HNK Rijeka odigrala je posljednji ovogodišnji susret na Rujevici, a umjesto fešte i veselja navijači su stadion na kraju grada napustili u lošem raspoloženju. Razlog je višemjesečno nezadovoljstvo navijača sa smjerom u kojem klupsko vodstvo ide tj. vidi krilaticu “Zajedno smo Rijeka”.
Već dulje su Riječani nezadovoljni sa cijenama ulaznica i godišnjih pretplata koje su s početnih 1.200,00 kn, što je cijena koju drže klubovi iz liga petice, uz popuste snižene do 450 kuna za Armadu ili 850 za članove/pretplatnike. Na dan utakmice najjeftinija karta je 80,00 kn. Popuste su članovi Armade “platili” ogradom koja ih odvaja od susjednih tribina – što je dodatno povećalo nezadovoljstvo i osjećaj negostoljubivosti prema njima. Dosta navijača se žali i na pretjerano žestoke pretrese, nelagodu kod bliskih susreta sa interventnim policajcima te alkotestiranja tijekom poluvremena (po Zakonu o sprječavanju nereda na sportskim borilištima dovoljno je imati preko 0,5 promila alkohola u krvi da biste bili sankcionirani). Navijači su nezadovoljni i s činjenicom da se klub preselio na Rujevicu koja je prvotno zamišljena kao kamp i privremeno rješenje, ali na Kantridi se ništa ne događa, čak se ne zna ni kada će i hoće li uopće krenuti izgradnja njihovog novog stadiona ispod stijena, pored mora. Rujevica im je donijela i probleme u vidu parkinga kojeg nema dovoljno pa su, osim skupe karte, mnogi navijači na posljednjem susretu dodatno dobili i parking kaznu.
Budući da većina navijača Rijeku prati puno dulje od trenutka kada je u nju ušao talijansko-nigerijski kapital i Damir Mišković, sad im već sumnjivo djeluje ono što oni nazivaju prekrajanjem povijesti – treća i četvrta garnitura dresova (bordo sa grbom grada i ljubičasta sa morčićem) koji postaju sve češći drugi dres umjesto uobičajenog plavog. Nedavno su promovirali i novu himnu – iako oni već imaju jednu iz 1975. godine, ali vlasnici Rijeke su, bez ikakvog pitanja i sudjelovanja navijača u tome, odlučili da će nešto drugo postati njihova himna. Prilikom puštanja iste, u maniri kakvu viđamo na hokejaškim utakmicama Medveščaka, sa razglasa pozivaju navijače da je poprate visoko podignutim šalovima.
Šurovanje kluba s Mamićem i ovakvim HNS-om još uvijek se gleda kao nužno zlo, tim više jer Mišković nikada ne istupa s pozicije potpredsjednika HNS-a, a nesvakidašnji broj transfera iz Dinama u Rijeku zasad nije od strane USKOK-a označen kao sumnjiv. Ipak i bez toga Mamić navijačima Rijeke nije drag i radije bi da se Rijeka ne petlja s njim, baš kao što bi voljeli i da su Spezia i Rijeka dva odvojena projekta, oko čega isto vladaju prijepori o tome kako će to izgledati u budućnosti, pogotovo ako bi se Spezia dokopala Serie A. Posebno treba istaknuti da im je zasmetao odlazak Brezovca – do tada vrlo bitnog igrača za klub s Kvarnera.
Samo 3.000 gledatelja na Rujevici u posljednjoj domaćoj utakmici ove polusezone, u trenucima kada je HNK Rijeka prva na ljestvici HNL-a i nakon što je u dva tjedna pobijedila glavne konkurente Dinamo i Hajduk, sigurno je razlog za uzbunu. Istina, klub igra neriješeno sa momčadima protiv kojih se očekuju tri boda i time nikako da se odlijepi na vrhu ljestvice, ali još uvijek nemaju ni jedan poraz u domaćem prvenstvu što je svakako ogroman uspjeh. Da nije bilo poraza od Aberdeena moguće da bi i treću sezonu za redom upravo odigravali posljednje grupne susrete – ne zaboravimo da se Rijeka u njima, za razliku od Dinamovih prošlosezonskih nastupa, nije osramotila.
Damir Mišković do sada je primao samo hvalospjeve za svoj rad – došao je u klub kojem je prijetilo ispadanje u drugu ligu i koji je bio dužan 30-ak milijuna kuna državi te kojeg je u partnerstvu s Gradom Rijekom preoblikovao – Grad je na ime dugova prema državi dobio dionice, a Mišković na ime višemilijunskih uplata većinsko vlasništvo. Osim izgradnje ozbiljne momčadi, s najdugovječnijim trenerom u HNL-u, pristupilo se i ulaganju u stadion i kamp, ali i svi ostali segmenti kluba se dižu. Zbog situacije u kojoj je našao Rijeku i tamo gdje je ona sada zaslužuje svaki respekt, ali, jasno mora postojati ali, problem će nastati kada klub dođe do limita svog lidera – HNK Rijeka, dok je u rukama Volpija i Miškovića, nikada neće biti veća od onoga što su oni. Navijače je razmazio strelovit uspon, ali ako je Mišković dosegnuo svoj zenit – onda je i Rijeka. Osim ako, u ovom prijelomnom trenutku, shvati da krilatica “Zajedno smo Rijeka” zaista znači da tamo gdje on i njegova kreacija prestaju – počinje ona navijačka – a ona nema granica…
BI
