Hrvatska U-21 reprezentacija je pobjedom protiv Gruzije otvorila kvalifikacije u vrlo teškoj grupi, no dobre vijesti time gotovo da prestaju. Ukupni dojam je dosta slab, a igra naših veći je dio utakmice bila negledljiva. Hrvatska je meč započela u formaciji 4-2-3-1, sa Kolarom u vrhu napada, dok je Perica čekao priliku na klupi.
Prvih 20 minuta nismo vidjeli apsolutno ništa, osim dužeg prekida zbog ozljede Aburjania. U vodstvo smo došli u 23. Minuti, kada je Marko Rogsjajno podvalio loptu za Kolara, čiju povratnu loptu pod gredu posprema Antonio Milić, igrač belgijskog Oostendea. Svoju najveću šansu u prvom dijelu, Gruzijci su kreirali nakon nedosuđenog faula na Radoševiću, iz čega se izrodila polukontra gostiju, no bio je to lagan posao za Dominika Livakovića. Hrvatska je puno bolju prezentaciju pružila u prvom poluvremenu, a izglednu priliku prvo je promašio Mario Pašalić, a potom je na njegovo sjajno podvaljivanje Alen Halilović propustio veliku šansu. Isti je igrač, novopečeni član Sportinga iz Gijona, jako loše pucao iz slobodnog udarca, na otprilike 18 metara udaljenosti od vrata Kurdadzea.
Drugo poluvrijeme otvoreno je velikom prilikom Gruzije. Goshteliani je oštro ubacio po podu, Kvirkvia je podmetnuo nogu i uhvatio Livakovića na krivoj nozi, no lopta je prohujala tik uz lijevu vratnicu hrvatskog gola. Ta šansa kao da je najavila jako loše izdanje naših u nastavku. U 52. minuti veliku grešku na centru radi Dino Kolinger, no Gruzijci nisu ozbiljnije zapucali, iako je bila lijepa prilika. Dosta bitan trenutak bila je izmjena prilikom koje je Filip Krovinović zamijenio Antu Ćorića. Upravo je Krovinović bio vrlo kvalitetna nadopuna Pašaliću, donijevši nasušno potrebnu pomoć u kreaciji. U 63. minuti Krovinović je nanizao nekoliko igrača kroz sredinu, krasno gurnuo Roga u šansu, a njegovu povratnu loptu, iz savršene prilike, Halilović šalje daleko od gola. Bila je to i posljednja akcija mladog Alena, bez ikakve dvojbe, najlošijeg pojedinca na terenu, stoga su zvižduci upućeni na njegovu adresu bili potpuno opravdani. Gledatelji su prečesto bili iziritirani njegovim negledljivim soliranjem, a mladi Alen morao bi naučiti da je nogomet timska igra, te da vraćanje lopte suigraču ponekad može predstavljati i bolju soluciju. Zamijenio ga je Nikola Vlašić, vrlo aktivan do kraja, stoga je realno da u idućoj utakmici dobije prednost ispred Halilovića. Do kraja utakmice bilježimo i nevjerojatan promašaj Marka Roga, na novo dodavanje Krovinovića, a u 90.minuti je Pašalić pogodio gredu, no iz dosta teške pozicije.
Kada sve sagledamo, pobjeda Hrvatske je zaslužena, to nimalo nije sporno. No igra je vrlo zabrinjavajuća, krila su bila potpuno neiskorištena gotovo cijelu utakmicu, a kada tome dodamo da je lijevoj strani izostala opipljivija napadačka pomoć Milića, jasno je da tu postoji veliki prostor za napredak. Ohrabruje izvrsna partija Dine Mikanovića, vrlo upečatljivog sa bezbroj sjajnih prodora. Neshvatljivo je zbog čega priliku nije dobio Stipe Perica, sigurno dokazaniji igrač od Marka Kolara. Obrana je bila posložena zadovoljavajuće, Ćaleta – Car i Kolinger nisu izgubili nijedan zračni duel, a počistili su i sav nered koji su skuhali vezna linija i bočni igrači, osim jedne pogreške Kolingera. Josip Radošević bio je upečatljiv svojom agresivnošću, dao je i lijep obol napadačkim akcijama, no minus su dvije olako izgubljene lopte na centru. Osim Halilovića, blago razočaranje bili su i Marko Rog te Ante Ćorić. Pozitivna stvar je i izlazak naših na nepostavljenu obranu protivnika. Profil naših igrača (Rog, Ćorić, Halilović, Vlašić, Krovinović) je takav da nam taj dio igre mora predstavljati udarnu snagu, jer takvu hitrinu i brzinu, pomiješanu sa tehničkom potkovanošću, nikad nismo imali u mladoj reprezentaciji. Iako je grupa vrlo teška, uz Španjolsku i Švedsku kao prve favorite grupe, velika prednost Hrvatske biti će prva 4 kola, u kojima nećemo ukrsrtiti snage sa navedenima. Nenad Gračan tako ima sjajnu priliku da u 4 natjecateljske utakmice usavrši što više aspekta igre, standardizira udarnih 11, i postavi što više temelja našoj igri, kako bi u 5. kolu bili što spremniji za veliki dvoboj protiv Španjolske.
Igrač utakmice: Mario Pašalić
Bez ikakve dileme, Pašalić je bio mozak svakog našeg napada. Fantastičan u iznošenju lopte iz faze obrane u fazu napada, fenomenalan zadnji pas kojim je kreirao 4-5 vrlo izglednih prilika za suigrače, a mirnoća kojom odiše je respektabilna i za mnoge starije igrače, a kamoli ne za jednog 20-godišnjeg veznjaka. Loša stvar po ovu reprezentaciju je što će, ukoliko nastavi pružati ovakve partije, Pašalić vrlo brzo biti vraćen u A vrstu, gdje realno i pripada.
