Nakon reprezentativne pauze i pauza zdrave pameti zbog parlamentarnih izbora, vraćamo se na prvoligaške livade što život znače, gdje ćemo otkriti koliko štete može napraviti jedan pogrešan sudački potez, zašto bi Cico Kranjčar trebao otići na nekoliko informativnih razgovora kod Matjaža Keka te zašto je Mladen Matković fenomen. Rezultatski gledano, Hajduk je u blijedoj predstavi iz Zaprešića donio bod; Istri konačno upisujemo pobjedu, makar protiv Splita; Osijek je iznenadio Dinamo i mnoge skeptike, izjednačivši se na ljestvici s ovotjednim rivalom; gubitak od 2:0 na poluvremenu u Koprivnici preokrenula je Lokomotiva (a tko bi drugi), dok je Rijeka remijem u Vinkovcima uz minimalnu prednost preuzela vodstvo.
Inter – Hajduk 1:1
Marijan Pušnik u Zaprešić je doputovao bez nekoliko standardnih prvotimaca, što zbog ozljeda, što zbog bizarnosti poput trovanja hranom, ali za neke aspekte igre opravdanja više nema. Futacsev promašeni zicer iz prve minute mogao je prelomiti utakmicu, no umjesto u mreži, završio je negdje u kukuruzima. Inter je vrlo brzo kaznio goste: Šarić je lijepo prošao po lijevom boku i ubacio loptu Puljiću, koji je uhvatio Memollu na krivoj nozi i zabio za 1:0. Nastavak poluvremena obilježilo je nekoliko solidnih pokušaja Kožulja i snažan udarac Vojkovića koji je Čović obranio. Uz najbolju volju da ne spomenemo glavnoga suca, o kojemu dovoljno govori činjenica da je glavna tema prije, a nažalost i poslije svake Hajdukove utakmice koju sudi, ne može se prešutjeti da je Bruno Marić previdio takvo povlačenje Bašića u šesnaestercu kakvo ni slijepom očevicu ne bi promaklo. 34. minuta, nedosuđen jedanaesterac za Hajduk. Odmah potom Ottochian gura Blaževića u izglednu priliku, ali Stipica brani. Opis nastavka stane u dvije riječi: Fran Tudor. Hajdukovo je pojačanje u nastavku donijelo bod, nakon Kožuljeva ubacivanja i Ohandzina propuštanja lopte koja je letjela na drugu stativu. Inače, pohvalno je što na centaršutove u peterac nalijeće omaleni bočni igrač, blago Hajduku na takvoj polivalentnosti. Ostaje pitanje “što bi bilo kad bi bilo”, pri čemu mislimo na već viđene sudačke pogreške, ali ostatak utakmice sugerira da obje momčadi mogu biti zadovoljnije bodom u džepu nego vlastitom igrom.
Split – Istra 1961 0:3
Rekorderi u nizovima bez pobjeda odmjerili su snage u dvoboju na Parku mladeži. Istrin je trener Goran Tomić u nekoliko navrata isticao da trenutna momčad Istre nije krivac za dugi crni niz, što je (barem u ovoj utakmici) i pokazala na terenu. U trećoj je minuti Collins uputio ne osobito opasan ubačaj pred Splitov gol, Duka i Fuštar su to mogli mirno očistiti, ali dali su dovoljno vremena Gržanu da ih preduhitri i zabije za 0:1. 9. minuta donijela je hrvački potez Dupovca nad Solomonom, koji je nagrađen penalom za goste. Dupovac je očito umislio da su suci dosljedni kao oni Boži Starčeviću u Riju, ali nema za*ebancije, nije ovo Olimpijada, penal čist kao suza i dosuđen, a sigurno ga je realizirao Stepčić.Nakon 20 minuta kazneni udarac i za domaće nakon Collinsova prekršaja na Chevdukasu, no Jurednićev je udarac Istrin golman Iveša koncentrirano popratio i obranio. Drugo poluvrijeme u znaku je kartona: prvo je nastradao Bakaj čiji je pad u jedanaestercu bio dovoljan za žuti karton, a Dupovac je nakon još jednog grčko-rimskog nenogometnog poteza nad Solomonom u 71. otišao na tuširanje (ono pod tušem, a ne ono koje nam nije sudio uzbekistanski sudac koji se očito školovao negdje sa šačicom HNL-ovih sudaca). Iveša je obranio i Roglićev pokušaj iz blizine, a Solomon je na drugoj strani zabio za konačnih 0:3 nakon fantastične asistencije Stepčića, kojom je izbacio cijelu Splitovu obranu. Domaćini se sad crvene na dnu ljestvice s 4 boda nakon 8 kola.
Dinamo – Osijek 0:1
Osijek je pokazao da se ne šali (dobro, osim na facebooku, ondje su urnebesni). Peta pobjeda na gostovanju još je vrednija kad se u obzir uzme da je ostvarena protiv Dinama, i to nakon dugih šesnaest godina. Gostujući je pogodak pao već u drugoj minuti, nakon odličnog solo prodora Kneževićai sigurne realizacije za 0:1. Dinamo se brzo probudio, Mikulić je spašavao svoj gol ispred Soudanija u naletu, a prijetio je i Hodžić, no najveću je priliku mogao (trebao) imati Osijek kad je u 23. minuti oduzeo loptu domaćima, no Zebec je dosudio nepostojeće zaleđe Kneževića. U nadoknadi prvoga poluvremena iskazali su se Fernandes i Mikulić, prvi snažnim udarcem, drugi efektnom obranom. U 58. minuti još jedan WTF trenutak: Zebec je Bobanu nakon pada u šesnaestercu dao žuti karton za simuliranje, a nakon dosuđenog zaleđa Ejupija Osijekov je trener udaljen s klupe. Do kraja je još pokušao Šitum, a Schildenfeld je s udaljenosti od pet metara, na Osijekovu sreću, reagirao kao prototipni stoper, prebacivši i Mikulića, i gol, i koji red tribina. Dinamična utakmica i zaslužena pobjeda Osijeka u dugo neviđenoj formi. Dinamo vjerojatno neće dugo tugovati zbog poraza, jer ako je suditi po izjavama njihova trenera Cice Kranjčara (Osijek se branio s desetoricom, nap.a.), on utakmicu nije ni gledao.
Slaven Belupo – Lokomotiva 2:3
Slaven Belupo furiozno je krenuo u dvoboj sa zagrebačkom Lokomotivom. Nitko nije mogao naslutiti (dobro, osim pasioniranih kladioničara) preokret koji se dogodio u drugom poluvremenu. Na samom je početku Rrahmani srušio Savića u kaznenom prostoru, no Zagorac je pogodio stranu u koju je pucao Ivanovski i obranio svoj gol. Iskazao se i protiv Purićai Katića, no u 28. nije mogao ništa protiv odličnog udarca Ivanovskoga s 18 metara koji je završio u njegovu suprotnom kutu, a dok se Lokomotiva još nije ni sabrala od šoka, isti je igrač s 5 metara bez poteškoća zakucao za 2:0. U nastavku je Ivkovića spasila odlična zamjena, najbolji pojedinac na utakmici, Lovro Majer. Prvo je u 48. oduzeo loptu domaćinima i sam zabio za 1:2, zatim ukrao još jednu loptu i asistirao Antunoviću koji nije imao težak zadatak na udaljenosti od jednog metra od gola, a potpuni preokret uslijedio je u 54. minuti kad je Majer izveo korner, a Karačić bio najviši u skoku za 2:3. Belupo je mogao vratiti barem bod kad je Štiglecova lopta prošla kroz ruke domaćeg golmana Zagorca i završila na stativi, no rezultat se više nije mijenjao. Mnogo sreće i Majerovih majstorija za Lokomotivu, mnogo nepovratno izgubljenih živaca za Farmaceute.
Cibalia – Rijeka 0:0
Prvenstveni ogled Cibalije i Rijeke obilovao je dobrim potezima, ali poseban je fenomen utakmice domaći golman Mladen Matković. Kad zezne, zezne tako da postane youtube senzacija, no kad se razbrani, onda u Vinkovcima gledamo one man show. Rijeka je grizla od prve minute, Josip Mišić (čiji se brat Matija našao na drugoj strani, u Cibalijinu dresu) pucao je s 10-ak metara, Matković obranio. Matei se iskosa dočepao peterca i pucao, Matković je i to obranio. Na drugoj je strani Prskalo na vrijeme izletio pred Bašu, a Matković i Zgrablić nisu se dogovorili tko će skupiti loptu i samo je čudo što ih Gavranović nije kaznio zgoditkom. U drugom poluvremenu tandem Matković-Zgrablić blokirao je nemoguće nakon Andrijaševićevih udaraca, a potonjem je u 72. i poništen zgoditak nakon prekršaja nad Jerbićem. U 87. Gorgon puca, Cibalijin golman izvrsno brani. A onda u trećoj minuti sudačke nadoknade penal za Rijeku nakon što je Jerbić srušio Vešovića. Gorgon je preuzeo odgovornost i, na veliko veselje domaćih navijača, pogodio gredu. Iako je Rijeka dominirala, Cibaliji se ne može osporiti borbenost i htijenje kojima su izborili bod, a Matjaž Kek sažeo je to bolje od ijednog novinara: momčadi koje promašuju mrtve šanse često i ne zaslužuju više od boda, pogotovo kad im se neke “zvijezde” šetaju po terenu umjesto da trče i doprinose igri. Iako Rijeka nije ostvarila veću prednost na prvom mjestu ljestvice, može biti sretna što, za razliku od nekih, na svojoj klupi ima jednu lucidnu glavu koja uzroke za poneki izgubljeni bod ne traži u drugima.
Igrači kola: Lovro Majer (Lokomotiva) i Mladen Matković (Cibalia)
Glupost kola: Zlatko Kranjčar (Dinamo)
Magdalena Mrčela ]]>
