Prošli je tjedan većina dnevnih novina i portala na senzacionalistički način prenijela vijest o navijaču s područja Zadra, pripadniku Torcide,koji je osuđen zbog huliganskog ponašanja na nogometnom stadionu Geoffroy Guichard u francuskom Saint-Etienneu tijekom nogometne utakmice između reprezentacije Češke i Hrvatske 17. lipnja 2016. godine i kojemu je zbog toga izrečena doživotna zabrana odlaska na stadione na kojima igra nogometna reprezentacija Hrvatske i na kojima se igra hrvatska nogometna liga.
Činjenica da se spominje bilo kakva doživotna zabrana odlaska na neko mjesto, odnosno u konkretnom slučaju nogometni stadion, privukla je pozornost i natjerala nas da ipak provjerimo ove navode s obzirom na to da prosječni ljubitelj hrvatskog nogometa, uz poznavanje igrača i formacija u kojima nastupa reprezentacija i klub, posjeduje i prilično dobro znanje o kaznenim i prekršajnim odredbama hrvatskog zakonodavstva.
Naime, bez takvog znanja naprosto je nemoguće pratiti priče o transferima pojedinih naših igrača i idola o čijim se vještinama može jednako čitati i na stranicama crne kronike. Pratiti hrvatski nogomet bez poznavanja podataka kao što su istražni zatvor, optužnica, svjedok-pokajnik i slično je jednako kao da ga pratite, a da ne znate pojmove kao što su zaleđe, slobodno sudačko uvjerenje, disciplinski sudac i drugo. Kako nam podatak da se nekome može izreći doživotna zabrana nije baš poznat u našem kaznenom i prekršajnom zakonodavstvu, provjerili smo pravo stanje stvari kako bismo hrvatsku javnost upoznali s par činjenica o ovom predmetu, koliko je to moguće s obzirom na to da je kazneni postupak u tijeku.
Sigurno se pitate kako mislimo da je postupak u tijeku, kad su mediji prenijeli vijest o tome da je naš navijač na početka priče osuđen?
Točno je da je ovaj navijač u prvostupanjskom postupku bio osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, ali isto tako mediji su propustili navesti da je žalba optuženika na ovu presudu prihvaćena i da mu je ukinuta ova osuđujuća presuda zbog postojanja apsolutno bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na njegovu štetu te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Možemo zaključiti da je ovaj navijač proveo u zatvoru skoro šest mjeseci, bez pravomoćne presude. Ne poznaje svatko sustav i naše pravosuđe toliko dobro kao neki koji, dok su optuženi za višemilijunske prevare, obilaze svadbe s bivšim suprugama, a sljedeći dan putuju s novom ljubavnicom na doček Nove godine u egzotičnim mjestima na istoku zemaljske kugle.
Da je vrijeme koje je ovaj navijač proveo u zatvoru pretjerano dugo, zaključio je nakon svega i Županijski sud u Splitu, povodom druge žalbe ovog navijača kada je i tu žalbu prihvatio te ukinuo istražni zatvor. Mjera istražnog zatvora krajnja je mjera koja se primjenjuje samo u onim slučajevima kada se svrha ne može postići nekom blažom mjerom. U konkretnom slučaju Županijski sud u Splitu utvrdio je da je trajanje istražnog zatvora od gotovo šest mjeseci prekršilo načelo razmjernosti i da se optuženik mora pustiti na slobodu te da će do kraja ovog kaznenog postupka biti sasvim dovoljna mjera opreza kojom se okrivljeniku zabranjuje posjećivanje utakmica hrvatske nogometne reprezentacije i hrvatske nogometne lige, ne doživotno, već najviše do završetka kaznenog postupka. Ovakva mjera opreza nije ništa neuobičajeno za kazneni postupak pa je, recimo, možemo usporediti sa sličnom mjerom zabrane posjećivanja i približavanja određenim mjestima koju je dobio Ivan Vojković zbog prijetnji upućenih predsjedniku Hajduka. Opet, nema svatko toliko sreće i poznanstava u sustavu pa da unatoč pravomoćnim optužnicama za pronevjeru više milijuna nečega kroz transfere u hrvatskom nogometu i dalje nesmetano radi u tom hrvatskom nogometu i s čelnog mjesta nogometnog saveza uči ostale građane koji Zakoni se mogu primjeriti na taj isti nogometni savez, a koji ne.
Ono što se posebno ističe nesrazmjer je ponašanja domaćih sudova, pa tako i dvadesetpetogodišnji policajac osumnjičen za iskorištavanje djece za pornografiju nakon privođenja biva pušten na slobodu uz mjeru opreza kontaktiranja oštećene djece. Nedavno smo imali i slučaj osobe koja je ispucala više metaka u jednu kockarnicu u Splitu, dok su se u istoj nalazile neke osobe pa je i njoj određena mjera opreza zabrane posjećivanja te kockarnice. Tek po žalbi – “kockar” je završio u zatvoru. Ono što možemo primijetiti jest da je navijač iz naše priče zbog upaljene baklje na utakmici proveo gotovo šest mjeseci u zatvoru, dok osoba koja s više desetaka metaka propuca poslovni prostor, i to u vrijeme kada isti nije prazan, po prvoj odluci ne bi u pritvoru provela ni jedan dan, već čak dobije i par riječi suosjećanja od strane suca. Možemo primijetiti da je ovaj kockar imao sreću što nije novce izgubio u onoj kladionici kraj gradskog stadiona Poljud, jer bi ga u tom slučaju mogli povezati s nogometom pa bi proveo i koju godinu u zatvoru dok postupak ne krene. Ovako, njegov rafal u kockarnici, ili sutra školi, i nije toliko društveno opasan, kao upaljena baklja na tribini.
Nego, da s vratimo na našeg navijača s početka priče. Istina je da mu je ukinuta osuđujuća presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje te da mu je ukinut istražni zatvor, pa možda nije kasno da barem Uskrs dočeka na nekom boljem mjestu. Kako će njegov postupak završiti, nećemo spekulirati. Možemo samo reći da se u nekim drugim kaznenim postupcima, nakon ukinute odluke i ponovnog suđenja, ako je optuženik proveo neko vrijeme u zatvoru, nerijetko dogodi da u ponovnom postupku vrijeme provedeno u zatvoru odgovara vremenu izrečene kazne. Tako država izbjegne plaćanje odštete, a optuženik ima osjećaj kao da je oslobođen jer je kaznu već izdržao. Naravno, ne tvrdimo da će se to dogoditi i u ovom slučaju.
Stjepan Matijašević
