26. kolo MAXtv Prve lige trebalo bi baciti u očaj one navijače koji ne žive od derbija do derbija, nego pokušavaju (pr)ocijeniti dugoročne šanse naših najboljih klubova, kako u HNLmdash;u, tako i u europskim natjecanjima.
Dinamu se protiv Istre naočigled nije imalo što prigovoriti: igra odlična, realizacija na zavidnoj razini, rezultat više nego uvjerljiv. U prvom su poluvremenu Čop i Fernandes načeli protivničku mrežu, da bi se u nastavku u strijelce još upisali dvaput Soudani, opet majstor za otpadne lopte Čop, a svoj je prvijenac pridodao i Cleyton. Nota bene, Istra je u 82. minuti uputila prvi udarac u okvir. Pametnome dosta. Dinamo nije mogao zamisliti bolji scenarij za psihološki uzlet pred derbi s najvećim rivalom.
Međutim, teško je ne zapitati se gdje nastaje toliki nesrazmjer u kvaliteti igre i rezultata u HNLmdash;u i utakmicama Europske lige i Lige prvaka. Aktualni prvak suvereno korača prema još jednom pokušaju, zasad su zapamćeni kao najgori klub u 20 godina Lige prvaka i rekorder u negativnoj golmdash;razlici, nešto slabiji od Žiline i Debrecena, koji su se svojedobno pokazali gorkim zalogajem na kojem je Hajduk razbio svoje zube.
Dinamu medvjeđu uslugu čine ekipe koje svoju agilnost, nogometno znanje i motivaciju iskrcaju na naplatnim kućicama u Lučkom. Realnost HNLmdash;a takva je da aktualni prvak počesto igra 7 revijalnih utakmica + dvije koje zahtijevaju ponešto znoja. Oni koji u susret pokušavaju ući u hlačama najčešće su Hajduk, Rijeka i Split, uz još pokoju svijetlu iznimku koja “grize” jedno poluvrijeme. Nažalost, ipak pretežu ekipe koje u te utakmice ulaze kao u unaprijed izgubljene i daju Dinamu privid moći i sigurnosti koja je zapravo nemoć i jalovost protivnika.
Tko god im želi dobro, trebao bi ih podsjetiti da čvrsto ostanu na zemlji i ne uzmu močvarmdash;ligu za mjerilo. Ozbiljne europske ekipe nisu radodajke kroz čije će rupe u formaciji maksmirski div olako proletjeti, jednako kao što međunarodni suci ne “štimaju” jedanaesterce i zaleđa po nekom njihovom kladioničarskom osjećaju za rezultat.
Rijeka je također imala odličan vikend, utakmicu za pamćenje i vrijednu domaću pobjedu protiv Lokomotive, kojom se na tablici sasvim stisnula uz Hajduk na drugom mjestu. S obzirom na svježi kapital i nemala ulaganja u klub, pitanje je koliko je uopće opravdano uvijek iznova slaviti titulu prve, druge pratilje.
Hajduk je na osječkom gostovanju počeo razigrano i otvoreno, no u nedostatku inspiriranog individualca koji bi barem jednu od brojnih prilika pospremio u mrežu mdash; prima gol u prvom Osijekovom ozbiljnijem napadu. Nastavak su obilježile dvije blago rečeno dvojbene situacije u Osijekovu šesnaestercu, no da ne bi bilo da Hajduk kmeči i vadi se na suce (a kmečati bi u ovoj blatnoj kaljuži trebao još i glasnije, a suce goniti do strazburškog suda), činjenica je da se naziv splitskoga kluba i pristup igri tuku u nevjerojatnom paradoksu, za koji su odgovrni isključivo oni koji igraju i onaj tko im takvu igru dopušta.
Za kraj, u maniri “malo šale nikad dosta”, komentatori utakmice Osijek mdash; Hajduk primijetili su da se “Osijek digao nakon gola”. Pitanje za sve momčadi koje Dinamu pumpaju pozitivnu golmdash;razliku: zašto se trenutno nitko/nikome ne diže protiv Dinama? Po toj bi logici čovjek rekao da je Hajduk atraktivan, a Dinamo potpuno neprivlačan protivnik… Kako god bilo, nikome tko dobro kotira na tablici HNLmdash;a, a jednom tjedno igra trening utakmicu s unaprijed uknjižena tri boda mdash; ne piše se dobro.