Hajduk je u nedjelju, pa možemo reći mdash; rutinski, iako teško da za ovu momčad postoji išta rutinsko, svladao Slaven Belupo. Utakmica je bila strahovito važna psihološki nakon serije obrambenih grešaka igrača zadnje linije u prethodna 3 susreta. Trebala je Bijelima pobjeda, ali i jedna kvalitetna predstava, što zbog bodova, što zbog samopouzdanja pred Shakhter i nastavak sezone, što zbog podrške s tribina koja je ovoj momčadi neophodna.
I uistinu, odigrali su Hajdukovci jednu zanatski više manje urednu, sigurnu utakmicu, te su, što je treneru sigurno bilo najbitnije, tijekom 90 minuta kontrolirali zbivanja na terenu. Nije bilo blistavo, bilo je greškica, nije bilo baš počešljano, no dovoljno za mirnu pobjedu.
Hajduk je igrao u 4mdash;3mdash;3: Kalinićmdash; Vršajević, Maloča, Milović, Vasiljmdash; Anđelkovićmdash; Bradarić, Caktašmdash; Vlašić, Gotal, Maglica. Iako je uvrštavanje i Anđelkovića i Bradarića sugeriralo igru s dva pivota, nije bilo tako mdash; Bradarić je igrao visočije, bliže golu Slavena. Maglica i Vlašić su većinom ulazili u sredinu.
Hajduk je od samog starta svojom igrom paseva po travi uz povremene dijagonale s jedne strane terena na drugu imao posjed i u prvom poluvremenu stvorio 5 šansi za gol od kojih je onu kronološki posljednju i iskoristio sjajnim udarcem glavom Caktaša. U drugom dijelu Splićani su igrali s manje rizika i grešaka, ali i prilika. Bilježimo tek dvije od kojih je jedna bila sasvim dovoljna za konačnih 2:0 golom iz vrlo lijepe kontre splitskog trija M: Milovićmdash;Milićmdash;Maglica.
Koprivničani su imali tek jednu dobru priliku koju je obranio Kalinić, nakon krive predaje Bencuna.
Dakle, posve zaslužena pobjeda koja se neće pamtiti naročito dugo. Ono što je sasvim sigurno važno je što iz ove utakmice Bijeli mogu ponijeti u današnji uzvrat protiv Kazaka.
Ofenzivno Hajdukova igra je pod Igorom Tudorom postala prepoznatljiva što je obzirom na neka, za navijače Hajduka mdash; traumatična i ne tako davna sjećanja, već samo po sebi razlog za zadovoljstvo, posebno kad se zna da se radi o vrlo ofenzivnoj i hrabroj igri.
Sandro Gotal Foto: hajduk.hr
Vremenom se da primjetiti nekolicina taktičkih elemenata igre koji su zasigurno plod rada i ponavljanja na treninzima. Ono što je Hajduku, primjerice, baš na ovoj utakmici sa Slavenom, donosilo prednost niz puta, bilo je uvježbano sinkronizirano kretanje napadačke trojke. Napadači su obično djelovali u paru i vrlo jednostavnim lažnim kretanjem jednog otvarali prostor u koji se ubacivao drugi mdash; tako je nastala primjerice prilika iz koje je Gotal promašio prazna vrata, ali i nekolicina situacijskih prednosti koje su Bijeli ostvarivali.
Već duže vrijeme Splićani koriste jednu kombinaciju u nekoliko varijanti mdash; dubinska lopta na igrača obično okrenutog leđima koji onda iz prve proigrava loptu u prostor prema protivničkom golu. Ovako je, recimo, postignut gol Istri.
Treća stvar koju valja naglasiti su brojne dijagonale kojima se nastoji okrenuti strana i “preskočiti” protivničku obranu, te tako otvoriti veći prostor za napad. Gotovo se redovito iz drugog plana iza leđa protivnikove zadnje linije ubacuje neumorni Avdija Vršajević i pokušava primati ove lopte. Nažalost Bijelih, ovi pasevi najčešće ili ne uspijevaju ili ako i uspiju ne donose neku naročitu korist. Radi se naprosto o tome da nisu pripremljeni. U proteklih par utakmica Bijeli su možda tek 2mdash;3 puta izradili uvjete za situaciju u kojoj ovakva dijagonala može donijeti konkretnu, opipljivu prednost. Radi se o šprintu bočnog igrača koji se iz drugog plana ubacuje naprijed u prostor koji mu svojim sinkronim lažnim kretanjima otvaraju krilo na istoj strani, pa i bliži vezni ili sam vođa navale. Tada onaj koji prima loptu u trenutku primanja nema ispred sebe postavljenu protivnikovu obranu.
Nadalje, dodao bih i ulaske veznih igrača iz drugog plana kao opcije za realizaciju mdash; tako je Caktaš i zabio, a slično radi i Bradarić. Ovo je protekle sezone sjajno koristio Mario Pašalić.
I vezna i napadačka trojka se kreće i rotira dosta. I dok je tako, Hajduk na terenu ima opcija. Kad stanu, što se zna dogoditi, igra uspori, tempo padne, ideja ponestane, pa lopta se brže gubi.
Kapetan Maloa odigrao je 200 susret za Hajduk Foto: hajduk.hr
Defenzivno, protiv Slavena nije bilo većih grešaka. Sva tri stopera su odigrali korektno, a posebno veseli jako dobra partija kapetana Maloče. No, to što Koprivničani nisu stvarali prilike ne znači da grešaka nije bilo. Da pred Bijelima nije utakmica u kojoj moraju stizati 2 gola razlike, što znači da si greške naprosto ne mogu priuštiti, o ovim krivim koracima, hajdemo ih tako nazvati, ne bismo ni pričali. Radi se većinom o pojedinačnim “ispadima” iz sistema koji proizvedu domino efekt koji se u prošloj utakmici razbijao na zadnjoj liniji Bijelih. Krivo procijenjen tajming skoka, izgubljen duel, zakašnjelo presijecanje u desetinkama sekunde, kriva predaja mdash; to su detalji koje Splićani moraju “zaboraviti” u četvrtak. I zato je od krucijalne važnosti da ekipa bude posve koncentrirana i stoga koliko je to god moguće neopterećena ikakvim pritiskom.
Die se forma Mije Caktaa Foto: hajduk.hr
Vršajević 
Kazaci najvjerojatnije u svojoj igri neće mijenjati ništa, pitanje je i mogu li. Hajduk će vjerojatno opet dominirati posjedom, a gosti će opet prijetiti prekidima.
Ofenzivno, Hajduk će morati biti vrlo strpljiv i tražiti prostor za zadnji pas ili šut koliko god treba dugo. Centaršutevi pokraj dominacije gostiju u visini nisu opcija. One Hajdukove dijagonale također će teško donijeti ploda ne budu li pripremane. Morat će biti jako mnogo kretanja bez lopte. No, ključno je da ova mlada ekipa ne bude gubila na mirnoći kako minute budu odmicale, ne bude li rezultat povoljan. Neobično je važno da ostanu vjerni svom stilu igre do samog kraja i kane se preskakanja, nabacivanja i ulaženja u duele i igru s mnogo fizičkog kontakta. Vrlo će zanimljivo biti vidjeti tko će startati na poziciji prednjih 5 igrača. U odnosu na susret sa Slavenom (Bradarić, Caktaš, Vlašić, Gotal, Maglica), otpada Bradarić, ali u konkurenciju ulaze Kouassi i Sušić koji je onih zadnjih 20mdash;ak minuta prošle utakmice izgledao jako raspoloženo. Možda Bencun bude as iz rukava.sigurno je samo da će netko morati ostati na klupi.
Defenzivno, postavlja se pitanje branjenja prekida, to je nakon očajnih reakcija obrane u Karagandiju neminovno. Jedna Tudorova izjava pomalo brine mdash; kad kaže kako nije realno da će Kazaci opet imati onako visok postotak realizacije iz prekida. To sugerira, nadam se mdash; krivo, kako je ta realizacija nešto na što njegovi igrači ne mogu ili ne trebaju utjecati. Prednost u visini jest na strani gostiju, no vrijedi ponoviti kako su kod sva 4 gola splitski igrači naprosto zaspali ili zakasnili na prvi skok, nisu ga izgubili kroz duel ili nadskakivanje, već uopće nisu stigli na vrijeme. To se mora promijeniti.
Nadalje, postavlja se pitanje je li najbolji način da se prekidi brane vraćanje svih 11 igrača u svoj šesnaesterac. Bi li bilo korisnije ostaviti 2 ili čak 3 igrača na centru za eventualnu kontru i tako s jedne strane vezati 4 ili 5 protivničkih igrača i eliminirati ih iz borbe za skok, a s druge strane tako otvoriti prostor za izlaske na visoke lopte Lovri Kaliniću ili Danteu Stipici? Po ovom pitanju, trener je ostao zakopčan do grla.
Avdija Vrajevi igra moda i posljednju utakmicu u dresu Hajduka Foto: hajduk.hr
Na koncu, ne bi li bilo najbolje gostima dozvoliti tek minimalan broj prekida? Za takvo što Hajduku je potrebna kvalitetna igra u polju, igrači što jači na lopti i kretanju bez nje. Nije li onda na desnom boku logičniji izbor Vršajević nego Nižić? A ne zaboravimo, trener je nakon Karagandija rekao kako bi i Nižić i Milović sigurno igrali da su bili zdravi. Kakav nas sastav obrane plus defenzivni vezni sutra čeka? Budući je Bradarić ozljeđen, kao jedina alternativa nameće se Anđelković. Ako će Bijeli naglasak nastojati staviti na igri, na posjedu i odmicanju gostiju od svog gola, opet, Anđelković je logičan izbor. Međutim, Anđelković nudi vrlo malo u skoku, ne mnogo više i u duelu. Postoji li mogućnost da Tudor koji je najavio igru s jednim zadnjim veznim na tu poziciju postavi Milića? Postoji li mogućnost da se prebaci na igru s tri stopera gdje bi Avdija ordinirao desnom, ali tko bi lijevom stranom?
Kao bilo, Hajduk je kvalitetnija momčad od Shakhtera. Nadajmo se samo da će to ovoga puta i rezultat pokazati.
U svakom slučaju, očekuje nas zanimljiva večer na Poljudu. Ako ništa drugo, u srijedu su pred odjelom za prodaju članarina i karata ponovo bili redovi.
Ivan Rilov
