Sjećam se vremena kada su navijači bili najjače oružje naše reprezentacije, kada se iz sveg grla orilo “u boj, u boj za narod svoj”. Sjećam se dana kada su igrači igrali za svoj narod i kada su znali natopiti dres znojem kako bi se dokazali da su baš oni zaslužili nositi taj sveti dres. Možda sam još u stanju šoka, ali ne mogu vjerovati što se sve jučer u Koprivnici događalo. Sramite se svi vi koji ste od reprezentacije napravili “repku”. Koji ste potjerali navijače, a doveli limenu glazbu da vam svira garavušu garavu. Možda ste ostvarili svoj cilj, pustili su vas svi na miru. Ali ne znam kako vas to uopće uveseljava i što vam znači igra za nikoga, a samim time i nikakva igra.
Svaka čast pojedincima, ali 70% onih ljudi sinoć na terenu bi trebalo poslati na hlađenje jer u njima nema kapi emocije, niti mrvice požrtvovnosti i borbe za svoju državu. Onakva družina je možda spremna za seoske igre, ali nikako za predstavljati Hrvatsku i boriti se za njenu čast na Europskom prvenstvu. I dok sam se smijao limenoj glazbi koja je znala bodriti reprezentacije Malte i nekih oskudnih nogometnih zemalja nisam ni slutio da će doći dan kada će limena glazba ispraćati našu reprezentaciju na Euro. Nedostajalo je samo da još zasviraju Radetzky marš ili Most na rijeci Kwai da slika bude kompletna.
Je li vas sramota jadnici? Pogledajte se u ogledalo i pljunite u to što vidite, jer jedino to ste i zaslužili!
>>Narodno veselje u Podravini: “I Moldova ipak igra nogomet”
