Kontroverze oko dodjele Olimpijskog stadiona, izgrađenog za potrebe ljetnih Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine, West Ham Unitedu ne jenjavaju. Nakon što je još tijekom izgradnje olimpijskog centra (Queen Elizabeth Olympic Park) bilo jasno da stadion napravljen isključivo za atletske potrebe neće imati svoju svrhu nakon Igara, korporacija koja upravlja olimpijskim parkom LLDC (London Legacy Development Corporation), raspisala je natječaj za davanje stadiona u koncesiju. Na natječaj su se osim West Hama prijavile još tri zainteresirane stranke. Osim jedne anonimne, čiji podaci i ponuda nisu nikada izašli u javnost, za korištenje stadiona ponude su predali Tottenham te četveroligaš Leyton Orient F.C. .
Zbog pogreške u samom odabiru konačne svrhe stadiona, nastavno na troškove izgradnje koji su iznosili 429 milijuna funti, u preuređenje stadiona za nogometne potrebe potrošit će se još dodatnih 272 milijuna funti poreznog novca. Zbog navedenih procijenjenih troškova modifikacije stadiona, Tottenhamova ponuda podrazumijevala je rušenje istog, te izgradnju novog nogometnog stadiona na mjestu Olimpijskog. Troškove izgradnje, prema medijskim napisima, financirao bi sam Tottenham. I dok je javnost više manje bila upoznata s ponudom i planovima Spursa, o ponudi West Hama nije se mnogo znalo. Javnost su međutim zabrinjavali komentari ljudi upućenih u cijeli proces natječaja. Tvrdnje da LLDC pogoduje, tada drugoligašu, West Hamu, dugo su punile medijski prostor, a kulminaciju su doživjele nakon potvrde da je upravo West Ham taj kojem je dodijeljena koncesija 2012. godine. Tottenham je cijeli slučaj nazivao ilegalnim, te je rezultat natječaja prijavio Europskoj komisiji(EK) zbog nezakonitosti. EKobjavila je da nije utvrdila nikakve nepravilnosti prilikom dodjele koncesije te je britanska vlada tom odlukom zahtjev javnosti za uvid u detalje sporazuma smatrala nevaljanim. Manjak razumijevanja i volje za objavom uvjeta pod kojima je privatnom klubu predana javna imovina rezultirala je u konačnici osnivanjem Olympic Stadium Coalitiona. Članovi koalicije su navijački trustovi i grupe, ukupno njih 14.
Akciji OSC-a pridružili su se brojni članovi parlamenta, političke stranke i ostale javne udruge. Njihova borba za pravom na pristup informacijama konačni rasplet dobila je ovaj tjedan kada je sud odbio žalbu LLDC-a na prvotno rješenje u kojem je sud od istog zahtijevao objavu detalja sporazuma. Konačna objava dokumenta potvrdila je sumnje javnosti u štetnost potpisanog sporazuma.
Iz sporazuma je vidljivo da će West Ham za koncesiju na 99 godina plaćati rentu u iznosu od 2.5 milijuna funti godišnje, tj. 48.000 funti tjedno. Prilično smiješna cijena s obzirom na činjenicu da su u prenamjeni stadiona i povećanja kapaciteta s predviđenih 54.000 na 60.000 sudjelovali s iznosom od 15 milijuna funti u troškovima koji iznose 272 milijuna. Ostatak iznosa pokriven je naravno novcem poreznih obveznika. Koliko je smiješan iznos koji će godišnje plaćati Čekićari dovoljno govori činjenica da će isti moći isplatiti nakon jedne rasprodane utakmice. Ostali detalji iz sporazuma još su smješniji. Naime, West Ham neće morati plaćati troškove održavanja stadiona, travnjaka, policije i redara koji će osiguravati utakmice; čak neće sudjelovati ni u troškovima nabave i održavanja vratnica, mreža i korner zastavica – sve to plaćat će se poreznim novcem. Razumljive su stoga reakcije javnosti na detalje objavljenog sporazuma. Po pitanju “posla stoljećardquo; kako ga nazivaju britanski mediji osim bivšeg predsjednika Leyton Orienta, Barrya Hearna koji je izjavio kako bi čak i njegov pas dogovorio bolje uvjete sporazuma za porezne obveznike, oglasio se i menadžer Arsenala. Arsene Wenger sarkastično je čestitao Čekićarima na senzacionalnim pregovaračkim sposobnostima, te uz konstataciju da su “dobili na lutrijirdquo;, kritizirao cijeli proces usporedivši način na koji je West Ham došao do novog stadiona s onim kojeg je morao proći njegov Arsenal. Naglasio je kako je njegov klub zbog projekta izgradnje Emiratesa gotovo šest godina bio primoran paziti na svaku potrošenu funtu kako bi financijski iznijeli projekt vrijedan 390 milijuna funti, dok je West Ham iskoristio prečicu te bez ikakvih žrtvi došao do zdanja u koje je uloženo više od 700 milijuna funti. Usporedio je cijelu situaciju s onom iz 2003. kada je Man Cityu praktički za 20 milijuna funti dodijeljen City of Manchester stadion (danas Etihad)izgrađen za potrebe Commonwealth Igara.
Osim zaista mizerne cijene godišnje rente od ostalih točaka spornog sporazuma izdvojit ćemo sljedeće:
* U slučaju da West Ham ispadne iz Premiershipa cijena godišnje rente biti će umanjena te će iznositi 1.25 milijuna funti
* Čekićari će svaku dodatnu utakmicu povrh dogovorenih 25 u sezoni plaćati 100.000 funti
* Dodatnih 100.000 funti po sezoni plaćat će u slučaju da završe među prvih pet u Premier ligi, osvoje FA kup ili Europa ligu
* U slučaju osvajanja Lige prvaka klub će platiti dodatnih milijun funti za godišnju rentu
I dok je javnost doslovno šokirana detaljima sporazuma, West Ham najavljuje projekt instalacije najvećih digitalnih ekrana u Europi. O detaljima financiranja projekta, i o tome tko će ga u konačnici platili, Čekićari nisu informirali javnost.
Pravednost cijelog procesa i legalnost načina na koji je West Ham došao u posjed grandioznog stadiona, te uvjeta pod kojima će ga koristiti, za britansku javnost očito nema smisla dalje propitkivati. U konačnici, komentar Arsena Wengera najbolje sumira cijelu situaciju: “Je l’rsquo; pošteno ili ne? Kako god. Legalno je.rdquo;
Tino Roso
