Emisija HTV-a “Stadion” još jednom je pokazala način kako HNS pokušava manipulirati javnošću. Gost je bio Saša Pavličić Bekić, disciplinski sudac koji je svojim odlukama podigao ogromnu buru proteklih dana. Pravnik po struci zapleo se u gomilu neistina i kontoverznih izjava. Ovisno o potrebi prilagođavao je pojedinu kako mu odgovara:
Pavličić Bekić kažnjava Hajduk za baklje i vrijeđanje nekog Mamića koji nije član nogometne organizacije pražnjenjem tribine, istovremeno strogo ne kažnjava Rijeku čiji navijači dva puta zaredom pogađaju pomoćnog suca utakmice (nema goreg prekršaja u nogometu od napada na suca, kazna je prazno gledalište, a Rijeka je kažnjena sa 16.000 kuna pa odmah potom i 18.000 kuna), ne kažnjava ni Dinamo čiji navijači svaku utakmicu imaju rasistički verbalni delikt prema istomMamiću (cigane).
Disciplinski sudac navodi kako je Hajduk recidivist 15 kola i logično je da mu se isprazni tribina, zaboravljajući da Hajduka nije kažnjavao kumulativno sve do incidenta s Marićem u Stobreču (do tada svaku utakmicu po cca 10.000 kuna). Tek nakon toga kazne idu u nebo, prvo za baklje, a kasnije i za verbalni delikt. Kao da je netko utjecao na Pavličića Bekića i rekao mu “pokaži im”.
Saša Pavličić Bekić, da bi opravdao sebe navodi Maribor kao primjer kako se u Europi kažnjava (15.000 eura i prazna tribina 2 utakmice), a pri tome ne navodi Norvešku, Austriju i ostale države u kojima su baklje pod određenim okolnostima prihvatljive. Nažalost, nije prvi puta da jedan djelatnik HNS-a navodi samo određene slučajeve s namjerom varanja javnosti pri tome navodeći “ogromnu” opasnost od baklji iako ih se koristi na brodovima za pomoć, iako su učestale prilikom različitih proslava, iako je o mogućnostima njihove “legalizacije” na tribinama spreman razgovarati i predsjednik saveza Davor Šuker koji je svojevremno izjavio:
“Želim već od sljedećeg tjedna popričati sa svim navijačkim skupinama, vidjeti što žele. Ako žele baklje, ako je to jedini problem, pa neka im, ali ne smiju ih bacati na teren.”
Pavličić Bekić vjeruje sucu na riječ kada je navodno Andrijašević rekao nešto sucima iako se to ne vidi na snimci (Rijeka se brani da Franko nije uputio riječi sucu), dok istovremeno u emisiji izjavljuje da ne vjeruje sucu kako je pogođen kamenom jer nema materijalnih dokaza. Pregledom njegovih izjava pronalazim objašnjenje za kaznu u kojoj ipak prihvaća da je pogođen “nekakvim predmetom”. To je prešutio u emisiji:
“Najprije da kažem da kazni zbog navodnog hukanja neće biti, jer suci i delegat utakmice tvrde da takvo što nisu čuli na Rujevici. Što se tiče spornog kamena, ni tu ne postoji jasni dokazni materijal, jer pomoćni sudac se nije držao propisanih pravila kod takvog slučaja. On je naime dobio udarac u 11. minuti, ali niti je reagirao prijavom tog udarca glavnom sucu, niti je ‘spremio’ sporni kamen, nego je tek u poluvremenu utakmice rekao sucu da je udaren kamenom kojeg nitko nije vidio. No, kako je jasno da je ipak dobio udarac u leđa s nekakvim predmetom, Rijeka je kažnjena sa 15 tisuća kuna jer još je to prvi takav slučaj. Rijeka je kažnjena i sa 5 tisuća kuna zbog baklji na njezinim tribinama, što se također dogodilo po prvi puta u ovoj sezoni. Ukupna, odnosno jedinstvena kazna iznosi 16 tisuća kuna.”
Hukanje Hajdukovim igračima s tribine na Rujevici službene osobe nisu čule, a nije čuo ni disciplinski sudac naknadnim pregledom snimke iako je po svojim riječima čak 27 puta pokušavao. To samo dokazuje koliko je jednostavno izigrati sve članke iz Disciplinskog pravilnika.
Pavličić Bekić Andrijaševića kažnjava s tri utakmice suspenzije zato što je “kulturan dečko” inače bi ga kaznio sa četiri, pretragom Disciplinskog pravilnika nigdje nećete pronaći definiciju “kulturan dečko”. I eto, odjednom, u tom slučaju Disciplinski pravilnik nije mjerilo nego prosudba samog Disciplinskog suca o karakteru Andrijaševića. Dokaz da disciplinski sudac i te kako luta u svojim odlukama.
Pavličić Bekić, za slične, čak i prostije riječi, igrača Kolara kažnjava manjom kaznom (2 utakmice). Kad su mediji izvadili taj podatak, pravda takvu odluku kako je taj slučaj bio tijekom utakmice kad je igrač vruć, a Andrijašević je 30 sekundi nakon utakmice bio hladan i proračunat. Iako mu Jeličić u emisiji navodi da to nije istina, da je nakon utakmice igrač još u gorem stanju. Na tu konstataciju Pavličić Bekić daje za pravo Jeličiću jer je bio sportaš, ali prilikom donošenja odluke tako nije gledao na situaciju?! Odjednom pravo ne opisuje psihičko i činjenično stanje, koje dokazuje i profesionalni sportaš? Odjednom sam pravnik Pavličić Bekić tumači kako se sportaš osjeća?!
Pavličić Bekić dalje navodi da se kod incidenata koji se provuku kroz medije traži očitovanje klubova, a onda se istovremeno pravda da kod Andrijaševića nije tražio očitovanje iako je prema pravilinku imao tu mogućnost jer se ipak radi o crvenom kartonu i tada to ne treba. Znači, discipinskom sucu su nekad i mediji bitniji od stvarnog dokazivanja prava. Čudno za jednog pravnika.
Pavličić Bekić se nepotrebno vadi na pitanje o tome kako je Dinamov navijač, opravdanjem kako mu se izvlači jedna izjava iz 2013. godine kada i nije bio disciplinski sudac. Zanimljivo, tada je Pavličić Bekić bio predsjednik Disciplinske komisije?! Samo to nije sve. Razvija se rasprava i Jeličić dobacuje Pavličić Bekiću “pa šta je sporno u tome što ste navijač Dinama”, a on priznaje i govori “pa i Vi ste”. Odjednom, u afektu, Pavličić Bekić pobija sve prethodno navedeno i priznaje da je navijač Dinama. Ni ne očekuje se da zaboravi na klub za koji od malena navija, nego da mu ta činjenica ne predstavlja problem prilikom odmjeravanja kazni.
Pavličić Bekić je čak i u svom statusu na društvenim mrežama optužio naš portal da objavljujemo njegove kontakt podatke iako to nismo nikad napravili, a isti su ionako lako dostupni na internetu.
Rat koji HNS vodi protiv Hajduka i njegovih navijača svima je jasan i srećom postoje i drugi mediji putem kojih se može prikazati istina, a Nogometplus uvijek svoje tekstove bez obzira o kome se radi, potkrjepljuje člancima nogometnih pravilnika i propozicija. Iz svega navedenog lako se može zaključiti zašto i za koga Pavličić Bekić odlučuje. Čak i trener Rijeke, Matjaž Kek, uvijek suzdržan oko izjava, izjavljuje da ovakvu kaznu Andrijaševiću ne bi dao ni najveći navijač Dinama.
Ovo je samo nastavak dobro poznate priče s Krešimirom Vlajčevićem kojem je Dinamo pozajmio 140.000 kuna 2009. godine i koji je nesmetano odlučivao godinama. Tek nakon tužbe Hajduka Upravnom sudu Vlajčević odlazi početkom ove godine iz “osobnih razloga”, a na njegovo mjesto dolazi Pavličić Bekić. I nikom ništa. Kao što nije bilo detaljnijih istraga u slučaju “poštenog suđenja”.
U nekoj lijepoj nogometnoj priči, u savezu kojem je stalo do svih u nogometnom svijetu, provodili bi se zakoni Republike Hrvatske. Disciplinski pravilnik ne bi bio napisan u svrhu tjeranja navijača s tribine. Disciplinski sudac bi prijavljivao i kažnjavao i po službenoj dužnosti, igrače bi se pitalo za izjavu nakon crvenog kartona, kažnjavalo bi se ravnomjerno, radilo bi se na edukaciji. Navijače bi se zvalo na razgovor i dogovorilo bi se kako i kad koristiti baklje radi atmosfere, kao što su napravile mnoge europske države.
U Hrvatskoj je sve to nemoguće kad riba smrdi od glave. Nažalost, još uvijek nekolicina ljudi drma cijelim nogometom za svoj profit, a ljudi kao Pavličić Bekić samo im služe za pravdanje takvog ponašanja. HNS njegovim pristranim odlukama polijeva i dalje benzin po bakljama, usprkos tome što je stanje već eskaliralo napadom na suca Marića.
Politika i dalje ništa ne radi kako bi ispravila sve ove očite negativnosti i nelegalnosti, a jučer je još potvrđena i optužnica Mamiću na kojeg su ti isti navijači godinama upozoravali.
Navijači su strpljivi, rade performanse, lobiraju, šalju cijeće, oblače zatvoreničke kombinezone, pozivaju na provedbu ZOS-a. Pitanje je do kada.
Kazne koje pokazuju da se kriterij put Hajduka mijenja nakon incidenta sa sucem Marićem:
Članci po kojem bi Pavličić Bekić trebao pravično odlučivati:
Renato Čupić
