Search
Close this search box.

Poraz Hajduka nakon 18 utakmica

Zašto takav naslov nakon onakvog derbija? Zato šta je drugačiji od drugih. Zato šta nitko, ama baš nitko nije nakon ove utakmice to pomislio niti stavio u naslov. Osuditi nekoga nakon takvog niza, teško. Čak mi se svidila i izjava Tudora nakon utakmice, bili su ljudi bolji, ne radi samih riči jer ne volim tako jednostavna objašnjenja ovakvog načina poraza nego radi zaštite igrača. Nekad je bolje prispavat.

Riječ dana: samopouzdanje

Ovih 18 utakmica gore navedenih je ujedno objašnjenje ovakvog poraza, koliko god to nekome zvučalo čudno. Kad igrač ima samopouzdanje koje nameće posjedom baluna on zna puno više nego šta objektivno vridi, isto tako protivnik ustukne nad takvim samopouzdanjem. Upravo ta činjenica je danas zbunila Hajduke. Od trenera, priko igrača do uprave. Danas je Dinamo bio Hajduk. Ta je činjenica porazna. Hajduk kakav ga ja vidim je onaj iz Maksimira, iz prvenstvene utakmice 2mdash;2, kada je napao Dinamo visoko, sa 7 igrača. Istina, samo 20 minuta. Tu se Hajduk nametnuo, tu je Dinamo ustuknuo nad samopouzdanjem gore spomenutim, ka i cila liga, cilu sezonu.


Usput budi rečeno, u najavi ove utakmice sve je pogođeno, osim Milića umjesto Jozinovića, šta mi je malo čudno. Ne iz razloga jer mislim da je Milić nekvalitetniji nego bi Jozinović izija (pojeo) teren. Ono samopouzdanje je dakle u ovoj utakmici prouzročilo kontraefekt. Mamić je izašao visoko (šta sam očekivao od Hajduka, kao na slici gore), zalijepio Brozovića i Antolića na Sušića i Pašalića i Hajduk je bio gotov. Kad bi to netko u drugim utakmicama pokušao odigrat, Hajdukov plan B je bio bok, koji jednako tako nije danas uspio iznijeti balun, opet iz razloga šta je Dinamo i tamo izašao visoko.


Tudorov plan je bio odigrati utakmicu sa “čekom” iza centra, sličnu onoj pobjedi 2mdash;0, kada se ukazao Pašalić. I to je opet iz razloga samopouzdanja, ovaj put trenerskog, zaigran sa 18 utakmica u nizu bez poraza i te pobjede. Hajduk je i tada jednako čekao, u prvom poluvremenu bez nekih prilika, kasnije iz prekida otvorio vrata pobjede, Dinamo bez ispaljenog metka. Samo Tudor još uči. Velika je rezlika bila.

  1. Ona utakmica je bila još prilično rano u sezoni kada se ekipe uigravaju, kada stranci Dinama nisu još ni približno navikli na ono šta ih čeka na Poljudu
  2. Za razliku od Ivankovića, Mamić je “bahata baraba” ka i brat (šta je i pokazao u loži) i moglo se pretpostaviti da neće čekati ka Ivanković (uostalom biži 10 bodova), i da će znat to svoje “sa ulice” pribacit na igrače, za razliku od “profesora” koji će to u rukavicama rješavat


Hajduk je jednostavno morao izać visoko i napast Dinamo, upravo na način na koji je Dinamo napao Hajduka, iz više razloga.

  1. Dinamo biži 10 bodova i ova utakmica u glavama igrača Dinama nije bitnija od skakanja u duelima da se sačuvaju noge, koliko god “baraba” Mamić njih napalija, jer je to njihov mentalitet, a taj mentailitet se uvik pribaci na strance.
  2. Takvom igrom ti njima namećeš svoj mentalitet, način igre i samopouzdanje prid 25.000 gledatelja. Vridiš više nego šta objektivno vridiš. Ponese srce.
  3. Može ti se dogoditi suprotno od 2.
  4. Ako se ne možeš nametnit kvalitetom, moraš nečim. Lako je posli utakmice reć da je protivnik kvalitetniji, kao da to nismo znali prije utakmice. Problem je izgubit bez ispaljenog metka.

Hajduk je tom “čekom” nabilda samopouzdanje Dinamu. Da se razumimo, nije Dinamo odigrao neku utakmicu iz snova, dapače, bio je samo manje loš. Zorno to opisuju riječi izbornika Kovača, da nakon ove utakmice teško da će netko od ovih igrača na listu 23 putnika za Brazil. Zanimljiva je istovrimeno izjava Zorana Mamića nakon utakmice da mu je žao šta nisu dali i više golova, koja točno opisuje pojam “bahata baraba”. Svaka izjava je pokušaj dodatnog omalovažavanja Hajduka, ali i pokušaj pritiska na izbornika, to jednostavno ne može iz porodice. Dinamo se posvetio “samo” razbijanju Hajdukove igre i u tome uspio. Poveo iz penala. Nešto slično kao Hajduk golom Pašalića u prvoj, i na taj način je gotovo ugasio utakmicu. Sudac je dosudio penal koji u Osijeku nije dosuđen Hajduku jer u ovoj ligi postoje tri knjige pravila nogometne igre i “slobodnog sudačkog uvjerenja”. Vjerojatno HNS i sudačka organizacija imaju tri tečaja:

  1. Kako suditi u situaciji kada igrač igra rukom kontra Hajduka
  2. Kako suditi u situaciji kada igrač igra rukom kontra Dinama
  3. Kako suditi u situaciji kada igrač igra u normalnoj utakmici


Inače, nakaradno je izgledalo kako Ljubičić pokušava biti još jedan od odabranog sudačkog društva iz fiktivne Udruge “Ne bojte se vi ništa, sredit ću ja Hajduk”, u utakmici di je Dinamo bio toliko bolji da mu ne treba sudac. Bahat na terenu na silu se htio uguzlati u tu Udrugu. Inače, samo suci nisu ustuknuli pred takvim Hajdukom, oni su čekali svoj trenutak kad su pušteni sa uzice, a samo iz razloga šta Hajduk nije pao nego se držao na samo 6 bodova razlike. Uzalud su bila i skidanja gaća drugih klubova Dinamu. Samo Hajduk igra protiv cile lige.

U svih 18 utakmica bez poraza Hajduk je uvijek imao posjed baluna oko 70% i sada se dogodila situacija da gubiš prid svojih 25.000 navijača, ne možeš razviti ni jedan svoj napad, plan B ne djeluje jer je Mamić došao sa namjerom razbiti igru Hajduka pa su i bokovi zatvoreni, a plan C nemaš (jednim razlogom jer nemaš kvalitetu za njega).

Pokušao je Tudor sa Abduholikovim (46acute;), ali nije išlo, pa silom prilika zbog ozlijede Vršajevića sa Bencunom (59acute;) vraćajući Kouassija na beka, pa Iluridzeom (76acute;) umisto Sušića. Ali nije se lako vratiti u utakmicu, koja je davno bila izgubljena. U prvoj minuti, kad je Hajduk ostao čekati iza centra. Nabildali smo samopouzdanje trojcu Ademimdash;Antolićmdash;Brozović, a razbili ga našem Andrijaševićmdash;Pašalićmdash;Sušić. I tu je bio ključ cile utakmice. Kako je i najavljeno, Sušić i Anđelković u ovoj formi bi mogli biti problem jer se nećemo moći nametnuti Dinamu, i tako bi. U derbiju nema, ili bar ne bi smilo biti rezerviranih igrača. Nažalost, u Hajduka nije imao tko povući.

Dinamo odličan u razgradnji napada. Dovoljno je reći da Ježina može ostati neocjenjen. Svi ostali blizu svojih igrača, ne dozvoljavajući Hajduku da stvori svoju već prepoznatljivu igru. Odigrali su sve kako im je Mamić nacrtao. I to je bilo dosta jer Hajduk nema individualnu kvalitetu da razbije takav blok prepun samopouzdanja.

Mali Halilović možda jednog dana bude čudo od igrača, ali čovik nikako, ka ni Mamić. Kod nas takve ljude zovu brabonjcima.

Sve u svemu više nego zaslužena pobjeda Dinama.


Poseban slučaj mdash; Loža: Locirajte Ivu Begu, uhitite i isporučite !

Bravo Ivo Bego !Ostali se mogu sramiti. Bez obzira šta će se neki pravdati da to nisu smijeli/mogli napraviti zbog svoje profesionalnosti, odgoja ili stereotipnim rečenicama “ne treba se spuštati na njegov nivo”. Mamić Loža je bahata baraba kojem treba cirkus, kojem treba pozornost, posebno u ovim vrimenima koja mu nisu laka. On se osjeća kao dijete bez roditelja, Pale sam na svijetu. Dovoljna je njegova rečenica: “mene više nitko ne zove u TV emisije da im ja nešto kažem, kakav je ovo svijet?”. Jednostavno ga je trebalo izvesti sa stadiona. Jer tako se ponašaj u svojoj kući, u mojoj NEĆEŠ. I nije on to slučajno napravio znajući da mu Maleš sjedi iza leđa, možda je očekivao i njegovu rekaciju koja bi mogla uticati na presudu u slučaju Širić. Rekli bi u HNSmdash;u “isprazniti taj dio tribine”, “uvesti vaučer”, “prijaviti se svaku utakmicu u policijsku upravu i tamo sjediti dok ne završi utakmica”. Tada bi moglo par njegovih prijatelja na svoje lijepe lože izvjesiti transparent “Uz Mamića sa zabranom.” Ali to se događa nekim drugima. Rekli bi u politici: locirati, uhititi, isporučiti. Ali i to se događa nekim drugima.

Ne živimo mi u takvoj državi. Ne živimo mi u državi Ive Bege nego u državi onih koji sjede u svojim udobnim stolicama lože, čuvajući beskičmeno svoj posao, ne reagirajući, ne želeći narušiti atmosferu države u kojoj smo taoci 1000 ovakvih bahatih baraba, bez obzira iz koje političke opcije dolazili.

I molim Vas, osudite Ivu Begu na najtežu kaznu, a Mamića poštedite. Čisto da se vidi da mi nismo oni. Neka Turudić sudi, a svjedoci neka budu Marić, Bebek, Širić, Djedović, Pristovnik i Šimčić. Beusan u studiju može prokomentirati da je kazna Ivi Begi zaslužena jer se nije kretao prirodnim pravcem, a i ruka mu nije u prirodnom položaju za čovjeka od 77 godina. Kretanje i provokacija Mamića neka bude po slobodnom sudačkom uvjerenju u granicama dozvoljenoga. Brezni neka prijavi zbog loše organizacije utakmice Brbića i Hajduk, jer kako može Ivo Bego uopće doć blizu Mamića, pa jel zna Ivo Bego tko je Zdravko Mamić? Šuker neka izjavljuje “žao mi je šta nema više Mamića u Hrvatskom nogometu”.

U drugom nastavku: Kako je to taktički izgledalo na terenu.




Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter