Saznali smo eto i kako se rješavaju problemi nezadovoljnih igrača i članova njihove obitelji u nogometu. Nisi u prvih 11, odmah traži razgovor sa predsjednikom. Nisi ni u rotaciji, dovuci pratnju sa sobom, prijetnje će sigurno učiniti svoje. Ako ni to ne pomogne, ako se na udarce i riječi ne promijeni stanje onda brzo u novine. Traži raskid, jer ti eto “ne daju igrati”.
Nogomet je prepun floskula, a jedna od najvećih je svakako i ona o “našoj dici” ili “neizmjernoj ljubavi prema klubu”. Znate sigurno tu priču ispričanu bezbroj puta na stranicama lokalnih tiskovina od strane veterana i legendi, oni eto vole i obožavaju klub, ali posao i novac… Uvijek neko ali! Zbog tog ali se na prvu ponudu odlazi iz Splita, zbog toga ali se napada predsjednike. E pa “ljubav” na Poljudu je još jednom pokazala svoje stvarno i strašno lice. “Ljubav” je odlučila fizički nasrnuti i prijetiti, jer igrač nije dobivao prilike. Onako kao što se stvari rješavaju na Divljem zapadu. Uz prijetnje i nasilje pokazujući svoje stvarno i užasno lice. Roditelji, neobjektivni kakvi već jesu, nalaze shodno da najgori mogući način vode brigu o vlastitom djetetu.
I ne brinite uskoro ćemo čitati o neuzvraćenoj ljubavi prema klubu koji ga je oblikovao u djetinjstvu, za koji je bio spreman poginuti, a kojeg sada vode neki čudni ljudi. Oni su ginuli i krvarili za Hajduk, prolazili gostovanja, a sada im ne daju djeci igrati. Od velike ljubavi nije tu bilo ništa, interes je naravno ispred svega. Ljubav je nestala, kao u lošem braku zamijenjena nasiljem i prijetnjama. Jer Hajduk je tu samo kad se od njega uzima.
Klub nažalost dugo nije postavljao granicu, svakakvi likovi su imali pristup. Omladinska škola je i sama znala često zakazati, ne samo da nije uspjela odgojiti igrače, nije uspjela odgojiti ni ljude. One koji će shvatiti da postoji odgovornost, obveze, a ne samo prava. Ljubav kao i uvijek pretpostavlja dvosmjerni odnos, što je za mnoge bilo neshvatljivo. Svakog dana svjedočimo primjerima iz kojih je razvidno koliko je deklarirana emocija prema klubu uistinu relativna i prostituirana riječ. Isprazna kao i likovi koji je koriste.
Klubovi su, samim time i Hajduk, pod sve većim pritiskom roditelja i njihove ambicije. Želja za uspjehom, rješavanje svih materijalnih potreba i problema s potpisom prvog profesionalnog ugovora odmah i sad, bez čekanja i strpljenja, od mnogih je stvorila nemoguće likove. Kada se jednom približe mirisu novca i uspjeha realnost nestaje potpuno. Prave i jedine žrtve njihovih frustracija i ambicija uvijek su – njihova djeca.
Pojedinci su upravo pokazali svoje pravo lice, domete i vlastitu etiku. Za njih bi pristup Poljudu trebao biti trajno zabranjen. Pljuvanje, vrijeđanje i nepoštivanje neka ostave za privatna druženja wannabe direktora i menadžera, na kojem će se dijeliti funkcije.
Edo Zdravković
