Hajduk je na neki način ponovno ispao žrtva političkih igara i igrica. Naime, em je u kolopletu zbivanja ostao bez kvalitetnog hibridnog travnjaka, em je čitav posao rekonstrukcije travnjaka sada pod policijskom istragom. No, krenimo ispočetka.
U travnju je raspisan javni natječaj za hibridnu travu, kakvu proizvodi samo Desso, belgijskomdash;nizozemska tvrtka. Jadro je u takvom poslu trebao biti suizvođač iz Hrvatske koji bi obavio građevinske radove. Natječaj je formalno provodio Hajduk, iako je de facto odrađivalo gradsko poglavarstvo Splita, što je dosta uočljivo i s osobama za kontakt danim u tekstu natječaja, koje su zaposlenice Grada, a ne Hajduka.
Desso i Hajduk su ušli u kontakt, tako da je Hajdukova delegacija krajem proljeća posjetila i Allianz Arenu, da na licu mjesta vide kako se hibridna trava ponaša. Radi se o većim djelom prirodnoj travi, na koju se naknadno prošiva umjetna te se drži kako je dugovječnija i ugodnija za igranje nogometa od obične. Poslovni sporazumi Dessa i Hajduka su išli i dalje, jer kako neslužbeno doznajemo, baš je ova tvrtka odradila projekt postavljanja zaštite terena za vrijeme Ultra festivala.
No, tijekom ljeta nastaju problemi. Najprije pod objašnjenjem financijske neimaštine Split odustaje od postavljanja hibridne trave, koja bi koštala oko šest milijuna kuna. Nogometplus neslužbeno doznaje kako je Desso bio spreman i na plaćanje u dva godišnja obroka, kako bi se drugi dio mogao ukalkulirati u proračun za slijedeću godinu. No, prvi se natječaj ni ne poništava ni ne ispunjava, što je poprilični propust. Iako Hajduk nije obveznik javne nabave, ukoliko se odluči na nju, makar kao de iure nositelj, dok je Grad onaj koji de facto obavlja nabavku, nije jasno koliko je legalno neponištiti natječaj i formalno, ukoliko je raspisan. A natječaj formalno, preko narodnih novina, nije poništen.
Pojedinci iz Grada Splita potom dolaze u Hajduk i objašnjavaju kako su oni uspjeli srediti jefitniju nabavku trave, te čak kritiziraju vodstvo Hajduka, tvrdeći da je to pokazatelj njihove nesposobnosti. Oni su, prema svojim riječima, uspjeli travnjak srediti za skoro dvostruko manji iznos, 3,2 milijuna kuna. Čak se sugeriralo kako bi netko iz Hajduka morao podnijeti i ostavku zbog manje neuspješnosti u pronalasku jeftinijeg travnjaka.
No, jeftiniji travnjak je i lošiji travnjak. Radi se o običnom prirodnom travnjaku, kojeg se drži ipak manje dobrim od hibridnog, kakav je na Allianzu ili primjerice Wembleyu. K tome, ljudi iz Poglavarstva su dodatno zakomplicirali život Hajduku upitnošću neispunjavanja javnog natječaja koji je raspisan u travnju. Pored toga, prirodne travnjake mogu postavljati i druge tvrtke, pa nije jasno zašto se nije išlo na raspisivanje novog natječaja.
Pored toga što se travnjakom na Poljudu sad mora baviti policija, splitsku nogometnu javnost mogla bi zasmetati još jedna stvar. Naime, postoje ozbiljne indicije da tvrtka Jadro novi travnjak iz Austrije, navodno tipa trave Richter, nabavlja preko Miljenka Sakomana, koji tu travu koristi za terene koje izrađuju njegove tvrtke. Direktor stadiona Maksimir svakako nije najomiljeniji lik u splitskim krugovima i mogao bi biti dodatni uteg Poglavarstvu grada Splita, koje očigledno vrući krumpir nabavke travnjaka za Poljud potpuno neosnovano pokušava prebaciti Hajduku.
Damjan Raos Carić
