Tri šuta od čega dva u okvir gola, sve to u prvih 20 minuta. Kada ekipa koja inače teži pobjedama odigra tako da se sjećaš doslovce svakog upućenog udarca na protivnički gol mdash; jasno je da nešto nije u redu. Istina Bog, teško je pronaći ono što jest u redu u ovakvom raspadu sistema.
Vukas je započeo s 4mdash;1mdash;4mdash;1: Ranilovićmdash; Vršajević, Maloča, Milović, Vasiljmdash; Vukovićmdash; Bašić, Sušić, Balić, Caktašmdash; Gotal. Maloku, Milevski i Vlašić s klupe nisu uspjeli ništa suštinski promijeniti.
Ofenzivno bilo je to vrlo slično utakmici sa Slavenom. Tendencija je bila pokušati igrati po travi loptom od svog vratara. Protivničke ekipe obično se tome suprotstave visokim presingom, pa je neophodno imati spreman odgovor na to. Bijeli su naprosto udarali loptu što dalje od svog gola. Bode oči taj nesrazmjer zamisli i realizacije na terenu. Ako raširiš stopere, podigneš bekove i povučeš vezne u prostor između stopera, onda se očekuje da tražiš kombinatoriku kojom ćeš izaći u protivnikovo polje. Nakon 2mdash;3 pasa kad bi uvidjeli da ih Riječani ometaju, uslijedio bi dugi pas na suigrača koji je redovito imao protivnika na leđima. Ako već ideš na dugu loptu otraga, onda je logično da je pripremiš: da se zna u koji dio terena ide, na kojeg suigrača, u kojim okolnostima mdash; čitaj: na kojeg protivničkog igrača i tako dalje. Da ne govorim da se tada stoperi tada trebaju stisnuti, bekovi uz njih kako bi se zatvorilo eventualne kontraudare sa sredine terena, a vezni podići i također stisnuti uz područje na koje šalješ pas kako bi se drugu, odbijenu loptu lakše osvojilo. To se u Hajduku ne poštuje. Protiv Koprivničana smo memorirali jednu suvislu akciju u 90 minuta, jučer nijednu, ne računamo li solažu Andrije Balića. Tom prilikom je Balić lijepo pucao. Jedinu priliku za Hajduk imao je Vuković nakon slobodnjaka Caktaša i promašio. I to je od Bijelih bilo sve. Veliki problemi postojali su i kad bi se osvojilo posjed duboko u svom polju, jer su Riječani agresivno išli u kontrapresing, a Hajduk nije imao rješenje ni za to. Loša, neusklađena kretanja, spora lopta, nepostojanje plana za određene situacije u igri, nepoštivanje zakonitosti igre ni suigrača, golemom većinom igra s protivnikom na leđima mdash; jako jako loše je to izgledalo.
Defenzivno opet je ideja bila nekakva duboka, pasivna 4mdash;1mdash;4mdash;1 zona, čak i nakon 0:2 što jasno govori kako je Hajduk u Rijeku došao sačuvati obraz, bez nekih pomisli na pobjedu, pa iako i neriješeno. A to opet govori o stanju u kakvom se ekipa danas nalazi. Rješenje je to koje nije nelogično s obzirom na očajan moment ekipe, jer igrače najmanje izlaže riziku od pogreške, a i nudi im pomoć u vidu blizu postavljenih suigrača. Ni to nije pomoglo. Hajduk je u prvih pola sata bio razbijen. Jasno je i zašto Hajduk nije pokušao agresivnije odigrati fazu obrane, izaći visočije u presing: onih par puta kad su to napravili, promptno su bili iskontrirani. Strah je uvjetovao defenzivnu postavku Bijelih. Međutim, i ta zona, kao nekakvo najmanje rizično rješenje iziskuje da se ispoštuju određeni zahtjevi kako bi funkcionirala mdash; ni to Bijeli nisu uspijevali. Zona se pomicala sporo, a domaći su Hajdukovce bez problema hvatali na spavanju dugačkim dijagonalama s jedne na drugu stranu, posebice na lijevu Hajdukovu stranu. Sharbini je pravio totalni nered u Hajdukovoj obrani svojim uvlačenjem u sredinu i stjecao se dojam da Bijeli uopće nisu znali kako to zatvarati. On je bio taj koji je često težište igre prebacivao na drugu stranu gdje je Jugović u paru s Tomečakom pravio velike probleme Bijelima. Nekoliko je situacija koje fino oslikavaju koliko se Hajduk muči u ovom trenutku, na svakom planu. Jednom su Bijeli izašli s 5mdash;6 igrača visoko u polje Rijeke i zastali, doslovce stali. U dva pasa je ispala čitava prednja linija. U jednoj drugoj situaciji 3 vezna igrača koja tvore onaj središnji blok su se toliko izgubili prateći protivnika da su stajali sva trojica u okomitoj liniji, jedan iza drugog. Prije trećeg primljenog gola, Hajdukovci su u akciji koja je tekla dijagonalom čitava terena, od desnog riječkog kornera do Hajdukova na suprotnoj strani, izgubili 5 duela zaredom i na kraju primili gol. Samo da prisnažimo mdash; u prvih 60 minuta Bijeli su napravili 4 faula. No, moment koji najbolje od svega oslikava stanje duha ekipe je akcija u 77. minuti kada je Caktaš zakomplicirao s loptom u polju Rijeke na desnoj strani terena, pa Sušić posljedično u teškoj situaciji loptu izgubio, a Rijeka krenula u kontru i ozbiljno zaprijetila. Nakon gubitka lopte, Caktaš je samo raširio ruke, a Vršajević odšetao još par koraka prema golu Rijeke, obojica ni ne pomislivši vratiti se i pomoći defenzivno. Jasno je da frustracije ponekad na površinu dovedu ono ružno kod čovjeka, no opravdanja ne može biti. Međutim, ključno pitanje je zašto momčad izgleda ne samo ovako taktički loše, razbijeno, nego i zašto je tako psihološki prazna? To je već pitanje za onoga koji je za ekipu bio odgovoran do dolaska Vukasa na klupu, pa i za samog Vukasa kao dio tima koji je tada vodio ekipu.
Ranilović je što je mogao i trebao mdash; obranio.
Vršajević je odigrao jednu od svojih najgorih utakmica u bijelom dresu. Niz krivih procjena, kašnjenja, izgubljenih duela.
Maloča je jednommdash;dvaput zaspao, inače opet, izuzev Balića, najmanje loš.
Milović slično kao i Maloča s tim što je postavljanje u blok kod drugog gola bilo pomalo komično.
Vasilj je bio jako jako loš. Kod oba gola krivnja je njegova što više što manje. No i uz to imao je još niz krivih procjena, kašnjenja, gubio 1 na 1 nevjerojatnom lakoćom.
Vuković je opet bio korektan u okvirima svojih mogućnosti. Pitanje je zadovoljavaju li te mogućnosti ambicije Hajduka.
Bašić je imao velikih problema s Anasom, najprije stoga što, stječe se dojam, nije znao što treba raditi kad je ovaj ulazio u sredinu. U napadu je solirao i gubio lopte što i ne ide posve na njegovu dušu s obzirom na manjak opcija.
Sušić je jedan od rijetkih koji je pokazivao prkos i energiju, imao nekoliko finih minijatura, ali bez konkretnosti.
Balić je jedina svijetla točka Bijelih na ovoj utakmici. Definitivno dokazao kako je spreman za seniorski nogomet, pitanje je jedino kontinuiteta. Prva 4 duela na utakmici je dobio, što je bio i odgovor onima koji su mu spočitavali i tu stranu igre. Prema naprijed niz inteligentnih rješenja, brzih odigravanja, ali i pokoja solo minijatura. Veliko Hajdukovo blago, momak koji mora biti svjestan da mu budućnost najviše ovisi o njemu samom.
Caktaš ofenzivno neučinkovit, a defenzivno vrlo neodgovoran, 4mdash;5 puta je što kasnio, što spavao.
Gotal totalno odsječen, bez učinka.
Maloku je bio odsutan kod trećeg gola, neopravdano. Ofenzivno previše solira, a obično je solirao prema natrag. Kontrola lopte neupitna.
Vlašić je ovoga puta bio koncentriran i imao par finih akcija.
Milevskijnije pokazao ništa.
Ekipa je očigledno u krizi iako će neki reći da su dvije utakmice premalo za takvu tvrdnju. Brine jako taktički nered, ali još više psihološki limbo u koji je ekipa zapala. Ovakve igre nisu Hajdukova realnost, to smo sigurni, jer je ova ekipa pružala mnogo više i to ne tako davno. Primarni cilj novog trenera, ikone hrvatskog nogometa, Stanka Poklepovića, bit će “počešljati” ekipu, organizirati je, no prije svega, podići je mentalno. Bit će zanimljivo vidjeti i kadrovska rješenja popularnoga Špace; kako će kotirati ovi mladci poput Balića, Vlašića, Malokua, Bašića, a kako senatori poput Maloče, Caktaša ili Vršajevića. Jedini problem je što Poklepović nema mnogo vremena mdash; predstojeći ispit je vrlo brzo mdash; već za tri dana u Zagrebu protiv druge ekipe Dinama.
Roko Kaliterna
