Ljudski mozak kompleksan je sam po sebi, a sjećanja jedno od fascinantnih pitanja. Znanstvenici proučavaju i objašnjavaju način na koji se informacije u mozgu kodiraju, pohranjuju, a potom opet povlače natrag tvoreći ono što znamo sjećanja. Nekada su dovoljni najmanji poticaji da čovjek otplovi godinama unazad, da se otključa škrinja sjećanja, a iz dubine navru uspomene. Odjednom se nađete u djetinjstvu, osjećaj je stvaran, nevjerojatno stvaran.
Malo tko nije čuo za Marcela Prousta i njegov roman Combray koji govori o zaboravu, povratku sjećanja i nesvjesnom pamćenju. Bio je dovoljan samo jedan zalogaj kolača, jedan gutljaj čaja da glavni junak otključa svoje sjećanje, da otplovi u prošlost.
Ako ste imali tu (ne)sreću da ste odrasli kao nogometni navijač u Hrvatskoj, u prošlost vas može vratiti obična slika ili komad papira- poput onog o određivanju službenih osoba za 3.kolo HNL. Za razliku od Prousta, mirisi i okusi iz nogometne kuhinje neće vratiti ugodna sjećanja.
And suddenly the memory returns…
26. svibnja 1999. cijela je Rijeka bila na nogama . Na čelu s Nenadom Gračanom, jedna je generacija riječkih nogometaša imala priliku uzeti naslov prvaka. Prvi ikad. Igrali su doma protiv Osijeka, trebalo je ‘samo’ dobiti utakmicu i naslov bi otišao u Grad koji teče. Sve do 89. minute bilo je 1-1 . Nakon centaršuta s desne strane, lopta je došla do Admira Hasančića koji zabija! Ali slavlje je trajalo niti par sekundi, pomoćni sudac Zoran Krečak podignutom zastavicom navukao je bijes okupljenih. Krečak je podignuo zastavicu brzinom munje, nekako previše refleksno i previše brzo. Dok je lopta još putovala zrakom pomoćni je sudac signalizirao zaleđe unatoč činjenici da je igrač Osijeka bio bliži svom vrataru od napadača Rijeke. Loptu je potom dirao jedan igrač Rijeke, ali još uvijek je Osječanin bio bliže svom vrataru. Snimke su potvrdile da zaleđa nije bilo, da je Krečak prebrzo i pogrešno signalizirao zaleđe glavnom sucu Šuprahi. Odluka je, kažu mnogi donesena još prije, nije bilo šanse da gol bude priznat. Naslov će slaviti, kako je uostalom bio i red, najkatoličkiji domaći klub, koji se u jednoj od svojih brojnih inkarnacija zvao Croatia. Tribine su negodovale, a nastavak će uslijediti u finalu nacionalnog kupa te iste godine. Suđenje Rene Sinovčića i njegovih pomoćnika ostat će zabilježeno u analima, a osvojeni kup jedna od sramotnijih epizoda u povijesti osječkog kluba.
…
Punih 17 godina poslije u još jednom prvenstvu sastaju se Osijek i Rijeka. Ovaj put se igra u Osijeku i ne odlučuje se o prvaku. No, jedan akter je tu kao podsjetnik na daleku 1999. Bivši predsjednik splitskog nogometnog saveza brzo je napredovao nakon smjene. Alojzije Šupraha biti će kontrolor suđenja u susretu ovih rivala, a mnogi navijači Rijeke će se nesumnjivo vratiti u prošlost svaki put kad vide njegovo ime. Gotovo da čovjeku bude žao.
Ne znam kako se osjećaju navijači Rijeke sada, sjećaju li se svega ili su zbog novog odnosa snaga blokirali sjećanja duboko u podsvijest. Mnogi bi sigurno skočili, reagirali. Ta, rugaju im se. Hoće li im jedna odluka o određivanju službenih osoba pomoći da se sjete ili će sjećanje potisnuti sve dublje? Zbog posudbi i razmjena, zbog Leškovića i Andrijaševića, zbog jednog kupa i dobrog odnosa s Gazdom?
