Search
Close this search box.

Prijelazni rok – uvertira (Hajduk)

Sa svibnjem došla je i prva tura ovosezonskih nagađanja, menadžerskih guranja, novinarskih izmišljotina (da se popuni prostor), plaćenih članaka, a tu i tamo i koje prave vijesti oko potencijalnih pojačanja Hajduka. Ovdje ćemo probati prokomentirati sve natpise, te detaljnije proučiti kakvi su zapravo ti igrači koje pokušavaju utrapiti klubu.

Krenimo s najbližima:

Miro Slavica. Napadač, rođen 24.6.1991 u Šibeniku, čiju je školu odradio u potpunosti. Iza juniora odlazi slobodnih papira u Međimurje, gdje igra jednu utakmicu prije nego što se vraća u Krku iz Lozovca, gdje odrađuje 1.5 sezona prije nego što ga ponovno kupi Šibenik, u svojoj zadnjoj, do sada, prvoligaškoj polusezoni. Iako je zabio na debiju, protiv Intera iz Zaprešića, u ostalih 10 utakmica do kraja nije bio uspješan. U drugoj ligi, međutim, ostvaruje solidan učinak – 10 golova u 26 utakmica – ali Šibenik opet ispada. Treća liga mu, evidentno, paše, i 26 golova u 30 utakmica je impresivan podvig. Je li to dovoljno za prvoligaški Hajduk kakav njegovi navijači očekuju? Napadači koji briljiraju u 3. ligi ne uspijevaju nužno na višim razinama. Ipak, opcija s Hajdukom 2 otvara i neke druge mogućnosti. Na struci je da procjeni kakav je a na navijačima da se nadaju da će procjena biti dobra.

Onda ide i Ivan Crnov. Ofenzivni vezni (i krilo po potrebi) rođen 1.2.1990 u Gornjem Vakufu, seli se rano u Zagreb gdje počinje već sa 6 godina trenirati u omladinskoj školi Dinama. Tamo igra do kraja prve kadetske sezone, a ostatak škole nogometa dovršava u Croatiji iz Sesveta. Njegova je prva sezona tamo bila i zadnja sezona Croatie u prvoj ligi, osuđene da bude kanta za napucavanje. U prvom dijelu sezone nije dobio priliku, ali je zato dobio profi ugovor na polusezoni. Stavljen je odmah u prvih 11 kontra Dinama u porazu 6-0, ali ga je trener Pinter “pedagoški” zamijenio u 20. minuti – nadajmo se zbog ozlijede. I tu je završila njegova karijera u Sesvetama, te na kraju sezone raskida ugovor i odlazi u Goricu. Standardan je bio u ekipi koja je dominirala drugom ligom, ali kako je Gorici “dekretom zabranjen” prijelaz u rang više, da neke “lijepe priče” slučajno ne ostanu neispričane, prvo mjesto im ništa nije značilo. Odrađuje 2.5 sezone tamu, ukupno s 9 golova u 68 nastupa, pa prelazi u mostarski Zrinjski. Postaje standardan u ekipi i tamo i odrađuje u 1.5 sezona 39 utakmica uz 12 golova – od kojih je čak 8 postigao u 10 utakmica ovoga proljeća. Isticao se na zadnja 2 Ankovićeva memorijala u Gabeli. Na prvom, kojeg je osvojio Hajduk (i bilo bi logično razmišljati da su ga tad počeli pratiti, ali nekako ne) bio je prvi strijelac, a na drugom najbolji igrač. Povukla se i mala kontroverza oko potencijalnog prijelaza, jer su revni navijači našli jednog Ivana Crnova u raznim ne toliko pro Dinamo koliko anti Hajduk grupama – ali drugi uvjeravaju da to nije on. U to nećemo ulaziti. Hajduk se dugo nije usrećio s “pojačanjima” i prinovama direktno iz Premijer lige. Hoće li on to biti, hoće li biti razočaranje, je li uopće realno spominjati ga u kontekstu Hajduka? Opet, vidjet ćemo.

Krenimo dalje s još neozbiljnijima:

U Slobodnoj nam se prije neki dan predstavio “zadnji vezni/desni bek” Zdenko Bilaćo kojemu kao “Hajduk razmišlja” (a zapravo mu je samo ponuđen). Krenimo s činjenicama: Rođen 12.4.1993 u Mostaru, prošao je školu Širokog Brijega do kraja prve kadetske kad je (obrnuto od Crnova) došao u Dinamo gdje odrađuje iduće 3 sezone. Mladi reprezentativac BiH, kapetan mladih selekcija, do u19, ali u zadnjoj juniorskoj sezoni, usprkos i dalje visokom statusu u mladeži BiH, igra na jedva pola utakmica, starta svaku treću. Ugovor mu iza nije ponuđen i odlazi – i to u francuski Laval. Tamo nekako “gubi” sezonu, ali se pojavljuje početkom ove u njihovoj drugoj ekipi – koji igra u CFA 2 – francuskoj 5. ligi. Bilać se u petoligašu, koji drži sredinu u skupini H, nije uspio nametnuti. jedan jedini start, 13 ulazaka s klupe (uglavnom trash time) i jedan gol u trpanju davljenika Vitreacute;ennea. Očito su klupe jako hladne u 5. ligi, trebalo ih je grijati. Šanse da bi bio prihvatljiva prinova i nisu velike, a gotovo pa sigurno ostat će samo još jedan u nizu koji su dobili svoj oglasni prostor u Slobodnoj na grbači Hajduka.

Naravno, po, otprilike, osamsto devedeset i sedmi put, Hajduk je “zainteresiran” za Jasmina Mešanovića. Igrača od čijeg transfera vani menađer Husarić ne odustaje, makar je prošlo sve granice karikature. U svakom se prijelaznom roku pojavi u nekom od medija “plaćeni oglas” u kojem je eto Hajduk jako zainteresiran za njega. Užasno jako, evo, režu vene samo da ga ne dovedu. I eto nekako se to nikad ne dogodi. Tako je, čini se, i sada. Za nekim čudom neupućene, radi se o napadaču(?) rođenom 21.6.1992 u Tuzli, kojeg čini se stavljaju i na ofenzivnije vezne/krilne pozicije. Mladić je još kao 17-godišnjak debitirao za matičnu Slobodu, a tu i tamo ulazio s klupe i kao izlazni junior. 2011/2012 je proveo kao standardan – 25 utakmica uz 5 golova i 3 asistencije kaže Transfermarkt – a bio je i zamjena, kao 19-godišnjak, u uspješnoj u21 reprezentaciji BiH, a skupio je i nastup u prijateljskoj utakmici “A reprezentacije” s Poljskom, sačinjene od uglavnom premijerligaških igrača. Tada prelazi u zenički Čelik i ostaje i u iduće 2 sezone konstanta u U21 reprezentaciji, kao i u klubu, za koji je nakupio je 19 golova u 53 utakmice za njih. Naravno, bilo je i znatno gorih ponuđenih igrača i nameće se pitanje – odmaže li mu menađer zapravo tim pristupom?

Čini se da imamo i Mešanovića 2 na vidiku. BH mediji su objavili danas i da “Toni Livančić potpisuje za Hajduk”. Nije vam poznat? Ništa čudno. Radi se također o krilnom napadaču, rođenom u Ilanzu, u Švicarskoj 11.12.1994, koji je prošao kompletnu školu Viteza gdje mu se obitelj vratila izgleda nakon rata. Mladić je još kao 16-godišnjak, valjda u sezoni 2011/2012 dobio priliku igrati u “Prvoj ligi BiH” (drugoj ligi) za matični klub a prošle je sezone, kada je Vitez izborio ulazak u Premijer ligu 9 puta ušao s klupe uz 1 gol. Ove je sezone na najvišoj BH razini skupio za Vitez 19 nastupa, od čega je pola ušao s klupe, uz dva gola. Usprkos siromašnoj statistici, članci o njemu su počeli prije koji mjesec, a nastupio je (jedno poluvrijeme, s klupe) i na probnoj utakmici U21 selekcije (“Bijeli” protiv “Plavih”). Nekako čista statistika ne prati ono što se u novinama piše – ali na to smo već navikli.

Za još malo humora,nekakvi meksički (!) mediji su pisali o zanimanju Hajduka za dvojicu tamošnjih igrača:

Luis Enrique Robles Ramirez, rođen 22.9.1986 u Ciudad Guzmanu u Meksiku. U određenom je trenutku završio u podmlatku Atlasa iz Guadalajare. Stoper/zadnji vezni visok samo 1.73 m. Debitirao je u Clausuri 2004, kao u17 reprezentativac (a bio je i u20 i u23). Tek je u 2006 došao do standardnosti u ekipi koju je zadržao nekoliko sezona. Atlas je, međutim, prečesto u tim sezonama bio kanta za napucavanje – držao se u ligi tako da bi recimo Aperturu kiksao i bio zadnji , a onda osrednjim mjestom u Clausuri izbjegao pad u 2. ligu. Očito je u sezoni 11/12 to nekom dosadilo i nakon Aperture u kojoj su opet bili zadnji, Robles je bačen na posudbu u drugoligaški Tiburones Rojos de Veracruz. Međutim, iduću je sezonu opet nazad u ekipi i iako je propustio dio Clausure kad su čak uhvatili i dobar plasman, bio je manje više čest ako ne standardan. Svejedno, prelazi početkom 2013/2014 sezone u Chiapas gdje je opet standardan i drži (donju) sredinu tablice. Ukratko, stoper/zadnji vezni zadnje vrime izrazito osrednjih meksičkih klubova, koji bi, ako bi došao, spadao među 5% najnižih igrača lige. Može možda biti talentiran, ali za Hrvatsku baš i nije.

Uz njega – Mauricio Romero Alvizu “TNT”. Tek 31-godišnji napadač – rođen u Leoacute;nu 2.2.1983, visok valjda 1.80m. Prošao i on školu Atlasa, ali za razliku od Roblesa, nije odskakao kao talent i morao je igrati za drugo- i trećeligaške ekipe Atlasa prije debija u 1. ligi, kao 21-godišnjak. U 30 minuta što je skupio te polusezone uspio je uhvatiti točno 1 crveni karton. Ipak, u Clausuri koja je uslijedila ga je bilo malo više na klupi i u igri, ali i dalje, osim prvog gola, ništa, u Aperturi 2005 počinje par utakmica za 1. ekipu i završava u drugoligaškoj filijali Coyotes de Sonora za koju daje 16 golova. To je bilo dovoljno da ga prodaju početkom 2006, s 23 godine u prvoligašku Moreliu gdje uspješno grije klupu (4 ulaska s nje) u polusezoni u kojoj su završili ispred Atlasa – u koji se iza te sezone i vratio. Tamo opet životari polusezonu i završava na posudbi godinu dana u drugoligaškom Leoacute;nu – kojem je čak i dobro išlo, pa na jesen, u Aperturi 2007 opet kupi titulu prvog strijelca (14 golova). Povratkom u Atlas ponovno ne igra gotovo ništa, na, valjda, posudbi u Atlante također gotovo ništa, pa, ponovno u Atlasu, Aperturu 2008 provodi opet životareći između rezervi i prve. Odlazi početkom 2009 igrati Clausuru u još jednom prvoligašu – Tigresu, ali, nekako ne iznenađujuće i tamo je opet između prve i rezervne ekipe.

Završava na poznatom teritoriju, u Ligi Ascenso (2. ligi): za Nexacu u 32 utakmice 8 golova, 12 žutih i crveni u 09/10, pa za Tiburones Rojos de Veracruz u 10/11 u 36 utakmica 14 golova, 14 žutih i crveni. Bravo. Naravno, Lesi se onda vraća kući, da, u Atlas gdje mrvicu više igra nego prije, ali 3 gola u 18 utakmica na kojih je 11 ušao s klupe i nije neka radost. 12/13 odrađuje opet u 2. ligi, prvo opet u Veracruzu, pa u Doradosima. 22 nastupa, 10 ulaska s klupe, 4 gola, 8 žutih, crveni ukupno te sezone u obje ekipe. Uslijedio je još jedan povratak u 1. ligu i ove je sezone zasad u Chiapasu dakako rezerva: 1 start, 14 ulazaka s klupe, 4 gola (napredak!) i “samo” 2 žuta. Dakle, ne preveliki napadač, prvoligaška rezervetina, koji je jedine pristojne polusezone u karijeri odigrao prije 7 godina. I to u 2. ligi.

Ako ih stvarno netko iz Hajduka gleda – za zapitati se je gdje mu je mozak.

Privremeno, za kraj, mladi makedonski stoper Antonio Ilievski se, kako je najavljivano, priključio Hajduku i trenira s njim, čekajući punoljetnost da potpiše ugovor.

Sve u svemu, tipičan početak još jednog roka, nadajmo se – zabavnog kao i gotovo svi prošli!

Update 1:
Ponedjeljak je donio još jedno ime – Austrijanca hrvatskih korijena Sandra Gotala, napadača rođenog u Bregenzu 9.9.1991 koji zadnjih par sezona igra uglavnom kao lijevo krilo. Trenirati je počeo u nekadašnjem lokalnom bundesligašu SW Bregenzu, koji je nakon bankrota uskrsnuo kao SC Bregenz (trećeligaš danas). Nakon što je odskakao u u17 ekipi, sa 17 godina – nakon što mu je ozlijeda ligamenata zeznula već “gotov” transfer u Utrecht, zabija 4 gola u 9 utakmica u 3. ligi (svakih 60 minuta gol) i čak 23 u 13 utakmica za rezerve (8. liga ipak). Iduće su ga polusezone ostavili da ulazi s klupe i u 11 takvih utakmica daje samo 2 gola. Za rezerve, sad u 7. ligi, 1 u 4. Ah. Prelazi tad u drugoligaša First Viennu – što je u nedavnom intervjuu proglasio rupom u karijeri, jer je kao navodno trener “šikanirao” mlađe igrače. Istina ili ne – Gotal kupi 9 nastupa, skoro svih ulazeći s klupe pred kraj i odlazi na kraju iz kluba. Tada ga uzima Bjeličin nadobudni Wolfsberger AC. Nakon obećavajuće prve sezone za klub u kojoj se izborio za mjesto u prvih 11 kao jedan od dva špica (i to nakon pauze od 4 utakmice radi brutalnog starta), u drugoj gubi mjesto, donekle radi ozlijeda, i proljeće provodi na posudbi u 3.ligašu Austriji iz Klagenfurta – a tamo se nakon 6 utakmica i 2 gola ozlijeđuje i gubi ostatak sezone. WAC se u međuvremenu kvalificirao u 1. ligu a njega poslao u SV Horn, i dalje u 2. ligu – tamo je imao dobru sezonu (21 start, 10 s klupe, 10 golova, 4 asistencije među ostalim) – i bitno je napomenuti kako je tamo, na proljeće, prebačen na lijevo krilo koje primarno igra od tada. Nakon te sezone destinacija WAC ga, željnog da promijeni imidž “bad boya”, lude glave, kako hoćete, vraća u kadar i ubrzo se uspijeva izboriti za mjesto u prvih 11 u svojoj prvoj prvoligaškoj sezoni. Na kraju gubi mjesto tek kombinacijom ozlijede i odluke o ne produživanju ugovora (16 startova, 9 s klupe, 3 gola, 5 asista). Radi se, izgleda, o brzom ofenzivnom igraču koji je i – a to je isticao i prije nekoliko godina, Hajdukovac. U Hrvatskoj je trenutno i čini se da ćemo vrlo skoro doznati što će biti s njim.

MODD


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter