Loše je po želudac kad jutro počne onim izvornim nepatvorenim gađenjem, koje odmah psihosomatski tjera na povraćanje. E tako se danas osjeća svaki navijač Hajduka koji gaji one najdublje osjećaje prema Žanu Ojdaniću, čiji je posljednji ispraćaj i sve one tisuće malih i velikih obreda koje su provodili navijači Hajduka, njegovi prijatelji, poznanici ili oni koje je svojim prekratkim životom taknuo – okupirali medije posljednjih dana.
Tako je i, kako si sami tepaju, najveća dnevna novina u Dalmaciji, a praktički dio aparata Hanžekovićeve mašinerije, u pravilu dostojno pratila što se događa – sve do jutros – kada je na stranicama Slobodne, prepunima tuge i bola od šoneta, izvještaja s komemoracije i pogreba, odu samom sebi pod krinkom Žana Ojdanića napisao Zdravko Reić!?
Zdravko Reić sve je ono u životnom pogledu protiv čega se Žan borio. Pametovanja, uvjetovanja “ljubavi”, dvoličnost, troličnost i višeličnosti, promatranje posla i života kroz spektar novčane i ine isplatljivost… Sve ono što ona sad već mitska “ulica” ne podnosi, a gdje bi podnosio onaj Najistureniji.
Zapravo je na neki bizaran način fascinantno da čovjek koji se među navijačima smatra kao najveći protivnik svega za što se oni bore osjetio prozvanim napisati par besjeda, a urednik dostojnim to objaviti. Oko toga što predstavlja Žan nema smisla pisati, ali podsjetimo još jednom što predstavlja Reić. Borca za klub sa Mamićima, Lottitima, Gloverima i ostalim sumnjivim predsjednicima, borca za uhljebe svih vrsta koji parazitiraju po klubu desetljećima pod pokroviteljstvom novinarskih bardova, nametatelja propalih nogometaša koji traže angažman, kadroviku nogometnih djelatnika koji ne mogu raditi nigdje drugo, a za koje nas uvjerava da su baš ono što klubu treba – iako svi znamo gdje su nas oni doveli – do dna. Baš tamo odakle se Zdravko Reić našao prozvan pisati o Žanu Ojdaniću. Da budemo skroz pošteni – pola je tu teksta posvetio samom sebi o tome kako je putovao i volio Hajduk i o nekim vremenima kada se tuklo Dinamo i Partizan, ali druga polovica je o Žanu u kojem čitateljima pojašnjava tko je on bio, kakve je ideale gajio, što je radio i kakav put bi navijači trebali slijediti!? Čovjek koji o Žanovim idealima ne zna i ne može znati ništa. Koji samo od starta projekta Naš Hajduk nije niti jednom nazvao vodstvo udruge i raspitao se o čemu se tu radi, a svojski je o njemu pisao – danas je promislio da je pozvan pisati o Žanu?
Ostaje nam samo zapitati se jesu li neki ljudi toliko slijepi ili su zaista besramni?
