Trinaestoplasirana reprezentacija svijeta po rankingu krovne svjetske nogometne organizacije gost je Hrvatskoj u Splitu. Na veliku štetu, prazan Poljud djelovat će sablasno, iako ćemo na terenu sa obje strane moći pratiti igre renomiranih imena u europskom nogometu. Novopečeni klupski prvak Europe, Ivan Rakitić, predvodnik je Vatrenih. Ponovo će se susresti s nekolicinom rivala koje je pogotkom izbacio iz ravnoteže u berlinskom finalu Lige Prvaka. Gianluigi Buffon, Leonardo Bonucci, Claudio Marchisio te legendardni Andrea Pirlo sigurni su prvotimci Azzurra. Gosti su desetkovani izostancima, tako da na Poljudu izbornik Antonio Conte ne može računati na Andreu Barzaglija, Domenica Criscita, Giorgija Chiellinija, Andreu Polija i Simonea Zazu. Upitni su i nastupi Buffona i Pirla zbog lakših ozlijeda.
Antonio Conte u novoj spasiteljskoj ulozi
Bivši trener Juventusa predstavljen je kao spasitelj reprezentacije u padu. Prošlogodišnji neuspjeh na Mundijalu u Brazilu potpisuje Claudio Cesare Prandelli, izbornik koji je svoj rezultatski maksimum ostvario na Euru u Poljskoj i Ukrajini gdje je u finalu pao protiv dominantne Španjolske. Gradio je tim na kičmi Juventusa mdash; 2012. godine Bianconeri su pod Conteom došli do osvojenog Scudetta bez poraza u Serie A i tako najavili bolje dane za nogomet na čizmi. Tadašnji izbornik nije previše mudrovao i eksperimentirao, četverostruki svjetski prvaci funkcionirali su po principu Juventusa u formaciji 3mdash;5mdash;2 gdje su okosnicu činili igrači koji su i danas lideri ove reprezentacije. Buffon, Chiellini, Bonucci, Barzagli, Pirlo i Marchisio neizostavni su članovi udarnih jedanaest u svakom sustavu i kod svakog izbornika.
Međutim, Mundijal nije ispunio očekivanja budući da se Prandelli odao formacijskim eksperimentiranjima u pogrešno vrijeme. Htio je Italiju u sustavu 4mdash;3mdash;1mdash;2, budući da oni pate od nedostataka brzih i okomitih vanjskih napadača (slično kao i Hrvatska), a s druge strane, 3mdash;5mdash;2 formacija pokazala je sve limite u posljednjoj šampionskoj sezoni Juventusa pod Conteom. Svodilo se sve na fizičku moć, moć ponavljanja i šablonske akcije koje predstavljaju lak plijen za svaku ozbiljniju protivničku obranu. Ideja Prandellija djelovala je sasvim logično, no zakazao je izbor igrača.
Problematični momci u likovima Marija Balotellija i Antonija Cassana predstavljaju oprečne karaktere surovim profesionalcima poput Buffona, Pirla, Chiellinija i De Rossija. Tu je ključna uloga novog izbornika koji mora stvoriti pravilnu hijerarhiju među igračima i odstraniti one koji svojim karakterom negativno iskaču iz kolektiva zasnovanog na međusobnom uvažavanju i respektu. Bivši izbornik izgubio je bitku te vrste, Conte ju tek treba dobiti.
U Brazilu je dolazilo do brojnih rasprava i prepirki u kampu, a na utakmici Kostarike i Italije, kapetan Gianluigi Buffon bio je na rubu fizičkog obračuna s razmaženim tamnoputim napadačem koji je nonšalantno šutirao u vrlo izglednim situacijama u protivničkom šesnaestercu. Inače staložena živuća legenda Stare dame i svjetskog nogometa ovakve stvari riješava civilizirano, no u ovoj pedagoškoj lekciji mlađem kolegi se nije mogao do kraja iskontrolirati. Podršku je imao u spomenutim senatorima, ponajviše u dokapetanu Rome, Daniele De Rossiju.
Zabrinjavajuće, ali istinito mdash; Cassano i Balotelli najbolje su napadačke opcije Talijana
Ulje na vatru lošim ponašanjem dolijevao je možda i najveći lažov u nogometnoj povijesti mdash; Antonio Cassano. Igrač koji je tek u dvadesetoj godini života postao potpuno pismen (pri dolasku u Romu iz Barija 2001. naučili su ga čitati i pisati) voli se pohvaliti kako je spavao sa 600 do 700 žena u životu, dok posebnu antipatiju gaji prema Juventusu mdash; “Juventus je poput zgodne žene koja me uopće ne uzbuđuje!” Aludira na odbijanje najtrofejnijeg talijanskog kluba koji ga je htio dovesti u svoje redove u nekoliko navrata, međutim, Casanova modernog doba nije htio u “vojarnu” kako drugačije voli nazvati taj klub. Takve sitnice pogoršavale su odnose unutar Prandellijeve svlačionice što je sasvim logično jer glavnu riječ vode vojnici iz Torina uz veliku podršku Daniele De Rossija.
Zavodnika Cassanove danas više u kadru nema jer nije u optimalnoj formi, a sve i da je, teško je vjerovati da bi mu Antonio Conte uputio poziv. Kod Balotellija je situacija malo drugačija budući da je pred njim još duga karijera u kojoj se i dalje čeka potpuna eksplozija talenta kojeg taj dečko posjeduje. Nažalost po Talijane i sve njegove zagovornike, mentalna nezrelost guši svu nogometnu klasu napadača Liverpoola koji ga se također želi što prije osloboditi. Ipak, Conte računa na njega u budućnosti, pogotovo ako se dogodi malo čudo pa Mario postane krajnje ozbiljna osoba i igrač.
Ako ćemo realno, spomenuta dva ofenzivca i dalje su tehnički dva najbolja napadača u vlasništvu Italije. Njihovo iskustvo igranja u velikim klubovima i u velikim utakmicama bitan su faktor za ostvarivanje ozbiljnijih ambicija. To je nešto što nedostaje trenutnom ofenzivnom kadru Azzurra. Napadačka ekstra kvaliteta prijeko je potrebna ovoj reprezentaciji, pa će biti zanimljivo ispratiti na koji način će Talijani sanirati ovaj gorući problem. Možda je rješenje u kadru Umdash;21 reprezentacije jer tu se nalazi nadolazeća zvijezda talijanskog nogometa mdash; Domenico Berardi.
Procesi stvaranja novog identiteta
Talijani moraju definirati početnu formaciju i idealnih jedanaest. Niti sam Conte nije siguran što će poslati na travnjak Poljuda jer njegova posljednja izjava za medije otkriva dvojbe između formacija 3mdash;5mdash;2 i 4mdash;3mdash;3. Bliže mu je potonja, dakle četvorica u posljednjoj liniji što bi otvorilo dodatne napadačke opcije koje ostanu zatomljene pri izboru formacije s tri (pet) ljudi u posljednjoj crti obrane. Dakle, Conte mora eksperimentirati što i čini od početka svog mandata. Prvo je išao provjerenim putem kroz 3mdash;5mdash;2, ali igra Italije nije bila na razini što se posebno osjetilo protiv Hrvatske na San Siru krajem prošle godine.
U toj su utakmici izabranici Nike Kovača izgledali puno organiziranije i konkretnije i tko zna kako bi se susret raspleo da nije bilo prekida u periodu dominacije kockastih. Činjenica je da Conte i Azzurri trenutno lutaju u potrazi za idealnim sustavom pa se u toj potrazi izmjenjuju profili raznih igrača iz Serie A. U petak je bilo planirano igranje u formaciji 4mdash;3mdash;3 gdje su krilne pozicije trebali popunjavati Alessio Cerci i Stephan El Shaarawy čime je izbornik gostiju želio dobiti dubinu i okomitost prema naprijed.
Dvojac iz redova Rossonera profilno odgovara zamišljenoj ideji igre, pitanje je u kakvoj su formi poslije katastrofalne sezone pod vodstvom Filippa Inzaghija. Prvih jedanaest bi stoga moglo izgledati ovako:
(4mdash;3mdash;3): Buffon, Darmian, De Silvestri, Astori, Bonucci, Pirlo, Aoriano, Marchisio, Sharaawy, Candreva, Belle.
Tu bi postojale dvojbe oko pozicije Pirla gdje bi rezervna solucija, da nije otpala za susret s Hrvatskom, bila itekako interesantna, riječ je o Marcu Verrattiju. Sjajni veznjak prvaka Francuske iz Pariza polako ali sigurno preuzima ulogu glavnog organizatora igre Azzurra.
Opet, napadački Italija nije uvjerljiva. I dok Manolo Gabbiadini igra dobro u Napoliju, Ciro Immobile “proslavio” se kao jedna od najgorih kupovina Jurgena Kloppa u Borussiji Dortmund.
Zanimljiv je pokušaj s Brazilcom Ederom iz Sampdorije koji je spasio Talijane od poraza u Sofiji protiv Bugarske u posljednjim minutama utakmice. Njega protiv Hrvatske nema, pa je došlo do povratka Alessandra Matrija (četvrte napadačke opcije Juventusa) u redove, a zanimljiv je poziv novom “strancu” Francu Vazquezu iz Palerma koji je zapravo Argentinac. Eksperimenti su tu stalni i idu u nedogled. Ima li kvalitete, to je novo bitno pitanje na koje će vrijeme pružiti odgovor.
Italija trenutno nema svoj prepoznatljiv način igre niti sigurnu početnu formaciju. Taj proces počeo je prethodne jeseni pod vodstvom bivšeg trenera Juventusa i trenutno je u eksperimentalnoj fazi gdje će isplivati sve moguće slabosti postojećeg kadra igrača. U tim silnim peripetijama, Conte mora složiti dobitnu formulu, pronaći mozaik, kako bi Italija izašla iz određenog europskog prosjeka.
Koriste ovaj kvalifikacijski ciklus kao poligon za eksperimente mdash; Francuska 2016. će pokazati gdje su
Mora se priznati da “4mdash;3mdash;3 ideja” barem na papiru djeluje opasnije u odnosu na spomenutu 3mdash;5mdash;2 opciju. Pitanje je koliko će djelovati sinkronizirano i uigrano, odnosno hoće li se ikako moći nametnuti posjedom protiv Hrvatske koja ipak ima terensku ravnotežu, kvalitetu i uigranost da bi si mogli iz ovog ogleda garantirati najmanje bod.
Posljednji problem koji se javio Conteu je potencijalni izostanak kapetana Buffona, pa bi među vratnice mogla stati pouzdana zamjena, Salvatore Sirigu. Od sigurnih izostanaka, od već spomenutih, danas neće nastupiti ni De Rossi, ni Veratti.
Hrvatska također ima problema oko izostanaka (Ćorluka, Lovren, Modrić), međutim, Italija je trenutno prvak po tom pitanju. Težak posao je pred Conteom, očekivanja su ogromna. Kvalifikacijski ciklus Talijani će iskoristiti za eksperimentiranje u svakom pogledu, tražit će se sve do ljeta 2016. godine kada bi se trebao ogledati sav Conteov rad.
Do tada, oni se neće pretjerano uzbuđivati oko eventualnih (ne)uspjeha u nikad lakšim i nezahtjevnijim europskim kvalifikacijama u kojima bi Vatreni mogli osvojiti prvo mjesto u skupini te ujedno nastaviti tradiciju neporaženosti protiv poljujane susjedne nogometne velesile.
Puno je upitnika iznad Azzurra i stoga djeluju kao obostrana enigma, što za sebe, što za protivnika.
Dejan Lovrić
