U Brazilu su otpočela natjecanja na Olimpijskim igrama (OI) , podijeljene su prve medalje, a gledatelji diljem svijeta prate natjecanja. U zemlji prožetoj dubokom krizom i društvenim i ekonomskim podjelama sama ideja o izgradnji velebnih građevina zbog potreba OI izazvala je velike rasprave i prosvjede. Brazil je u samo dvije godine održao dvije najveće sportske priredbe modernog doba, a stvarnu korist neće imati. Štoviše nacija će morati podmiriti ogromne račune. Super-masno vrhnje neće pobrati ni olimpijci. Za razliku od nogometaša, njihove su premije kap u moru. Olimpijske igre napunit će tek bankovne račune Međunarodnog olimpijskog odbora i njegovih službenika, dok će sportski i olimpijski ideali ostati stidljivi hommage nekom bivšem vremenu.
Uoči samog početka Igara buknula je velika doping afera sa ruskim sportašima, koji su izgleda masovno koristili doping kako bi osigurali što bolje rezultate na OI u Sočiju. Bio je to dobro uhodani sustav, uz podršku s najvišeg nivoa, koji je za cilj imao vratiti Rusiji sportski primat. Svjetska anti-dopinška agencija (WADA) preporučila je MOO-u suspenziju svih ruskih sportaša i dužnosnika iz Rija zbog sustavnog, organiziranog korištenja dopinga. Najveća svjetska, sportska organizacija odlučno je zažmirila na ovaj “najveći” krimen modernog sporta. Rusima nisu zabranili dolazak u Rio. Ne, oni su zabranili njihovoj atletičarki Stepanovoj, koja je je sa svojim suprugom Vitalijem učinila sve da rasvijetli i svijetu otkrije razmjere slučaja sa dopingom u Rusiji! Dakle, Yuliya Stepanova neće sudjelovati na OI u Riju, jer je govorila o dopingu. Ruski olimpijski odbor, unatoč organiziranom, evidentnom i eklatantnom kršenju normi i dalje će osvajati medalje.
Pomalo okrutna, ali definitivno cinična odluka MOO-a, kojom su pokazali da je sustav ispred svega. Uostalom što reći za organizaciju koja je samo od američkog NBC-a dobila 1,23 milijarde dolara za prijenos Igara iz Rija, a prema spomenutoj anti-dopinškoj agenciji proslijedit će ukupno 15 milijuna dolara godišnje. Neki kažu manje nego troškovi reprezentacije dužnosnika MOO-a. Zviždače ne samo da ne štite, oni ih kažnjavaju. Vjerujete li dužnosnicima MOO-a kada kažu da im je borba protiv dopinga najvažnija zadaća, a sport ispred svega? Sustav je postao samo sebi svrha, a rad MOO-a problematičan i upitan. Mnogi će analitičari reći da je korumpirana i uzdrmana FIFA sa svojim problemima samo mala priča u usporedbi sa svijetom olimpizma.
I ne radi se samo o “biološkom” dopingu. Neki savezi i neke zemlje su u grozničavoj želji da se uspnu na listama osvojenih medalja počeli pribjegavati nečemu što bismo mogli nazvati “financijskim” dopingom. Pogledajmo samo primjer Katara i njihovo kupovanje reprezentativaca. Ni mnoge druge zemlje nisu imune na slične pojave, alikatarski je primjer poseban, oni su doslovno tražili igrače diljem svijeta kao da se radi o klubu, a ne nacionalnoj selekciji.Vođeni željom da postanu sportska velesila Katarani su odlučili investirati ogroman novac u dovođenje sportaša. Jeftinije je nego recimo dugoročno ulaganje u razvoj malobrojnih domaćih talenata. Donosi brži rezultat, a pravila međunarodnih organizacija su ionako fleksibilna. Podijelili su državljanstva odabranim rukometašima, atletičarima, nogometašima… i polako postaju relevantna sportska zemlja. Tradicionalna katarska imena Šarić, Marković, Memišević, Capote… stoje u rukometnom zapisniku, Li Ping će igrati stolni tenis, a odbojku na pijesku Jeferson Pereira. Njihova rukometna reprezentacija jedna je od najvećih prijevara u povijesti sporta, a fantastični vratar Šarić najbolji primjer dekadentnog i promašenog sustava. Jedan od najboljih vratara u povijesti bilježi nastup za svoju četvrtu reprezentaciju. Neka će vas imena možda i zavarati, jer su pojedinci pristali prilagoditi imena. Putovnice se izdaju brzo i lako, a svjetske sportske organizacije nemaju ništa protiv, Katar još manje. Oni samo kupuju uspjeh; igrače, domaćinstva, a i navijače. Državljanstvo i nacionalni ponos samo su dio kulise, kao i dvorane ili klimatizirani stadioni, ukras grandioznom sustavu, komercijaliziranom spomeniku modernog sporta.
I dok će milijarde gledatelja pratiti Igre pokušavajući pogoditi koji je atletičar “čist” od dopinga ili zašto (do jučer) Nigerijac trči za Katar MOO će pratiti društvene mreže. Ne, ne traže priznanje korištenja zabranjenih sredstava. Ne, neće nikoga isključiti čak ni da prizna da je moderni plaćenik ( to uostalom i potiču).
Najveći grijeh, zbog kojega će vas isključiti sa Igara bit će tweet podrške sponzoru, koji nije na njihovoj službenoj listi. To je ultimativni grijeh modernog olimpizma.
Tako mi Coubertina. Edo Zdravković]]>
