Odrađena je još jedna prijateljsko mdash; revijalna utakmica reprezentacije Hrvatske. Pritom riječi “odrađena” i “revijalna” zorno dočaravaju o kakvom se protivniku radilo. Gibraltaru možemo dati titulu jedne od najsimpatičnijih reprezentacija Europe, ali tu pozitivni epiteti staju. Limitiranost ove ekipe je tolika da je upitno koliko relevantne mogu biti ocjene naših reprezentativaca u toj utakmici.
Utakmica je otvorena čitavim nizom lijepih akcija i prilika naše reprezentacije, od čega su Sharbini i Kovačić uspjeli poentirati i donijeti nam 2 pogotka prednosti u uvodnih 15 minuta utakmice. Nizali smo šansu za šansom, no poluvrijeme života odradio je Jordan Perez, vratar gostiju koji je, na temelju nekoliko bravura, zaradio pljesak varaždinske publike .
U sličnom ritmu nastavilo se i u nastavku, uz ipak malo manje izglednih prigoda za naše. Dapače, čak su i gosti uputili pokoji udarac, a nespretnom intervencijom Subašića imali su i jedan korner.
Na kraju je završilo 4mdash;0, na zadovoljstvo svih, pa i gostiju. Najveće negodovanje zaradila je klupa Vatrenih nakon posljednje izmjene, kada je postalo jasno da će domaći dečko, Marko Rog, ostati uskraćen za nastup pred svojom publikom.
Iako je potpuno nerelevantno davati ozbiljnije ocjene za nastup naših, možemo istaknuti ponajbolje pojedince. Šime Vrsaljko u prvom je poluvremenu terorizirao lijevu stranu gostujuće obrane, kreiravši usput nekoliko “zicera” našim napadačima. U drugom se poluvremenu malo pritajio, no tada je na lijevoj strani proradio Ante Rebić. Igrač neospornog talenta, brzine, snage, probojnosti, no dojma smo da prerijetko pokazuje formu kakvu je jučer iskazao. Obranom je sjajno dirigirao Tin Jedvaj, te je usput podijelio nekoliko sjajnih lopti prema naprijed, pokazavši odličan pregled igre.
Kao najlošijeg pojedinca vrijedi istaknuti Marina Leovca koji nije uputio nijedan upotrebljiv centaršut sa lijeve strane, a nekoliko je puta zaradio i podsmijeh varaždinske publike. Više se očekivalo i od Marka Pjace koji je u 57 minuta ostao bez opipljivog učinka, dok bilježimo i nekoliko pogrešnih dodavanja Milana Badelja koja bi protiv jačeg protivnika zasigurno kreirala veće probleme našoj obrani.
Svi ostali odradili su ovaj meč korektno, bez većih pogrešaka. Generalna proba za Italiju je uspjela, barem prema riječima Nike Kovača. Osobni dojam potpisnika ovih redaka je da imamo veliki napadački problem jer je Mario Mandžukić u očitoj krizi. Jučer je bez ikakvih problema trebao zabiti hatmdash;trick, i to do poluvremena. Nadajmo se da mu je izboreni, a potom i realizirani jedanaesterac barem malo vratio samopouzdanje jer ćemo u suprotnom vrlo brzo zazivati ulazak Andreja Kramarića ili Nikole Kalinića. Drugi veliki problem je pozicija lijevog beka. Leovac je odigrao loše, dok Pranjić godinama ne igra tu poziciju u klubu i nemali smo broj puta patili radi njegovih obrambenih propusta. Stoga se kao legitimno postavlja pitanje: “Gdje je puklo na relaciji izbornik mdash; Ivan Strinić” , jer je neobjašnjivo da se naš daleko najbolji lijevi bek izostavlja sa šireg popisa. Zanimljivo će biti vidjeti i odabir stoperskog para za Italiju. Vida se čini kao siguran, dok za poziciju njegovog partnera prednost ima Gordon Schildenfeld, iako je Tin Jedvaj jučerašnjom partijom zaradio pozitivne poene kod izbornika i navijača.
Upitnika je dosta, posebno ako se sjetimo da smo lišeni pomoći Modrića, Ćorluke i poljudske publike. Mnogi će reći da Talijani nisu nikad imali bolje preduvjete za pobjedu nad Hrvatskom, no treba znati da i oni imaju određenih problema. Izostanak Chiellinija, glavnog stupa obrane, veliki je hendikep. Upitno je i psihološko stanje pojedinaca koji stižu nakon tijesnog poraza u finalu Lige prvaka. Sve ovo upućuje na neizvjestan susret usred praznog Poljuda, a dojma smo da Niku Kovača čeka najveći test nakon nepoloženog ispita protiv Meksika.
Ivan Mušlek
