Kakva pobjeda. Opet Hajdučka. Prava. Iskopana u močvari susida. Živom blatu. Nismo blistali, ali dobro uvjeti su bili katastrofalni. Tudor još uči. Srića uči na pobjedama.
Sam sastav Hajduka već na prvu je pokazivao manjak bočnih napadača, a višak “fantazista”. Vjerojatno je Tušo zadovoljan radom Andrijaševića i Milića kad su počeli u prvom sastavu. I to je odlična vijest za sve navijače, da imamo još dodatne širine u kadru. Ideja Tuše je bila da kontrolira balun u sustavu 4mdash;1mdash;4mdash;1 s tim viškom igrača koji mogu u uskom prostoru tehnički dominirat, odnosno otvorit potpuno stranu prvenstveno nadolazećem Vršajeviću.
I to čak i na ovom terenu nije toliko loše izgledalo koliko jalovo. Jalovo jer se nije dolazilo do mogućnosti da se uputi zadnji pas za gol priliku, a do zadnjeg pasa je tribalo ber 5mdash;6 preciznih dodavanja po krtičnjaku. Nekad bi i napravili 4mdash;5 pa bi taj zadnji dodir bio katastrofalan, tako da se utakmica prvo poluvrijeme svela na neku rovovsku bitku gdje je Hajduk pokušavao svoju pas igru i dominaciju, a RNK ništa. Mijinom iskustvu svaka čast, ali ono šta RNK Split igra nije ništa drugačije od igre ligaša za opstanak. Obrana sa 7 igrača di je Erceg neka poveznica sa otkinutim napadom koji stoji udaljen dobrih 30 metara (?!) od srednje linije. Nešto je to drugačije od inače Mijinih postavki iz bitke za opstanak, ovdje je ostavlja 3 igrača naprid, ali je učinak isti, ne dolazi igrom do protivničke obrane nego dugim balunom, a taj naprid dok mu dođe balun već ima čovika na leđima. Usput ubije Ercega trčanjem gori po ovom blatu. Taktika dostojna srednjoškolca.
I tako se nastavilo u drugom poluvremenu, trči vamo, trči tamo do dva zida. Na jednoj strani zidina Križanac i dva zadnja vezna smetala koji s balunom nisu na “ti” (za Mijinu igru sasvim dovoljno). Križanac je za RNK više od igrača na terenu (čak i bez priprema), tribalo bi ga zvat ćaća ili trener, jer mi se čini da zna više i od Mije. Na drugoj strani Hajdukova obrana je bila jednako tako dominantna. Veliko pitanje je bilo kako će se Milić snać na poziciji livog beka koja nije njegova i to uz protivničkog igrača koji zna bit zajeban. Milić je odigra profesorski kao smo ga gledali u najboljim njegovim igrama. Smiren, pravovremen, čak bi i potega naprid. Inače, u onim svojim lošijim igrama je prije izgledao melankoničan, ka da ga nije briga, posebno ako ga ne ide. Ovdi je bija goropadan, ka i cili Hajduk. Nekad bi se bojalo za noge u ovakvoj kaljuži, posebno s Mijinim sikiricama, ali ovaj Hajduk je pravi Hajduk. Klizalo se, tuklo, padalo u blatu. Na žustrinu žustrinom. Muški!
Posebno se istakao opet Pašalić sa 2 gola dokazavši kakav je talenat, ali i koliko voli Hajduk. Svitla engleske pozornice ga nisu prominila. Upravo to je snaga ovog Hajduka, svi za jednog jedan za sve. I zato ne čudi rečenica Tuše nakon utakmice da je lipo vidit igrače kako se zajedno vesele. Kako je Ivić reka Kerumu:
Cila obrana je bila besprijekorna, tehničari u sredini nisu ni mogli biti na ovom terenu, ali i njihovi dresovi su bili boje kakve tribaju bit u ovom blatu. Maglica je posebna priča, njemu paše ovakav teren jer sakrije neke njegove tehničke nedostatke, ali pokaže ono najbolje od sebe, zadrži balun, iznudi faul, rastegne obranu. Sve šta recimo Bilić i Belle nisu bili ovu utakmicu kod RNKmdash;a. Dugo su svi vjerovali da će ova utakmica završiti 0:0, sve dok Mijo ne vadi asa iz svog dugog rukava iskustva. Svježa snaga u rov. Onaj ko je igra balun zna kolika je razlika trčat u blatu 60 minuta i na idealnom terenu. Izmjene koje je napravija Mijo ostavile su Tudora ukopanog. Nikakve reakcije. Vjerovao je toj dominaciji srednjeg reda. Mijo uvodi Radotića u vezu umisto Vidovića i Rocu umisto Bilića, 57. i 61.minuta i udara di je Hajduk najtanji sa snagom, desno. Vršajević je već umoran trčanjem prvo poluvrime, Kouassi kasni zatvarat, Bradarić isto. Fali svježine i za zadržat balun u napadu. Rekacija Tuše je morala biti brža, odmah, ka šah. Možda je lako sad govorit, ali kad se vidi slijed događaja koje vuče protivnik, jasna ti njegova namjera (virovali ili ne Mijo je imao namjeru ;mdash;) ), plus težak teren. Uostalom pogledajte brzinu reakcije vrhunskih trenera na utakmicama vani.
I ajde, nije reagira odmah, ali dogodi se višak desno koji prethodi centaršutu za penal:
Kad je Hajduk bio siromašan, bio je zapravo mdash; bogat. Sada je bogataš, a postao je mdash; sirotinja. I narod je volio “siromaha ispod murverdquo;, a danas je ogorčen na bogataša u sirotinjskom ruhu.
Sada smo siromasi i narod obožava ove momke koji daju sve od sebe u teškoj situaciji kluba. I oni mogu znat da di god odu igrat balun ovakvu podršku s tribina nigdi neće imat, a to svi novci ovog svita ne mogu kupit. Ako meni ne virujete pitajte Mamića i Žužula.
Penal je smiješan, ali navikli smo. Inače bi bija drugi žuti karton Ercegu! Nakon promašenog penala i dalje RNK ima više od igre zbog svježih igrača, pa se dogodi još jedan poklon malog zelenog suca i eto 1:0. Dvije minute nakon toga Tušo mijenja. Od 57.minute do 74. minute je razlika prvih izmjena. Tušo radi pametan potez (Bašić i Bukva umisto Sušića i Andrijaševića) i širi igru na bokove iz razrovane sredine, jer se bočno može igrat, a ostavlja prostor Pašaliću da može iz sredine ulaziti u više slobodnog prostora. Posebno blentav potez Mije je vađenje Križanca?! Opravdanje da je Križanac tražio izmjenu na poluvrimenu ne stoji ! Tko je tu trener ? Ako ga je ostavio na poluvrimenu triba je i zadnjih 15 minuta jer je to takav čovik, koji će s jednom nogom uzbrdo iznit stinu. Osim toga ima autoritet kod igrača i ono puno bitnije kod suca. Kad je Maglica napravija prostor na vrhu šesnaesterca za Pašalića gotovo sam siguran da bi Križanac iznudio faul ili ga u krajnjem slučaju napravija. Ovako je balun proša, a Pašalić uša u legendu. Balun je krenija od Bukve.
Drugi gol, slično. Raširen RNK, ali sad Hajduk ima svježeg bočnog igrača koji ide na umornog domaćeg. Bukva na drugu stranu di dolazi Bašić i centrira opet u sredinu di je višak sa Pašalićem, koji postiže gol na drugu stativu. Sjajno. Često ljudi površno gledaju pa proglase igrača odličnim zbog golova (šta svakako neko zaslužuje), ali kad se pogleda malo šira slika:
Pašalić je ora cilu utakmicu u toj zgusnutoj sredini močvare RNKmdash;ovog stadiona. RNK je falija penal pa opet ima dominaciju sa svježim igračima, Pašalić je i to istrča. RNK je povea pri samom kraju šta te dodatno ubija u psihu, a samim time i u snagu. Pašalić je donija balun iz obrane u napad kod prvog gola. Kad je da prvi gol potrošio je dodatno snage i emocije na radost. I kad vidite reakciju kod drugog gola, kada u trenutku, instinktivno promijeni pravac kretanja, možete reći … svaka čast, čudesno. Bravo Paša.
Svaka čast svim Hajducima, za iščupane bodove, kod svih ovih detalja koju su ovu utakmicu napravili više nego zanimljivom.
I jedno slovo na kraju, bravo Tušo za izjavu: tvrdoglavost smo zamjenili mudrošću. Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem. Opet napominjem, Conte je kontra Rome u Torinu igra bunker. Ne zato šta je lošiji nego bolji (i mudriji). Tušo priča jednu lipu priču u kojoj nekad fale nijanse koje se mogu dobit samo iskustvom. Napadački Hajduk koji ima u svim utakmicama veći posjed baluna, koji igra Hajdučki, di svi ginu na terenu i na klupi.
Ajmo bili … samo jednako i kontra Hrvatskog Dragovoljca.
I daj poradite na (ne)sebičnosti, nekad je lipše dodat nego dat gol.
