Vrijeme radnje: 12. svibnja 2013. godine
Mjesto radnje: Stadion Vicarage road u Watfordu
Igra se 97. minuta utakmice, a Knockaert namješta loptu na bijelu točku. Ulog je zaista velik – gol njegovu momčad vodi u finale play offa, a promašaj u neizvjesnost produžetaka. Nekoliko tona tereta je na plećima dvadesetjednogodišnjeg Francuza. Tisuće zvižduka paraju mu uši dok protivnički golman pleše na gol liniji pokušavajući ga dekoncentrirati. Napetost se može rezati nožem. Knockaert pogledava nervozno prema golu, pa onda prema lopti, pa opet prema golu.Hvata posljednje atome kisika, duboki udah i zalet. Sat pokazuje 96:32, Knockaert puca, Almunia brani, Knockaertu se odbija lopta u noge, opet puca, a Almunia po drugi put brani. Vicarage road je u deliriju, Knockaert stoji ukopan na mjestu, dok igrači Watforda jurišaju u kontru. Brzinom munje dolaze do protivničkog šesnaesterca – Forestieri ubacuje, Hogg spušta glavom Deeneyu koji volejom šalje loptu u mrežu. Sat pokazuje 96:54, a semafor 3:1 za Watford. Stadion je eruptirao, tribine su u ekstazi, a gosti u šoku.
Triler kojeg se nebi posramio ni holivudski filmaš David Fincher režirali su momci Gianfranca Zole i Nigela Pearsona. Mnogi se sjećaju tih ludih 20-ak sekundi, upada navijača na teren nakon gola, čak i zapaljene bengalke na tribini, a zaboravljaju koji je protivnik stajao sa suprotne strane. Doista gubitnici se brzo zaboravljaju, a te svibanjske nedjelje gubitnik je bio ni manje ni više nego novi engleski prvak – Leicester City.
Šest današnjih igrača Leicestera sudjelovalo je u toj infarktnoj utakmici. Schmeichel, Drinkwater, Morgan, Schlupp, King i Vardy bili su na koljenima, utučeni i razočarani. Ipak, ta utakmica ih nije dotukla, već ih je očvrstila do te mjere da su iduće sezone rasturili sve moguće rekorde. S novopridošlim Mahrezom i Wasilewskim dolaze do 31 pobjede i s 102 boda suvereno osvajaju prvo mjesto i promociju u Premiership.
Ostatak priče znate.
Joško Listeš
