Search
Close this search box.

Probe u Istri 1961, siječanj 2017., tura prva

Kao i svakog prijelaznog roka, okupljanja Istre 1961 donijela je brojna nova imena. Ne pretjerano iznenađujuće, ekipi su se pridružila petorica igrača iz SAD-a, a na probi je još nekoliko igrača. Da vas ne zamorimo s još više teksta nego što ćete sad istrpiti – krenimo prvo s Amerikancima.

Foto: whitecapsfc.com

Najzvučnije je ime svakako 1.96m visoki vratar Brian Sylvestre. Rodom Haićanin, rođen je u Hollywoodu – ali onom na Floridi 19.12.1992. godine. Tamo se školovao i trenirao u raznim nogometnim akademijama. Već je u 2007. otišao u IMG Academy – koja funkcionira kao akademija/kamp U16 i U17 reprezentacije SAD-a. Dakle, s nenavršenih 15 godina igrao je za U17 reprezentaciju. U sezoni 08/09 bio je član prestižne floridske Schulz Academy, tada među par najbolje rangiranih akademija u državi, a iduće godine se pridlužio jednako cijenjenom Weston FC-u. Rano je odustao od sveučilišne karijere i pridružio se “residencyu” Vancouver Whitecapsa (efektivno njihovoj akademiji), te godinu dana proveo u njihovoj U19 ekipi. Postao je profesionalac početkom 2011., s 18 godina, ali nije imao šanse doći do prve ekipe. Ekipa je držala u rotaciji dotad standardnog Jaya Nollya i tek dovedenog 36-godišnjeg bivšeg seniorskog reprezentativca Joea Cannona, da bi sezonu kasnije Nollya zamjenila “ekvivalentnim” Bradom Knightonom. Do kraja 2012., mladi je golman, treća opcija kluba, nastupio tek 4 puta za rezerve i 5 za U23 ekipu i Vancouver ga je pustio.

Prelazi u “drugoligaške” (USL) Harrisburg City Islanderse. Nick Noble, prvi izbor ekipe, je godinu ranije bio nominiran za najboljeg vratara lige, a forma mu nije padala ni te 2013., te se Sylvestre našao prikovan za klupu, bez odigrane minute. Slična je priča bila i sezonu kasnije, ali je Sylvestre ipak uspio upisati svoje prve prave seniorske minute, te u 3 nastupa primio 6 golova. Početkom 2015., bio je u kampu prvoligaškog (MLS) Philadelphia Uniona, čija su Islandersi filijala, ali nije prošao. Prebacio se u Carolina Railhawkse, također u “2. ligi” (ovaj put NASL) i tamo bio 3. golman ekipe, opet iza iskusnijih vratara. Ipak, malo ga je, nakon godina grijanja klupe pomazila sreća. U svibnju te godine je ipak završio u Philadelphia Unionu, na posudbi. Taj je MLS klub u kratkom roku ostao bez kompletne vratarske postave – alžirski reprezentativac Rais Mbolhi je nakon izrazito klimave forme napustio klub, a druga dvojica su bila ozlijeđena, pa je hitno angažirao Sylvestrea. Premda je trebao ostati na posudbi tek do srpnja, Sylvestre se dokazao kao bolja opcija i od obojice svojih, sada već oporavljenih, konkurenata te je posudba produžena. Međutim, klub se već u kolovozu vratio svojim igračima. Skupio je ukupno 12 utakmica u MLS-u, s 19 primljenih golova, ali i 5 “shutoutova” (utakmica bez primljenog gola). Union ga nije uzeo iduće sezone, ali se nazad u RailHawksima skoro izborio za status prvog vratara i nastupio u 19 utakmica (21 primljen gol, 6 shutoutova). Da skratimo, zanimljiva pojava. Vratar s iskustvom mladih selekcija SAD-a, iskustvom MLS-a, standardan prošle sezone.

Foto: metrosoccernation.com

S njim je tu još i 22-godišnji Kyle Jackson. Mladi je vratar alumnus prestižnog Columbia Universitya (da, Ivy League). Visok “tek” 1.83m prema dostupnim informacijama, dolazi iz Paradise Valleya u Arizoni. S tamošnjim Sereno SC-om bio je izgleda 5 puta prvak Arizone, a sa srednjom školom Chaparral došao je do polufinala prvenstva Arizone. Već je s 16 godina trenirao s Motherwellom i Readingom, te bio u kampu Sporting Kansas Citya godinu kasnije, ali se odlučio na sveučilišnu karijeru. Bio je prvi izbor u Columbiji od početka te nakupio lijepi broj “shutoutova” te je svake sezone bio među najboljim vratarima Ivy League sveučilišta – 3 puta je dobio “honorable mention” i jednom bio izabran u drugu ekipu Ivy League. U 2015., svojoj zadnjoj sveučilišnoj godini, bio je i drugi po postotku primljenih golova, iza dominantnog Stefana Clevelanda. Početkom prošle godine trenirao je s New York City FC-om, u čijem je kampu već bio ranije, prije MLS Superdrafta, ali ga nisu draftali. Nisu draftali nikog te godine, trgujući s mjestima u draftu za igrače. Nije baš najjasnije što je radio zadnjih godinu dana, ali sama zainteresiranost MLS klubova, pa makar neispunjena, manje više znači da je vrijedan barem pogleda.

Foto: nasl.com

Nazmi Albadawi je drugi igrač tu s iskustvom NASL-a. Rođen je 24.8.1991. godine u Raleighu u Sjevernoj Karolini. Visok je 1.80m, igra više pozicija u vezi, a može igrati i ofenzivnije. Kao i drugi, kombinirao je igranje u klubu, Triangle Unitedu, s igranjem za srednju školu (Athens Drive HS). Na srednjoškolskoj razini je bio dominantan, 3 godine među najboljima u konferenciji, na kraju i u regiji. Paralelno je s klubom osvojio 3 puta regionalno prvenstvo u odgovarajućoj kategoriji. To mu nekim čudom nije donijelo pažnju sveučilišta kakvu je vjerojatno zaslužio, pa upisuje Wake Technical Community College, gdje postaje glavni igrač. Gubi sezonu 2010. godine radi ozlijede i prebacivanja u NC State University, najveće sveučilište u Sjevernoj Karolini, ali je već iduće godine bio prvi strijelac NC Stateovog “Wolfpacka”. 2012. je bila vjerojatno i frustrirajuća i predivna za Nazmija. Propustio je dobar dio sveučilišne sezone radi ozlijede, ali se priključio i U23 ekipi ranije spomenutih Carolina RailHawksa – ekipe za koju je navijao od malih nogu! Iduće je godine s U23 ekipom RailHawksa osvojio USASA U-23 National Cup, a, opet zakočen malo ozlijedom, zaslužio i priznanja i imenovanja među najbolje igrače na regionalnoj razini.

Idući je korak bio logičan – ali i ostvarenje njegovog sna. Potpisao je profesionalni ugovor za Carolina RailHawkse. U tri sezone u “drugoligaškoj” ekipi bio je gotovo apsolutno standardan, te u 78 nastupa zabio 13 golova. Postao je, kao “domaći dečko” i vođa ekipe, kapetan momčadi prošle godine, s desetkom na leđima. Opisuje ga se i kao box to box veznjaka, velikog radnika, brzog, tehnički potkovanog, koji “unaprijed zna što će s loptom” i koji dobro zna presjeći protivničke pasove, boljeg u ofenzivi možda nego defenzivno, makar kao mlađi. Dolazi s dovoljno pohvala – samo je pitanje prilagodbe i različitih kriterija možda. Od ovdje navedenih igrača, možda i najzanimljiviji.

Foto: pac-12.com

Mason Robertson je napadač, sin nekadašnjeg lijevog beka Aberdeena, Rangersa i Leedsa te škotske reprezentacije, Davida Robertsona. Nogomet trenira od treće godine, a s obitelji se preselio sa 14 u SAD. David je tamo postao glavni trener u Sereno SC-u. Da, istom klubu gdje je branio i Kyle Jackson, ista generacija (’94), vjerojatno i sličan broj naslova države zajedno. Masonu je navodno Reading ponudio ugovor s 15 godina, a s 32 gola i 11 asistencija u 22 utakmice (nakon što su ga prebacili iz veze u napad) za srednju školu Pinnacle, izabran je bio i za igrača godine u regiji na toj razini. Mladi je napadač, visok oko 1.88m, potom upisao University of Washington i krenuo igrati za njihove Huskiese. Na sjeverozapadu SAD-a konkurencija je intenzivna, a Mason se dokazao već na prvoj godini. Iako je od 22 utakmice počeo tek njih 6, zabio je 6 golova, pa je dobio priznanje i kao jedan od najboljih u regiji (premda tek honorable mention). Iduće godine, kao standardan zabio možda “tek” gol više, a prošle su mu dvije sezone upropastile ozlijede. U 20 nastupa (10 startova) u njima je zabio tek 4 gola. Moguće, doduše, s pozicije povučene špice. Indikativno je da su ga treneri smatrali jednim od najboljih napadača te regije usprkos ozlijedama.

Foto: dukechronicle.com

Nakon dvojice kojima su poveznica Carolina RailHawksi (odnedavno North Carolina FC) i dvojice kojima su poveznica Sereno SC i Arizona, dolazi onaj koji ih vezuje sve – Macario Hing-Glover. 1.83m visoki ofenzivac, rođen 4.4.1995. On je, dakako, starog Glovera sin. Srednja škola mu je bila Chaparral (poveznica s Kyleom Jacksonom), a trenirao je usput u Phoenixu, klub Valparaiso United. Iiii, onda su se Mr. Glover co počeli muvati oko Hajduka, te je mali Macario ubačen da trenira malo s juniorima Hajduka (naravno, nikad nije registriran, nit je trebao biti). Iduće je sezone igrao za akademiju San Joseacute; Earthquakesa (U18 ekipa) i u 17 utakmica zabio 8 golova za njih. Koliko god bio jasan magnet za antipatiju nepotizma radi, mladić se ne čini nasumičnom budalom kakvi već “progurani” znaju biti. Osim što se bavi glazbom (repanjem pod umjetničkim imenom Type MHG), upisao je Duke, jedno od boljih sveučilišta u SAD-u, te je redovito bio na ACC Academic Honor Rollu – ukratko, bio je među najboljim studentima među sportašima u svojoj regiji. U 3 godine je nakupio 31 nastup za ekipu, 4 gola i 3 asistencije igrajući na krilu za Blue Devilse. U 2015. je paralelno s tim bio priključen i U23 ekipi… Carolina RailHawksa (priznajte da vas je iznenadilo!). Malo su ga umele i ozljede, čini se, a u svibnju prošle godine priključio se Burlingame Dragonsima u Premier Development League (4. razina tamošnjeg nogometa). Ipak, ne čini da je igrao za njih.

Eto, preživjeli ste svu šumu imena i liga koje opravdano ne znače gotovo ništa velikoj većini vas. To je OK. Jako je teško dati realnu procjenu kakva je kvalitete nogometa ili iščitati kvalitetu ovih nogometaša iz njihovih statistika. MLS je svakako bolji od HNL-a – kome je to upitno, nek pogleda malo rostere boljih ekipa i/ili pogleda neku utakmicu Prve HNL za reality check. NASL i USL najvjerojatnije nisu, barem ne od 1. HNL, iako su i neki naši prvoligaški igrači imali pomalo… neimpresivne izlete tamo. Sveučilišni nogomet je opet priča za sebe… 2 su ozbiljnija igrača tu, 3 su nepoznanice od kojih je jedan gazdin mali. To bi otprilike bilo to. Ali ne i s igračima koji su ovih dana u Puli. Službeno su na probi još petorica (zanemarimo još dvojicu koja se još spominju, o njima ćemo možda kad informacije budu potvrđene).

Foto: sportsport.ba

Jedan od njih je mladi napadač iz BiH, Vladimir Kremenović, rođen 17.1.1997. godine u Banja Luci. Kremenović je trenirati počeo u tamošnjem Borcu sa 6 godina, ali se jako brzo prebacio u nogometnu školu Partizan. U Borac se vratio s 14 godina te se iskazao u mlađim kategorijama (50 golova u 23 utakmice jedne sezone u pionirima), među najboljim strijelcima u kadetima također. Bio je redovito pozivan u reprezentaciju, još od U15. Prešao je u novosadsku Vojvodinu već u 2013., nakon odlične kadetske sezone, te nastavio igrati tamo, redovit i u reprezentacijama. Na ljeto 2015. se spominjalo da je privukao igrama interes klubova, te da ima i ponudu kluba iz Hrvatske, ali je ostao u Vojvodini. Istaknuo se i hat-trickom u 5-2 pobjedi U19 reprezentacije BiH protiv Makedonije.

Međutim, to je bilo to. U lokalnim se medijima u Banja Luci pisalo da Borac traži novce za njega – da, bizarno, “nisu znali” da je u Vojvodini (kako? zar ne prate reprezentativne popise BiH?), te da službeno piše da je tamo stigao iz FK Petrovaradina (kao potencijalna muljaža da se izbjegne odšteta?). Kako bilo, iza toga je praktički nestao iz spotlighta. Iako je i dalje igrao, čini se, za “omladince” Vojvodine, nije u 2016. pozivan u reprezentaciju, a nije se ni priključio seniorima kasnije. Od ljeta je, moguće, nogometno u “limbu”. Što se zapravo dogodilo s njim – je li jednostavno mladić, visok oko 1.80m, zapeo između juniora i seniora ili ga je nešto vannogometno privremeno zakočilo, ne znamo.

Foto: sportistra.hr

Luka Mihaljević je također poznato ime u klubu. 23-godišnji lijevi bek ponikao u osječkom Grafičar Vodovodu je bio standardan u B ekipi Istre 1961 te prve i jedine sezone kad je postojala, ostvarivši 25 nastupa uz 3 gola. Potpisuje ga potom Osijek, gdje nije primirisao prvoj ekipi. Dvogodišnji je ugovor bio raskinut nakon već pola sezone te prelazi u trećeligašku Marsoniu. U zadnjih godinu dana tamo je u 24 nastupa, uglavnom u prvih 11, zabio 3 gola. Druga sreća?

Mihaljeviću neće biti jednostavno izboriti se za ostanak. Još je jedan lijevi bek iz Osijeka tu. Antonio Pavić je još možda karijerom i najistaknutiji igrač među ovim igračima. Rođen u Frankfurtu 18.11.1994., prošao je sve kategorije Osijeka i praktički sve mlade reprezentacije Hrvatske, od U15 do U21. Već je kao izlazni junior počeo skupljati lijepu minutažu za seniore svog kluba, te potpisao profesionalni ugovor na 5.5 godina s njim. Sezonu 13/14 je proveo kao standardni prvotimac, dok su mu iduću, 14/15 poprilično “pojele” ozlijede. Ukupno je za Osijek skupio 42 nastupa uz 1 gol. Na ljeto 2015., prelazi u slovenski Koper, potpisuje ugovor na dvije sezone, i opet se nameće kao standardni prvotimac. U 23 nastupa 20 puta je bio u prvih 11, da bi, čini se, nakon 3-0 poraza od Celja prošlog travnja pukla ljubav između kluba i igrača. Zadnjih 6 kola nije bio u kadru i toga je ljeta objavljeno da nije više igrač slovenskog kluba. Od tada je, čini se, bio bez angažmana, ali je boravio na treninzima druge momčadi Villarreala.

Foto: hajduk.hr

Špiro Peričić, rođen 8.10.1993., je jedan od klasičnih primjera te Hajdukove tako talentirane a tako, pa, labilne, generacije ’93-’94. Talentirani je obrambeni igrač visok 1.84m, primarno stoper, trenirati počeo u sinjskim klubovima – Tekstilcu i Junaku, da bi s 13 godina prešao u Hajdukovu školu. Prvi put je široj javnosti postao poznat zbog nenogometnih razloga – napada njegovog očuha na tad voditelja Omladinske škole Hajduka, Gorana Vučevića. Ipak, to se nije prelomilo preko Špirove karijere i ostao je u ekipi, te potpisao nakon 18. rođendana kao mladi reprezentativac stipendijski ugovor na 2.5 godina. Nakon odrađenog juniorskog staža sezonu provodi na posudbi u Primorcu iz Stobreča, tad Hajdukovoj drugoligaškoj filijali, gdje je igrao standardno – 28 nastupa uz jedan gol. Klub tad potpisuje profesionalni ugovor s njim na 4 sezone i šalje ga dalje na posudbe, u Solin i Dugopolje, 9 nastupa za prve, 8 za druge, uglavnom u prvih 11. Valjda nedovoljno za matični klub, koji ga pušta. Peričić ostaje u Dugopolju i igra standardno, 2 gola u 14 nastupa. Već na polusezoni odlazi na probu u Slaven Belupo i prolazi je. Ipak, kraj Mate Grgića i Ivana Fuštara se nije naigrao, 3 nastupa (2 kao starter) i 1 gol. Klub ga vraća u Dugopolje na posudbu, gdje je opet standardan (13 nastupa), ali proljetni dio provodi opet u Koprivnici, daleko od klupe, kamoli prvih 11. Ovog je ljeta, nakon isteka ugovora, opet prešao u Dugopolje i u 13 (11 st.) nastupa zabio 2 gola. Drugoligašku kvalitetu je potvrdio, nije nemoguće da, ako bude sasvim usredotočen, dokaže i dovoljnu prvoligašku.

Foto: hajduk.hr

Zaključimo sve s drugim nekadašnjim velikim talentom Hajduka, Kaštelaninom Antom Blaževićem. Rođen 5.5.1996. godine i visok 1.77m, trenirati je počeo u vranjičkom Omladincu i Jadranu iz Kaštel Sućurca, a u školu Hajduka je došao s 12 godina. Prometnuo se u jednu od najvećih nada kluba, u napadača jednog od Hajdukovih najtalentiranijih godišta, kojem je put, zbog “krize” na toj poziciji u starijem godištu, djelovao otvoren. S 14 godina je potpisao prvi, a s 15 drugi stipendijski ugovor. Bio je i mladi reprezentativac u svim kategorijama. Iii, da sad ne ulazimo u detalje, njegov pravilan razvoj je poremetila, pa, megalomanija. Ne njegova možda osobna, ne klupska. Tu ćemo stati, pisali smo o tome kad je odlazio iz kluba. Malo je bio s klubom, malo ne, osjetilo se to i na njegovim statistikama već u sezoni 13/14, a i završio je na krilu. Novi ugovor nije potpisao i otišao je njegovim istekom na ljeto… u belgijski Oostende. Tamo je, tražeći priliku za koju je smatrao da neće dobiti u Hajduku dobio trogodišnji ugovor i 63 minute u 6 ulazaka s klupe u ligi. Jedini učinak – žuti karton. To je bila prva sezona, u drugoj je bio u potpunosti van ekipe. 2 godine od “bijega”, vratio se iz Belgije i pokušao vratiti i u Hajduk. Neuspješno. Pola godine kasnije, pokušat će se izboriti za mjesto u kadru Istre 1961. Mladiću sretno. Svoju je životnu lekciju, vjerujem, naučio i njegova priča može biti, ako ništa, upozorenje drugima.

To bi bilo, za sada to. Čestitke onima koji su preživjeli do kraja. Ne sumnjamo da će Istra 1961 uskoro pružiti još materijala za analizirati!

MODD


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter