Dok se čelnici europskih nogometnih saveza brinu o licenciranju svojih prvoligaša i drugoligaša, a predsjednici tih istih klubova strepe nad propisima i uvjetima licenciranja, navijači nervozno isčekuju konačno zeleno svjetlo za nastupanje u sljedećoj sezoni, RB Leipzig vodi malu bitku s udrugom njemačkih profesionalnih nogometnih klubova za ispunjavanje licence za drugu njemačku ligu za nadolazeću sezonu. Ova vijest u normalnim uvjetima ne bi trebala buditi toliko medijske pažnje, međutim sama činjenica da će prvi put u povijesti Bundeslige u jednoj sezoni natjecati klub koji je stvoren točno prije pet godina dovoljno objašnjava prašinu koja se digla oko RB Leipziga.
Mnogi će reći da se ovdje radi o nogometnom uspjehu, odličnom planiranju ili viziji kluba koji je osnovan 2009. godine zatvarajući oči pred pravom istinom. Vjerojatno niti jedan takozvani navijač RB Leipziga, ako ih tako uopće možemo nazvati, neće sebi priznati da su postali marketinška igračka austrijske tvrtke, točnije Red Bull-a. Naime, vlasnik Red Bull-a Dietrich Mateschitz osnovao je RB Leipzig (RasenBallsport Leipzig e.V, jer je u Njemačkoj zabranjeno imenovanje kluba za promotivne svrhe) 2009. godine, nakon što mu 2006. godine nije uspjelo preuzimanje FC Sachsen Leipziga zbog nesuglasica s Njemačkim nogometnim savezom oko prava za promjenom imena te mnogobrojnih protesta navijača. Spajanjem s petoligašem SSV Markranstaedt te iste godine klub je ostvario pravo na nastupanje u petoj ligi – sjeveroistok (Oberliga -Nordost) te uz financijsku superiornost postupno osiguravao prelazak u viši rang natjecanja. U počecima svog pohoda prema Bundesligi problem RB Leipziga bila su masovna otkazivanja prijateljskih i pripremnih utakmica s klubovima iz regije pod pritiskom mogućih navijačkih protesta, s obzirom na profiliranu i vrlo izraženu navijačku kulturu istočnog dijela Njemačke.
Dolaskom na prag druge njemačke lige, koja je profesionalna, nadležnost za licenciranje preuzima udruga njemačkih profesionalnih nogometnih klubova te se RB Leipzig prvi puta susreće s postavljanjem uvjeta od strane jednog nadležnog tijela, što je naišlo na čuđenje i nevjericu vlasnika Red Bulla. Vjerojatno je bio uvjeren da će sve glatko proći kao kod preuzimanja i natjecanja s austrijskim Red Bull Salzburgom, kojem je jednim potezom izbrisao cijelu povijest, promijenio klupske boje, klupski grb i ime koje je bilo ljubičasti simbol Mozartovog grada.
Sporan logotip kluba koji previe slii na Red Bull
S obzirom da njemački nogometni savez još uvijek gaji demokratski način vođenja nogometnih klubova od strane članovakoje zastupa pravilo 50%+1, RB Leipzig postao je trn u oku nogometne javnosti te su mu postavljena tri uvjeta za dobivanje licence: promjena loga tj. grba kluba koji previše sliči onom od Red Bull-a, distanciranje vodstva kluba od vlasnika tj. njegove tvrtke i lakša i jednostavnija mogućnost primanja novih članova u klub. Naime do sada su svi djelatnici kluba bili zaposlenici Red Bull-a, a svi članovi kluba (njih ukupno devet) djelatnici kluba. Godišnja članarina od 800 EUR, koja je najveća u Njemačkoj, jasno dokazuje da klubu nije u interesu povećanje članstva. Nakon višednevnih pregovora dogovoreno je da će RB Leipzig ispuniti uvjete postavljene od strane udruge, dok istovremeno Mateschitz samouvjereno izjavljuje da “neće odustati od natjecanja u drugoj ligi te da je sljedeći cilj ulazak u najviši rang natjecanja”. Činjenica ostaje da Red Bull ne želi investirati ukoliko istovremeno ne može kontrolirati klub i zato će biti zanimljivo vidjeti navodnu novu upravljačku strukturu kluba pred početak nove sezone.
Red Bull nije sponzor, već klasični investitor koji očekuje povrat uloženih sredstava i eventualnu dobit. Njihova pametna poslovna politika izazivanja pozornosti, ali ulaganja kroz popularne sportove je beskurpulozni biznis za promociju svojih proizvoda. Tako su na primjer postavili rekord gledanosti treće lige u utakmici doigravanja s 42 000 gledatelja. Isforsirana navijačka euforija dogodila se zbog eventa, a ne zbog nogometa ili kluba. RB Leipzig je umjetna tvorevina jedne tvrtke koja služi isključivo za marketing i promociju proizvoda, a nikako nogometni klub u svom izvornom značenju. Mateschitz je stvaranjem RB Leipziga svjesno krenuo u osvajanje velikog njemačkog tržišta nakon preuzimanja Austrije Salzburg 2005. godine, kada je javno izjavio da “prioritet stvaranje velike nogometne momčadi prebacuje s Red Bull Salzburga na RB Leipzig”. Navijačima je organiziran odlazak na utakmice od strane kluba, a sve podsjeća na američku NBA ligu, što izaziva revolt konzervativnih njemačkih navijača.
Naravno postoje istomišljenici koji prebacuju da Red Bull ne radi ništa drugačije od Gazproma, Evonika ili T-Coma, ali budimo realni i priznajmo da ni Gazprom, a niti T-Com nisu investitori, već sponzori koji ne vode niti upravljaju klubovima na način na koji to radi Red Bull. Konačna odluka o izdavanju licence biti će donesena 28. svibnja, no pretpostavljamo da je to samo stvar formalnosti.
Svjedoci smo još jednog povijesnog igrokaza u europskom nogometu gdje prvi put jedan umjetno stvoreni klub gradi svoj put prema novim nogometnim uspjesima. Nogomet u RB Leipzigu je isključivo proizvod stvoren s jednim ciljem – promocije Red Bulla. To nije identikifacija, strast i bezuvjetna ljubav navijača koja krasi mnoge europske klubove, to je isključivo biznis….to je moderni nogomet kojeg mnogi navijači preziru.
Romano Kolendić
