Hajduk je ponovo ostao bez bodova u Gradskom vrtu, doduše, ovoga puta u zanimljivim, nesvakidašnjim okolnostima. Tudor je odlučio odmoriti i ne riskirati eventualne ozljede velike većine igrača na koje računa u četvrtak protiv Dnjipra. Tako su Splićani započeli, ponovo, u prepoznatljivih 4mdash;3mdash;3 u slijedećem sastavu: Kalinićmdash; Mikanović, Nižić, Z.Milić, Jozinovićmdash; Vukovićmdash; Mezga, Vlašićmdash; Gotal, Milevskij, Bencun. Ova Tudorova odluka izazvala je mnogo kontroverzi i podijelila javnost. Jedni odobravaju, drugi kritiziraju. Ono najbitnije je da se o Hajduku razglaba i analizira.
Iskreno, trenerova odluka, ma koliko se nekima ne sviđala, ima logično uporište. On, kao i svi u klubu, žele koliko je to god moguće povećati šanse Hajduka u utakmici u četvrtak, ma za koliko malo to bilo. Svakako u obzir treba uzeti i da Bijeli od samog starta sezone igraju dvije utakmice sedmično, te da ih ždrijeb Kupa UEFA po pitanju putovanja uistinu nije mazio. U 39 dana Hajduk je odigrao 11 utakmica u što su uključena putovanja u Irsku, Kazahstan i Ukrajinu. A nakon Osijeka slijede Dnjipro i Dinamo. Sasvim je logično igračima omogućiti da ponovo uhvate dah, ali i da se polako “napune” za predstojeću utakmicu, da se psihološki pripreme na pravi način. No, vratimo se mi zbivanjima u gradu na Dravi.
Jasno je da se Tudor odlučio na kompromis mdash; zaigrao je nespremni Milevskij ispred očito još nespremnijeg Time s tim da vjerojatno Tudor želi i pokušava dobiti Ukrajinca što prije, debitanti Milić i Vuković, novi igrač mdash; Mezga, igrač koji se vraća nakon duge pauze mdash; Bencun, a povrh svega radi se o ekipi koja ni u svojim podcjelinama na terenu nikad dosad nije i gotovo sigurno nikad više i neće nastupiti zajedno. Međutim, Tudor nije unaprijed upisao poraz kako neki kažu, pa čak Hajduk, uzmemo li u obzir sve elemente igre, nije ni odigrao toliko loše, ma kako vam to čudno zvučalo nakon utakmice u kojoj stvoriš jednu ili nijednu priliku za gol. Jasno, za takvo tumačenje stvari neophodno je u obzir uzeti navedene oklonosti.
Tudorov cilj bio je kontrolirati utakmicu posjedom kao i inače, te kombinatorikom doći do prilika. Nažalost nije bilo dovoljno dobro. Lopta je bila prespora, nije se koristilo prostor u potpunosti, rješenja su znala biti nepromišljena i počesto nije odabirana najlogičnija opcija za pas mdash; pokušavalo se na silu proći kroz osiječki blok, nije bilo dovoljno strpljenja ni korištenja bokova, posebno desnog. Nije se igralo po travi od Kalinića naprijed, već je splitski vratar lopte u prvom dijelu ispucavao. U drugom se tražilo igru po travi od samog početka akcije.
U završnici se očekivao bljesak nekog od udarnog trojca, no Gotal je pokušavao i tražio rješenja, te iako je odigrao dobru utakmicu mdash; nije išlo. Ovoga puta igrao je i defenzivno dosta odgovorno. Milevskij nije imao daha za takvo što, a Bencun je pokazao kako ovaj Hajduk ima još dosta posla pred sobom. Taj mladi Međugorac ima odličnu kontrolu lopte, lagan, dug i brz korak, te lakoćom zna nanizati i po nekoliko protivničkih nogometaša. Problem je što Hajduk prečesto od toga nema ništa. Onda kada Marko u svojim prodorima bude imao više rješenja koja uključuju suigrače, a ekipa mu svojim mehanizmima igre ponudi više takvih rješenja mdash; onda će to biti prava stvar i za Bencuna i za Hajduk. Ova situacija s Bencunom samo je paradigma problema s kojima se momčad Bijelih susreće diljem terena, nije to slučaj samo s mladim Hajdukovim napadačem. No, Bijeli kontinuirano napreduju i to je najvažnije.
Defenzivno Hajduk je opet radio onaj svoj kontrapresing duboko u polju Osijeka, pritiskao i napadao loptu. Bilo je dobro iako neke konkretne koristi od oduzetih lopti nije bilo. Na duge staze, ovakav pristup Splićanima će sigurno donijeti rezultat.
U konačnici ponovo su presudile greške koje su Osječanima donijele pobjedu. Kod prvog gola na dušu debitanata, manje Milića koji je izveo slobodan udarac prebrzopleto, a više Vukovića kojega je time doveo u lagano neugodnu situaciju gdje je ovaj loše odreagirao i izgubio loptu. U njegovu obranu valja napomenuti kako je dule u kojem mu je Mešanović oduzeo loptu sporan i lako je moguće da se radilo o prekršaju nad igračem Hajduka. Šteta što, za razliku od utakmice Hajduka i Zadra, ovoga puta nismo imali tako dobru video analizu sporne situacije, pa i nismo u mogućnosti donijeti konačan sud.
Zato je poprilično jasno Hajduk oštećen u 46. minuti kada nije dosuđen jedanaesterac nad Bencunom kojega je povlačio i na travu svukao kapetan domaćih mdash; Kurtović. Iako je prekršaj počeo izvan kaznenog prostora nastavio se kontinuirano i završio u 16mdash;ercu što znači da je Strahonja bio obvezan pokazati na bijelu točku.
Napomena mdash; s obzirom da nećemo imati sudačku analizu susreta zamolili smo i našeg sucamdash;komentatora Kaluna za komentar ove dvije sporne situacije:
Penal nije, a faul prije gola je. To je kako bi ja dosudio. Prvo Bencun drži Osječanina za dres pa ovaj njega ruši rukama. Po pravilima to je penal, jer faul koji počinje van 16 m, ali završava u 16 m je kazneni udarac. Ipak pravi sudac, ako se ne želi dovesti u spornu situaciju ili da pogoduje nekome, svira odmah ili prekršaj u napadu ili faul na Bencunu van 16 m prije nego što uđu u šesnaesterac.
Faul prije gola je, jer mu zapinje nogu. Nema veze šta je igrač Hajduka već izgubio loptu. Izgledalo je kao da se igrač spotaknuo sam od sebe, a možda i snimka vara, pa je teško ovo staviti na dušu sucu.
Kod drugog gola, Nižić i Vuković nisu zatvorili strijelca Glavaša.
Iako, poražen, Hajduk je neke stvari ovom utakmicom u Osijeku i dobio. Dobio je prije svega mladoga Zvonimira Milića koji je pokazao da može na prvoligaškoj sceni odigrati gotovo pa bez greške: dobro postavljen, pravovremen, pouzdan marker, solidne brzine, dobra skoka i sigurne i inteligentne predaje. Dva detalja su zapela za oko koja govore u prilog njegovoj mladosti, da ne kažemo nedovoljnoj zrelosti: jedan kad je preishitreno izveo slobodan udarac nakon kojeg su domaći poveli, a drugi kad je dozvolio napadaču Osijeka da ga odgurne i tako sebi stvori prednost u izglednoj prilici za domaće koju je sjajnom intervencijom spasio Kalinić. Ništa što se ozbiljnošću i igrom u prvoligaškoj konkurenciji ne može popraviti. Isto tako, Bijeli su dobili i vrlo lijepu partituru Marka Bencuna kao najavu lanjske forme prije one teške ozljede. I konačno, iako na prvi pogled nebitno, kroz zadnjih 15 minuta još dva bisera Hajdukove škole nogometa pokazala su nagovještaj svog talenta mdash; i Iso Hairlahović koji je zaigrao na poziciji zadnjeg veznog igrača i Elvir Maloku ispred njega. Od ostalih nikoga ne treba posebno izdvajati ni po dobrom ni po lošem, jedino notirati odgovornu i savjesnu igru kapetana Jozinovića koji je u nekoliko navrata odlično reagirao u toj defenzivnoj fazi igre.
Zanimljivo je zabilježiti i ozljedu i gotovo mjesec dana pauze za Vlašićau kontekstu činjenice da ga je ozljedio Hajdukov igrač na posudbi u Osijeku. Još je to jedan detalj po kojemu se splitski klub razlikuje od ostalih prvoligaša mdash; naime, ostali svojim igračima na posudbi ne dozvoljavaju igru protiv kluba iz kojeg su otišli na posudbu, iako time krše propise UEFAmdash;e.
A sada mdash; velika šansa za Bijele. Mogućnost plasmana u ligu UEFA uistinu je primamljujuća, što sa čisto sportskog, što s financijskog aspekta. Nejasne su tvrdnje nekih koji pred Bijele postavljaju imperativ prolaza pored ukrajinskog doprvaka, ekipe u koju je uloženo mnogostruko više nego u splitsku, i kluba koji ne muči muku s avetima prošlosti poput Hajduka. Što naravno ne smije predstavljati nikakvo opravdanje igračima Hajduka unaprijed. Naprosto, klub na kursu Našeg Hajduka plovi sve mirnije i sigurnije, te eventualni poraz od Dnjipra to nikako neće promijeniti. Prolaz bi taj brod samo ubrzao. Znatno ubrzao i zato bi bilo jako jako korisno izbaciti stare poznanike s rijeke Dnjipra. TO bi približilo Hajduk novom početku u kojem će se imati priliku dići poput Feniksa iz pepela ruševina, a koje mu je u amanet ostavio neki opskurni polusvijet. Čiji se pripadnici i dan danas, usprkos svemu, imaju obraza javiti i docirati.
Ivan Rilov
