Dinamo iz Albanije nosi prednost od 1mdash;2, čime je osigurao lijepu prednost za uzvrat protiv Skenderbeua koji je na rasporedu idući tjedan. U susretu koji nećemo dugo pamtiti, unatoč nekim problemima, “modri” su na kraju pokazali da su ipak bolji protivnik te da će najvjerojatnije iskoristiti blagodati sretnog ždrijeba.
GNK je na utakmicu istine i onu koja će mu odrediti cjelokupnu kratkoročnu i srednjoročnu budućnost istrčao u sastavu: Eduardo mdash; Pinto, Sigali, Taravel, Pivarić mdash; Goncalo, Machado, Rog mdash; Soudani, Hodžić, Pjaca
Umjesto ozlijeđenog Ademija očekivano je uskočio Goncalo iako smo tokom nedavnog podcasta komentirali kako nije ni izbliza toliko dobar u toj ulozi. Jedino pravo iznenađenje bilo je u vrhu napada, najboljeg klupskog strijelca i možda ponajjači klupski eksponent, Čileanac Henriquez prepustio je svoje mjesto talentiranom i raspucanom Hodžiću.
Prvih desetak minuta to je izgledalo vrlo konfuzno s obje strane, jer su i jedna i druga ekipa koristili početnu nervozu i siromašan raspon opcija svojeg suparnika u izgradnji napada te su visokim pritiskom na zadnju liniju suparnika forsirali mnogo duela, odbijanca, prekida i ostalih, mahom nekontroliranih incidenata. Dinamo je pritiskao u 4mdash;1mdash;4mdash;1, i dok je Skenderbeu formalno pritiskao u istoj formaciji, situacijski bi to postalo mnogo bliže 4mdash;5mdash;1, bez istaknutog pivota u sredini terena, s napadačem Salihijem i Nimagom koji bi predvodili val presinga prema Dinamovim stoperima. ” Man to man marking” i presing domaćih radio je Dinamu velike probleme iako je povremeno znao naći krila koja su konstantno ulazila centralno, Soudani i Pjaca su dosta lopti izgubili na konto kompaktnosti domaćeg bloka. Ipak, Dinamo u sedmoj minuti sretnomdash;spretno dolazi do prvog zicera kojeg Soudani promašuje i kao da se tu zametnuo trag nekoj novoj utakmici u kojoj su domaći sav intenzitet i blizine između linija koja ih je gajila u prvih desetak minuta mdash; potpuno izgubili.
Dinamo je u najproduktivnijim zonama mdash; međuprostorima konstantno uspijevao pronaći Pjacu koji bi s krila zabadao prema sredini. Bekovi su postajali pasivni i Dinamo je radio dodatno opterećenje povisivanjem Pivarića i Pinta pa se nisu usudili pratiti Pjacu prema sredini, dok su vezni igrači albanskog prvaka ostali potpuno nepotrebno i predaleko razvučeni prema Machadu i Goncalu koji su jako malo sudjelovali u organizaciji igre. Zbog toga nije bilo adekvatnog zatvaranja leđa po dijagonali terena i Pjaca je već u prvom dijelu nekoliko puta dobio priliku za svoj poznati slalom, njegovo najjače oružje na postavljenu obranu. Problem kod Dinama bio je nedostatak kruženja lopte, jednom kada bi lopta došla na 40 metara od gola Albanaca, mogla je ići samo prema naprijed jer nazad nije bilo ventila mdash; stoperi nisu dovoljno dobri na lopti, veznjaci ne razumiju u detalje dužnosti u tim situacijama, slabo bi otvarali mogućnost za povratni pas i Dinamo je time morao mnogo lopti gurati u skučene prostore, što je rezultiralo visokim brojem duela, sitnih prekršaja i ostalih “ubijača ritma”.
Skenderbeu je za to vrijeme igrao jako direktno i vrlo predvidljivo mdash; puštali su na lopti Pinta i onda bi agresivno napali s tri strane, pokušavajući što prije osvojiti loptu i gurnuti je Berishi na krilo i omogućiti mu što više 1 vs 1 situacija s portugalskim bekom. U prvih 20 minuta imao je uspjeha, ali nije bilo krajnjeg produkta, šanse. Znali su mu se ponuditi špic i najbliži vezni, ali podosta nekoordinirano i sa zakašnjenjem, tako da je krilo domaćih bilo prisiljeno driblati i kada možda to nije bilo idealno. Mora se napomenuti i to da je Skenderbeu, izuzev gola, zabrinjavajuće loše (za njih) izvodio prekide mdash; u prvom poluvremenu je svaki drugi završio u Eduardovim rukama ili van terena. Domaći su se u takvom ritmu malo ispuhali, sve češće su počeli gubiti duele i nekako su se podsvjesno oko 27.mdash;28. minute, nakon nove velike šanse Dinama (Goncalo) povukli svoje linije kudikamo dublje, čime su Dinamu prepustili kontrolu sredine terena.
I otada zapravo utakmica dobiva uzorak koji traje do kraja mdash; super pasivni (vjerojatno i istrošeni) domaćin kojemu je ova utakmica “ranije” u sezoni nego Dinamu, (a sjetite se kako su Plavi izgledali protiv Fole) i Dinamo koji je podizanjem svojih bekova ostavljao albansku zadnju liniju široko, Soudani i Pjaca su time dobili uglavnom slobodnu rolu mdash; trebali bi ih u tom omjeru preuzimati vezni igrači, ali su im se njih dva stalno zavlačila iza leđa. Domaćin je imao nikakvu kompaktnost po širini terena i Dinamo je bez velike igre dolazio u čitav niz polušansi, opasnih situacija, a konačno i zicera.
Treba pohvaliti Marka Roga i vrhunsku utakmicu mdash; nije klasični tip desetke koji će s loptom napraviti mnogo i nikad neće najviše na terenu biti u njegovim nogama, ali svojim kretnjama 90 posto vremena otvara koridore za ulaske i primanje lopte svojim suigračima. Baš je on bio najveća pomoć bio Pjaci u lijevom međuprostoru, on bi najčešće najbližeg veznog igrača Albanaca povukao za sobom dublje na teren ili skroz na drugu stranu.
Tok svega toga prekinuo je lijep gol Skhembija iz slobodnog udarca, pri kojem je Eduardo namjestio zid na način da ne vidi loptu dok ga ne prođe, čak i u svoj kut u kojeg je lopta i upala. Na samom kraju poluvremena i početku drugog, najeksponiraniji igrač Dinama postao je Pinto mdash; lijevi bek domaćih je na vidne trenerove upute i zahtjeve počeo Soudanija pratiti mnogo bliže centru, što je ostavljalo bok slobodnim. Budući da nije stajao usko i blisko uz Soudanija, taman bi izašao u blok kada bi Soudani već dobio šansu da proslijedi loptu dalje na krilo, beku iza leđa. Krila su zapravo bili premosnici koje Albanci po nekom neobjašnjivom ključu nisu blokirali i najopasniji Dinamovi igrači dobili su prostora tamo gdje su najbolji.
Vodstvo je domaćinu samo odmoglo mdash; sada su u presing zamke na krilu izlazili samo s dvojicom igrača, i Dinamo bi se našao u problemu, ali je pomoć Albancima sporo stizala (rigidnije su držali pozicije pokušavajući se ne otvoriti), što bi situaciju iz 2 vs 2 pretvorila u puno povoljniju za Dinamo koji bi mogao stabilizirati posjed. Iako se napromašivao, mladi Hodžić je u nekoliko navrata pokazao da zna biti mantinela i poslužiti u gradnji igre te su pretjerane kritike isključivo na njegov račun sinoć površne. Jedinu pravu šansu na utakmici domaći su imali u 56. minuti nakon lošeg čišćenja i izlaska Dinama iz 16 metara nakon prekida. Pet minuta kasnije u igru umjesto Machada koji je češće beskoristan nego koristan ušao Ćorić i gotovo svakom napadu Dinama dao neku novu dimenziju i plemenitost, malo finese koja je očito trebala da do kraja otključa goste. Već u prvih 5 minuta dvije šanse padaju nakon njegovog stvaranja viška između linija,a vrlo skoro i izjednačujući gol kod kojeg je krasnu “predasistenciju” petom upisao Rog.
Otada nadalje utakmica postaje podosta negledljiva i predvidljiva, bilo je samo pitanje vremena hoće li i koliko puta domaćin pogriješiti u postavljanju i koliko će puta to Dinamo kazniti mdash; mislim da se dugo s bilo kojeg aspekta nije igrala nogometno slabija utakmica od ove, barem kad govorimo o posljednoj stepenici prije Lige prvaka. Sjajan gol Pivarića na kraju zakopao je vjerojatno svaku nadu domaćina u prolaz.
Dinamo je od Skenderbeua mnogo jači i ako je ova utakmica iole reprezentativan primjer njihove igre, onda na Maksimiru možemo očekivati pobjedu Dinama s par golova u mreži Albanaca. Nemaju naročitih individualnih klasa, mehanizmi prema naprijed su nepostojeći, imaju mnogo veznih koji su obrambeno slabi, spora im je zadnja linija i primjetna je nedostatna fizička sprema. Dinamo i dalje ne smije biti zadovoljan (osim rezultatom) mdash; prošla je i peta europska utakmica u kojoj je puno prije njegove ideje i dobrog plana napada presudio bolni deficit u kvaliteti suparnika. Liga prvaka je jako izgledna, a tamo su momčadi kojima ova albanska ekipa vjerojatno ne bi igrala za juniorski uzrast.
Vice Karin
