2. lipnja 2007. na stadionu Koševo odigrana je kvalifikacijska utakmica između Bosne i Hercegovine i Turske. Glavni igrači reprezentacije, njih trinaestorica, još su pred kraj 2006. odlučili da do daljnjeg ne nastupaju za državni tim sve dok se ne promijeni rukovodeća struktura ljudi u savezu. Još ranije je najveća navijačka skupina svih reprezentacija Bosne i Hercegovine, BH Fanaticos, pokrenula (kasnije će se ispostaviti) višegodišnju borbu protiv kriminalnog i korumpiranog vodstva saveza uz parolu “Danas u savezu, sutra u kavezu.” Nakon odstupanja Blaža Sliškovića, na izborničku poziciju u svom drugom mandatu postavljen je Fuad Muzurović. Popularni “dajdža” imao je težak zadatak da u nedostatku najboljih igrača iz takozvane tadašnje “druge klase” najboljih BH nogometaša sastavi ekipu koja će kasnije na Koševu poraziti Terimovu i Šukurovu Tursku. Ako se nešto pozitivno i lijepo izrodilo u najmračnijem periodu BH reprezentativnog nogometa, onda je to najbolji igrač novije BH nogometne povijesti, Edin Džeko, koji je debitirao i postigao jedan od svojih najljepših, a kako sam tvrdi i najdražih pogodaka u karijeru upravo u susretu s Turskom.
Klubovi
Edin je svoju karijeru započeo u “Želji”, klubu u kojem je prošao sve omladinske kategorije. Za klub s Grbavice debitirao je sa svojih 17 godina, a prvu priliku da zaigra u plavom dresu pružio mu je najtrofejniji BH trener, Amar Osim. Međutim, presudan trenutak u Edinovoj karijeri odigrao je češki stručnjak Jirži Plišek koji je u svom kratkom mandatu na klupi “Želje” 2004. godine uvidio sav Edinov potencijal te ga preporučio klubu iz Teplica. Čelni ljudi u Željezničaru smatrali su Džekinu prodaju u Teplice dobro obavljenim transferom za, kasnije će se ispostaviti, mizernih 25.000 eura. Teplice će ga za dvije godine, nekoliko tjedana poslije utakmice sa Turskom prodati Wolfsburgu za 4 milijuna eura. Drugi najbolji strijelac lige te najbolji strani igrač lige u Češkoj, to su bile pristojne reference za Felixa Magatha koji će ovim transferom započeti kompletiranje šampionske generacije Wolfsburga. Džeko će dvije godine nakon dolaska u Wolfsburg pomoći ekipi u osvajanju naslova prvaka, a s Brazilcem Graffiteom ostat će upamćen kao dio jednog od najubojitijih napadačkih tandema u povijesti Bundeslige. Fenomenalnih 26 golova i 10 asistencija u sezoni 2008/2009. stavili su Džeku u izlog vodećoj eliti najvećih i najbogatijih europskih klubova. Džeko će dvije godine nakon osvajanja titule s Wolfsburgom postati najskuplji BH nogometaš u povijesti, transferom vrijednim 32 milijuna eura u bogati Manchester City za koji još uvijek nastupa. S 14 golova u sezoni 2011/2012. pomoći će klubu s Etihada u osvajanju titule nakon 44 godine čekanja. Dvije godine kasnije Džeko će ugraditi 16 prvenstvenih golova u još jednu Cityjevu titulu te potvrditi status jednog od najomiljenijih igrača u “plavom” dijelu Manchestera.
Reprezentacija
Reprezentaciju igrača iz “dijaspore” mdash; reprezentaciju klinaca rođenih u inozemstvu koji su svoje prve nogometne korake učinili u europskim klubovima, možemo staviti u kontekst s BH nacionalnim timom. I zaista je mali broj igrača iz današnje postave reprezentacije BiH koji su nogomet počeli igrati pod granatama u opkoljenom Sarajevu ili drugim gradovima BiH, koji su prvi izašli na terene razrušenih BH stadiona i s tih nazovimo ih terena, betonskih poligona, krenuli k europskom nogometnom vrhu. Jedan od tih gladijatora je Edin Džeko. Ako postoje igrači koji su bar malo svjesniji značenja reprezentacije za napaćenu i emocionalno istrošenu naciju, onda su to svakako igrači koji su 90mdash;ih odrastali i karijere počinjali u rođenoj domovini.
Džeko je još kao junior počeo svoj staž u najdražem dresu. Nastupao je za Umdash;19 i Umdash;21 reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Međutim, prava se povijest počela pisati 2. lipnja 2007. Džekinim debijem u spomenutoj utakmici protiv Turske. Od tada Dijamant (nadimak koji je prvi upotrijebio poznati komentator Marijan Mijajlović nakon fenomenalnog gola Belgiji u Genku u ožujku 2009.) bilježi 70 nastupa za “Zmajeve” i postiže rekordan 41 pogodak za reprezentaciju. Zanimljivo je da Džeko ima bolji prosjek postignutih golova u nacionalnom dresu od, primjerice, Messija i Ronalda. On, naime, postiže 0,57 golova po utakmici kada nosi dres Zmajeva (Ronaldo 0,44, Messi 0,46). Džekine statistike u kvalifikacijama za velika natjecanja su impresivne. U kvalifikacijama za Mundijal 2010. bio je drugi najbolji strijelac europske zone kvalifikacija s devet postignutih golova.
U kvalifikacijama za Euro 2012. postigao je 4 gola, a potom se počela pisati povijest. Džeko je poveo reprezentaciju k Mundijalu u Brazil. Već na startu kvalifikacija hatmdash;trick Lihtenštajnu i proboj na prvo mjesto najboljih strijelaca u povijesti reprezentacije koje je do tada držao Elvir Bolić s 24 postignuta pogotka. Kvalifikacije koje su odvele BiH na povijesno prvo prvenstvo svijeta u Brazil Džeko je završio s deset postignutih golova, ponovo drugi najbolji strijelac u europskoj zoni kvalifikacija. U prvoj pobjedi na Svjetskim prvenstvima i velikim natjecanjima uopće Edin je sudjelovao vodećim golom Iranu u pobjedi od 3mdash;1. Nakon “privremenog” odlaska Emira Spahića iz reprezentacije, Džeko je zadužio kapetansku traku svetog dresa. I pored “prešutnog” neslaganja sa pojedinim Sušićevim odlukama u zadnjoj godini njegova mandata, Džeko je pokazao veličinu svojim potezima vođe, starijeg kolege svim igračima koji su se nalazili na Sušićevim popisima.
Privatno
Džeko van terena vodi sasvim normalan život. Najbolji prijatelji su mu još uvijek oni iz ranog djetinjstva i mladosti koje je proveo u Sarajevu. Sudjelovanje u bezbrojnim humanitarnim akcijama te projekti UNICEFmdash;a čiji je i ambasador samo su neke od malih stvari koje Džeko radi za svoj narod, svoju državu. Džeko je ponos nacije i igrač zbog kojeg mnogi klinci počinju igrati nogomet. On nije samo nogometaš svjetske klase. Džeko jeviše odnogometaša.
Enis Brigić
