Bijes koji se proširio društvenim i životnim mrežama, a vezan uz najnovije suđenje Hajduku u Zagrebu, kontra kluba koji po pravilu ne bi trebao ni postojati, poprima alarmantne razmjere. Ipak, uvijek je potrebno prespavati noć i dobro razmisliti. Ne kaže se uzalud da je jutro pametnije od večeri.
Nagledali su se navijači Hajduka svega i svačega u ovih desetak godina: od političke isprepletenosti sa sportom do korumpiranosti u svim sferama nogometnog saveza. Otkrivali i prezentirali javnosti jednu po jednu aferu, borili se kroz institucije, onako kako to obično biva, sporo i strpljivo. Moderno demokratsko društvo tako zahtijeva: od ideje preko zahtijeva za promjenom zakona i rasprave do izglasavanja; od istraživanja preko osude i dokazivanja do presude.
S godinama su navijači Hajduka postali lukaviji: izbjegli su zamku radikalizma koju su joj nametali oni kojima je taj radikalizam odgovarao. I izborili su se za puno toga: od Hajduka gubitaša iz kojeg su novci curili postali smo klub gdje je sve transparentno. Preko Gradskog vijeća se izborilo biranje sedam članova Nadzornog odbora, što je potaklo gomilu novih sponzora koji dolaze u pošteno i neiskvareno okruženje. Čak se privukao i poduzetnik koji svoj veliki udio u klubu vidi kao obiteljsko zlato, a ne priliku za brzi profit. Dogurali smo do rekordnog broja članova u stogodišnjoj povijesti, a trenutno smo na razini jedne Njemačke, van okvira Balkana. Svom tom borbom i načinom borbe Hajduk i njegovi navijači su van ovog okruženja u kojem se nalaze, van Balkana. I zato nose svoj križ.
Rijetko se navijačima pruži ruka pomoći na tom križnom putu jer Balkan ostaje Balkan: kome god se pruži prilika da ugrabi nešto: bio to dres reprezentacije, ulaznica za nekakav događaj, napredovanje na sudačkoj listi ili statusni simbol, ugrabit će ga od onih pod ozbiljunim optužnicama za uništavanje domaćeg nogometa. A upravo su oni ti koji diktiraju tempo demokracije u Hrvatskoj.
U modernim demokratskim društvima kad ti pronađu off shore račune dani su ti odbrojani, da ne govorimo što se događa s onima koje se uhvati za primanje mita za pošteno suđenje i slične stvari. U Hrvatskoj ne, dapače, u Hrvatskoj vas i predsjednica brani jer s takvima slavi svoj rođendan. U Hrvatskoj je moguće da i većina članova nogometne vlade budu pripadnici jedne političke stranke i onda licemjerno viču: “Politika se ne smije miješati u sport”.
Povratkom te stranke na vlast stvari se radikaliziraju. Balkan se vraća Balkanu. Bude se ozbiljne sumnje da se u suradnji s ustavnim sucima dogovara žalba Ustavnom sudu, progone se pripadnici navijačke skupine koja slavi rođendan bakljama u Prološcu, privode se navijači zbog okupljanja u Metkoviću, te se opet drastično pokrada Hajduk dok se Dinamu sudi nepostojeći penal – u samo tjedan dana svjedočili smo povećanju razlike između Hajduka i Dinama za čak tri, nepošteno osvojena, boda – Dinamo je “simpatičnim” penalom dobio dva, a Hajduk “nesimpatičnim” previdom izgubio jedan. Samo tri boda u tjedan dana, zapamtite ih kada vam budu pisali koliko je to bodova razlike u deset godina.
Da se razumijemo, gaženje poštenih u domaćem nogometu nikad nije ni prestalo, ali ovakva radikalna ofanziva, u svega nekoliko dana, može se povezati s radošću uklizavnja u guzicu ljudima koji imaju novce. Koji sad opet, dolaskom nove vlasti, postaju statusni simboli. Oni koji će dijeliti pozivnice i pozicije. Uostalom, jasno je i predsjednica to rekla svojim rođendanom te time praktički otvorila sezonu lova na pozicije. Od samog vrha piramide na niže počinje sezona uklizavanja s visoko podignutom nogom na Hajduk. Prema brzini kojom se događa izgleda da je načelo “tko će prije”. Pravosuđe, Ustavni sud, policija, Hrvatski nogometni savez pa čak i sponzori … pozicije se hvataju.
Malo je onih koji su Hajduku pomogli u svom putu. Ni prethodna vlast se nije pretrgla u rješavanju problema, ali barem nisu kočili puzajući nogometni udar. Nisu pomogli ni drugi klubovi koji su i sami uguzi za neku sitnu lovu koju će dobiti od HNS-a. Nevjerojatna je situacija da Hajduk sam želi udrugu prvoligaša gdje bi prvoligaši sami odlučivali o svojoj sudbini. U pravilu šute i političari, a oni koji nešto i kažu više to govore radi nekog populizma, nego s ozbiljnom namjerom da se uključe.
Zato Hajduk nosi križ za sebe i sve druge kroz ovu močvaru. Ne samo močvaru nogometa nego cijele države. Države koja predstavlja pravi, onaj izvorni, Balkan. A riječ Balkan namjerno upotrebljavam jer znam da im najviše smeta, htjeli bi iz njega, ali on ne može iz njih. Htjeli bi se prikazati kao neka moderna EU država, ali je celofan proziran i šupalj. Iz njega curi sav gnjoj i blato.
Koji god kamen podigneš, bio on sportskog saveza, pravosuđa, policije, pronaći ćete one koji gmižu u svom tom blatu. Zato treba nastavi svoj put kroz ovaj njihov pakao, neka potkradaju Hajduk i dalje, neka nagrađuju Dinamo i dalje, neka privode navijače zbog baklji … neka nas razapnu na križ. Ničija svijeća neće do vijeka goriti, pa ni njihova. Ako ništa drugo današnja javnosti nije više samo njihova riječ u medijima, danas je to puno šire. Neka oni nose svoju balkansku etiketu, a mi ćemo onu demokratsku.
Imamo 23.000 članova, punimo stadion što više, čuvajmo sponzore, budimo svoji jer smo mi oni koji valjaju, a ova radikalizacija s njihove strane nije slučajna, pokušavaju nas vratiti u ono mračno doba koje njima odgovara. Živimo svoj svijet i svoj nogomet kakvim ga mi doživljavamo jer mi nismo oni. Upravo to je najjače naše oružje, biti u rangu Njemačke, puniti stadion i guštati u svom klubu i kad nije sportski jak. A bit će. Bit će vrlo brzo ako nastavimo raditi kako radimo. Na bilo koji drugi način, nikad ne bi bili jaki. Nikad ne bi bili Hajduk.
