Search
Close this search box.

Savjetnik protiv savjetnika?

Nema tome dugo, negdje uoči parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, da je Zvonimir Boban dao veliki intervju za tiskane medije. Nakon dugih osam godina nekadašnji kapetan reprezentacije, koja je to još uvijek i bila, otvorio je dušu za jedan domaći medij i bez zadrške progovorio o domaćem nogometu. Bio je to istup, koji je uzdrmao medijsku scenu, nakon kojega će uslijediti napadi od stranačkih apologeta i njihovih medijskih trbuhozboraca. Boban će u jednom tekstu prijeći put od nacionalne ikone do izdajnika, kakvim su ga već okarakterizirali oni, koji drugačije i ne znaju. Od ikone i nogometne legende do otpadnika.

Nekadašnji kapetan zagrebačkih plavih, koji je napadom na policajca postao junak navijača, ali i izgubio mogućnost da, poput svog tadašnjeg suigrača, Šukera, nastupi na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. progovorio je o aktualnom trenutku svog kluba, pokazavši koliko su njegov i Šukerov svijet udaljeni:


– Ona tvorevina u Maksimirskoj 128 za mene, emocionalno – NE POSTOJI, pa niti mi simbolike ima. Za mnoge druge ona je ishodišna točka svih naših nakarada i svih nepoštenja. Za druge kažem. Postoji u meni i živi još uvijek, kako si primijetio, onaj NK Dinamo. Pravi i plavi, gradski i narodni. Stvarno hrvatski i neupitno zagrebački. Klub kulture i respekta, klub koji je učio – biti. I ne dam ga, i volim ga. I ako izgubim taj Dinamo, izgubit ću velik dio sebe, a s tim dijelom nestao bi i najljepši dio mog nogometnog života.

Zvonimir Boban rođen je iste one godine kad je u SAD-u ubijen borac za ljudska prava Martin Luther King, a studentski prosvjedi punili ulice europskih metropola nudeći ideju nekog drugačijeg i boljeg svijeta. Kreativni veznjak, sjajnog pregleda igre osvojio je skoro sve što se moglo osvojiti u klupskom nogometu igrajući za crno-crveni stroj iz Milana tijekom 90-tih godina prošlog stoljeća, a s Hrvatskom je stigao do bronce na SP ’98 u Francuskoj. Nakon karijere ostao je živjeti u Italiji, svojoj drugoj domovini, gdje je gradio uspješnu karijeru TV komentatora, a u domovinu se vraćao povremeno i privremeno. Prepoznao je odnos jednog kluba i uske grupe ljudi koje nameće interese svim ostalima, a sustav je na kraju krajeva zarobljen u jednog čovjeka.

– To je jako loše i za tog čovjeka i za sve nas zajedno i za nogomet u cjelini. U takvom nogometu se nažalost ne vidim, to je moja trajna frustracija i bol.

Drugima je prepustio naslovne uloge, izbjegavši uprljati ruke u blatu domaćeg nogometa. Artikuliran i neobično elokventan za nogometaša, odlučio je simbolički ne ponoviti potez od 13.svibnja 1990.kada je udario policajca, ustavši u obranu navijača. Punih 25 godina poslije batinaše domaćeg nogometa samo je detektirao, pokazavši da u shvaćanjima ne odudara od većine domaćih ljubitelja nogometa:

-Danas su glavni likovi uhljebljeni funkcionari, a tu medijsku, nekad anomaliju a sada standard, “nabilirdquo; su nam polupismeni novinari koji ne razumiju nogomet ni magiju nogometne igre, da ne govorimo o socijalnom aspektu koji ne osjećaju. Tako nam je u cijelome društvu koje ni orijentira ni stupova nema.

Govorio je Boban i problemima najljepše svjetske igre, o sportu, koji polako postaje blještavi medijski show, a o “vlasniku” domaćeg nogometa kaže:

– I žao mi je Mamića, kojeg poznajem odmalena, jer odavno je taj čovjek sam sebi tragedija, ali to bi se i dalo prihvatiti da nas ta tragedija toliko ne košta. I nogomet i Hrvatsku u cjelini. I to je naša sramota. Naša državna sramota. Ali on i njegovi prvaci to ne vide tako, zaslijepljeni svojim sitnim interesom dok spletkare u izbezumljenoj borbi za pozicije i sinekure. A veliki meštar nogometne lože samo je posljedica njihovih interesa, njihove bestidnosti i njegove nezasitne ambicije da bude netko. A što je jadan postao… Kao i naša genijalna devetka i pokorni izvršitelj muteža koji nam je oteo sebe na najbrutalniji način.

…mijenjale su se vlasti, bivši ministri pa i jedan premijer završili su u zatvoru, sve strukture su se iz temelja pretumbale, samo je Zdravko Mamić sve moćniji i veći. Meni se čini da je on savršeni proizvod društvenog trenutka, čovjek koji u sebi sabire osobine bliske većini ljudi ne samo iz hrvatskog nogometa, nego i većini pripadnika društvene elite. On odgovara čak i onima koji će u društvu ceremonijalno govoriti protiv njega.

Zvonimir Boban je prije samo nekoliko mjeseci savršeno detektirao stanje domaćeg nogometa. Prepoznao je mutež i blato nogometno sustava, prozvao je uhljebljene funkcionare, polupismene novinare, koji ne razumiju niti nogometnu, a kamoli socijalnu kategoriju sporta. Sada kada je preuzeo dužnost savjetnika predsjednika FIFA-e Giannija Infantina očekujemo konkretne poteze kako bi nogomet istrgnuli iz ruku svjetskih i domaćih moćnika te uhljebljenih funkcionara.

Edo Zdravković


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter