Ne može nam nitko ništa!?
Zdravko Mamić početkom tjedna dao je ostavku na mjesto prvog dopredsjednika u HNS-u. Opravdanje je da ne želi više da Savez pati zbog njega!? Pravi razlog još uvijek nismo doznali. Nekoliko je teorija u igri – jedna je da ga HDZ sklanja pred izbore, što je nekoliko izbora prekasno pa ako HDZ želi ikoga uvjeriti u išta oko Mamića ili da sutra neki novi Šustar neće dobivati kaznenu prijavu zbog opstruiranja Zakona o sportu, trebali bi nešto konkretno napraviti. Konkretno svakako nisu predizborna obećanja, a ni oprez da ovog puta autobus predizborne kampanje ne parkiraju kod Zdravka u garaži. Druga teorija je da mu je pravosuđe došlo glave. Posljednji događaji oko pokušaja ubojstva glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana u kojemu se Mamić prepoznao te poruke koje je zatim slao – ukazuju na sve osim na samouvjerenog tipa koji drži stvari pod kontrolom. Treća opcija je da ovo više nije hrvatski problem pa samim time se ne može niti rješavati poznatim hrvatskim ignoriranjem od strane pravne države. Offshore računi i ljudi koje su transferi Modrića i Lovrena povukli za sobom dio su međunarodne istrage. Međunarodni istražitelji, a vjerojatno ni, nakon niza korupcijskih afera, reformatorska FIFA pa posljedično i UEFA, sigurno neće tolerirati čovjeka u vrhu nogometnog saveza opterećenog s tolikim krimenom za vratom dok proces traje. Postoji jasno i ona opcija da je ovo igrokaz – pa da odlazi da ne bi otišao – kao u Dinamu. Ipak, dok je postavljanje za savjetnika u Dinamu bilo pravno opravdano, jer je time eliminirao potrebu zadržavanja u pritvoru zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, ovdje mu pravno odlazak iz HNS-a ne pomaže pretjerano.Uostalom iako je “savjetnik” posljednjih mjeseci svojski se trudio dokazati javnosti da je u Dinamu i dalje sve isto.Doveo je Cicu, prodao je Pjacu – svugdje se njegovo ime i utjecaj spominjalo. Hoće li tako biti i s HNS-om?
Put, putujem!
Unatoč tome što već godinama Mamićev pad izgleda blizu, a opet i dalje kao da sve kontrolira, njegov untergang samo je pitanje vremena – s obzirom s koje visine pada, ne čudi što toliko traje. Ono što je svakako zanimljivo pratiti su odlasci najbližih suradnika. Prvi znakovi već su tu – brat Zoki je otišao u zemlju iz koje ne može biti izručen, dolje je prošlog tjedna povukao glasnogovornike Attiasa i Špičićku, nećakinja Sanda već je otišla prije par mjeseci, a šuška se da i Amra uskoro odlazi – što se da primijetiti i po Facebook statusima njezina supruga Igora Peternela – u kojima je sve manje Mamića, navijača i sl.
Među nama postoje ljudi rođeni da preživljavaju, bez ideala, pogonjeni na novac – a oni nepogrešivo znaju kad je car gol i kada treba napustiti brod koji tone. Takve sada samo treba pronaći i pratiti. Boraca protiv Mamića uskoro bi moglo biti više nego branitelja.
Nije u šoldima sve
Izašle su financije HNK Rijeke za 2015. godinu. Jednu od najprofitabilnijih godina kad je klub iz grada koji teče u pitanju. Prihod je 129 milijuna kuna, do sada je on bio do 67 milijuna, za što je zaslužna prodaja Kramarića. Ono što se također drastično povećao je rashod koji je sada 111 milijuna kuna (do sada je on bio do 81 milijun). Povećanje rashoda s druge strane rezultat je povećanja troška plaća igrača. Pa su tako u godinama kada su igrali Europa ligu i osvojili kup na plaće trošili 30, odnosno 39 milijuna kuna, a prošle godine kada su ispali u kvalifikacijama, te osvojili samo drugo mjesto na plaće potrošili 62 milijuna kuna. Treba biti pošten i kazati da su tih prvih godina bili potpomognuti sa čak 8 igrača iz Maksimira, među kojima je i navedeni Kramarić koji im je kasnije donio milijune.
Drugi zanimljiv podatak je to da je HNK Rijeka od novca kojeg je inkasirala od rekordne prodaje posudila tvrtki stadion Kantrida (19 milijuna kuna), ali i vratila pozajmice Stichting Social Sportsu u iznosu od 35 milijuna kuna. Jasno, postoje tu i donacije koje fond daje, ali dio ide i kao pozajmice, koje će se, očito, u dobrim godinama vraćati. Kad se sve oduzme i zbroji prošlogodišnji poslovni rizik pojačavanja momčadi nije se rezultatski isplatio, ali se neće ni financijski osvetiti. Financije su još uvijek stabilne, a ne treba stoga čuditi što je toliko igrača prodano ove sezone jer se time ukupna masa plaća smanjila, ali se i zaradilo – tako da će se i u 2016. financije pokrpati. Hoće li rezultat ostati isti? Lopta je okrugla, a danas svatko igra nogomet.
>>Analiza financijskog izvještaja – HNK RIJEKA: Prodaja igrača osigurala pozitivno poslovanje
Stavi pravu stvar na pravo mjesto
Najveći problem Rijeke je što su svi prihodi od ulaznica i sponzora na skromnih 10 milijuna kuna te čine manje od 10% proračuna. U Hrvatskoj je malo klubova koji su orijentirani na navijače i zaradu od njih – jedan je Hajduk, a drugi je – Futsal Dinamo. Malonogometni klub razočaranih navijača Dinama koji su željeli pokazati da se može funkcionirati po principu “1 član=1 glas”. Tako su u 2015. godini 74% prihoda imali od navijača (članarine, ulaznice i osobna sponzorstva). Ove godine su uveli i kategorije osobnih sponzorstva kroz mjesečne uplate i to tri kategorije: zlatni (300,00 kn), srebrni (150,00 kn) i brončani (50,00 kn). Zauzvrat, osim ponosa što podržavate jedan zdrav projekt, dobiti ćete dresove, slike s prvotimcima, godišnje ulaznice i sl.
>>Futsal Dinamo predstavio novi sponzorski projekt
Laži, laži, laži me…
Domaći predstavnici još uvijek dobro guraju u Europi. Najbolje od svih gura Dinamova seka Lokomotiva. Nažalost, dobre igre na terenu obrnuto su proporcionalne sramotno maloj posjeti na tribinama. Predsjednik Vorskle, Roman Chernyak, bio je šokiran s ambijentom, rekavši je da im je bilo neugodno igrati na praznom Maksimiru. Prava je šteta što to nije rekao dok je još bio u Zagrebu, jer smo mu mogli poslati Ivicu Blažička da mu objasni čitavu veličanstvenost te atmosfere i frenetičnost navijača. Što bi tek gospodin Chernyak rekao da zna i cijelu istinu o tom klubu.
>>Predsjednik Vorskle: “Bilo nam je neugodno igrati na Maksimiru”
Ravno do dna
Zna li itko zašto bi personalizirane karte za utakmice HNL-a pomogle u borbi sa huliganima? Za neupućene, svaki klub je dužan prije prodaje ulaznice zatražiti kupca osobnu iskaznicu i provjeriti je li ime slučajno na tzv. C-listi navijača koju dostavlja MUP. Još uvijek se ne zna kako se dolazi na tu listu (jer tamo nisu samo oni a zabranama, oni se, naime, moraju javljati u policiju), a što je još bitnije, ne zna se ni kako se sa nje ispada. Dakle MUP složi listu od dvjestotinjak imena i dostavi ju u klub. Za svaku prodanu kartu organizator mora provjeriti je li kupac (navijač) na listi. Pa sad ne izgleda neki posao kad imate 500 prodanih karata, ali što kad imate prosječno 10.000 gledatelja na utakmici? Ili još bolje kad ih imate na pojedinim utakmicama čak 33.000? Osim provjere je li navijač na C- listi, traži se da se i na ulazu kod poništavanja karte provjeri je li osoba koja ulazi i ona koja je zapisana na karti. Ma nije neki problem ako vam na jedan ulaz uđe 100 ljudi, ali ako vam ih uđe 1.500? Ma, uostalom, koga lažemo – 3.000 ljudi u Parku mladeži jučer, tri ulaza, navijači su došli sat vremena prije utakmice, a ušli su na drugo poluvrijeme. Zar je tom HNS-u stvarno najbitnije zajebavati Hajduk i njegove navijače!?
BI
