Hajduk minimalno, ali zasluženo slavio protiv Osijeka. Ipak jedna nas je tema zanimala više od odsustva Kohorte s juga ili sukoba ispred gostujuće svlačionice. Očekivali smo nešto što je“apsolutno prihvaćeno kao normalna, bonton gesta, koja se odvija uoči svake utakmice prvoligaških klubova u Hrvatskoj nogometnoj ligi. A to je da se predstavnici klubova, kako na terenu, kad kapetan kapetanu daje zastavicu, ili neka obilježja kluba; tako i na razini Uprava, izmjene se darovi”.
Predsjednik NK Osijek, a ni predstavnici kluba s Drave ovaj put nisu našli shodno za pokloniti dres predsjedniku Hajduka, igrom slučaja Osječaninu. Da ne bude zabune dres Osijeka nisu poklonili niti bilo kojem drugom predstavniku splitskog kluba, kao što su to učinili na početku sezone Savjetniku bez funkcije (isto smo provjerili kod glasnogovornika Hajduka, na Facebooku Osijeka nije bilo slike).
>>Marketinško samoubojstvo u najgorem trenutku
I ne, ne mislimo da je Kos trebao dobiti desetku NK Osijeka s nekakvim nadimkom, uostalom to je stvar osječkog kluba i njegovih navijača kome žele pokloniti posebnu pažnju. Desetku su uvijek nosili samo najveći igrači. No zar gospodin Meštrović sličnu gestu nije želio, htio ili mogao primijeniti i prema kolegi na čelu Hajduka, što je i sam na neki način najavio u svojim objašnjenjima nakon slike s Maksimira? Ovako ispada da su navijači bili u pravu, poklon Mamiću bio je ništa drugo doli poklon velikom Gazdi domaćeg nogometa.
I to što Maminhos Dinamom nema nikakve formalne veze, i to što je osumnjičenik za neka od najtežih kaznenih djela u gospodarskom poslovanju u povijesti hrvatskog sporta, neka posluži na čast predsjedniku Osijeka i novoj politici slavonskog prvoligaša. Iz perspektive navijača i članova Hajduka možda je i bolje da dresove našem klubu ne daju oni koji se s Mamićem slikaju i koji ga prijateljski i infantilno nazivaju Maminhom.
Ovime je priča od ovog ljeta dobila svoj konačni epilog. Unatoč PR-ovskim pokušajima kluba iz Osijeka da javnosti i bijesnim te razočaranim navijačima predstave kao nešto sasvim normalno i “protokolarno” – potez klupskog predsjednika na kraju se pokazao kao samo još jedan dokaz odanosti i prisege vladaru domaćeg nogometa i njegovom sustavu.
Edo Zdravković
