U Rijeci nismo vidjeli ništa novo kada je domaći nogomet u pitanju. Hajduk je po tko zna koji put demonstrirao nemoć, nevjerojatne pogreške i izostanak ideje u igri, Rijeka je jednostavno i rutinski slavila protiv nedoraslog rivala iz Splita, a službene osobe iz redova HNS-a su nastavile po svom: selektivno provoditi pravila, onako kako im u datom trenutku odgovara.
Delegat je bio Branko Bebić iz Metkovića, poznat i po osebujnom i specifičnom sluhu za vrijeđanje i skandiranje. Pamtimo tako njegove zapise kada je kao delegat utakmice Rijeka– Dinamo tražio od šefa osiguranja da utvrdi identitet osobe koja je skandirala protiv Zdravka Mamića. Zapisao je tada Bebić: “…bilježimo gnusno vrijeđanje izvršnog predsjednika Dinama s aspekta ‘pičko četnička Mamiću-mater… Odmah nakon ovog pozvao sam šefa osiguranja inzistirajući da se utvrdi identitet osobe koja dirigira i uzvikuje, a ostali nastavljaju za njom. Nakon ovoga do kraja utakmice više se spomenuti nije oglasio. Apeliram kod svih organa da hitno utvrde identitet spomenute osobe, protiv koje treba podnijeti prijavu jer ovakvih izgreda je više dosta.”
Istu revnost, na istom tom stadionu, Bebić nije primijenio u subotu kada su se prema navodima među ostalih i suca Mlakara čuli rasistički uzvici upućeni igraču Hajduka. Delegat iz Metkovića je upozoren na to, ali je, kažu, samo lakonski odmahnuo rukom i otišao. Vrijeđanje po rasnoj, nacionalnoj ili drugoj osnovi očito ne smeta tankoćutnom uhu, kao onda kad se vrijeđa Savez ili gospodina Mamića. Jednom vidi i čuje, drugi put ne. Možda bi i hukanje bilo problem da je Savjetnik tamnije puti?
“Bezočno i nekulturno, neprimjereno ljudskom rodu.”– to je valjda rezervirano samo za uvrede gospodaru domaćeg nogometa, ostalo ovisi o kontekstu. Brojat će se baklje, taj najveći problem domaćeg nogometa, brojat će se koliko puta su u istoj rečenici spomenuti pederi i HNS, a sve ostalo ovisi o procjeni delegata. Sklonost subjektivnom i literarnom izražavanju na stranu, no samovolja, selektivnost i licemjerje gospode iz HNS-a uistinu ne poznaje granice.
Dte omaći nogomet je bremenit problemima i iluzorno je vjerovati da će se svi riješiti odlaskom Savjetnika bez funkcije. Dapače, ponekad se čini da su veći problem nogometni vazali, zaštitnici sadašnjeg stanja, svi oni kontrolori, delegati i suci, novinari i mediji koji svoju ulogu shvaćaju kao služenje interesima velikog vođe. Njihovo selektivno biranje tema, zataškavanje pravih problema i predimenzioniranje drugih. Za bilo kakav iskorak bit će potrebno promijeniti čitavu nogometnu piramidu, kako bi selektivnost, poltronstvo i licemjerje ustupili mjesto razumu i logici.Kako bi zakon mogao biti jednak za sve.
Edo Zdravković
