Prošli petak donio nam je naizgled nevažnu košarkašku utakmicu u Euroligi, pošto ogled Cedevite i gostujuće Crvene Zvezde nije imao nikakav značaj za stanje na tablici. No, pozornost medija preuzele su najave brojnog dolaska Delija u Zagreb, a neke od najava išle su toliko daleko da se špekuliralo o 500 – 1000 gostujućih navijača.
Epilog vjerojatno svi znate. Delije su povlačenjem kočnice prisilno zaustavile vlak koji prometuje na međunarodnoj liniji Zurich – Zagreb – Beograd, te je na Zapadnom kolodvoru njih 40-ak iskočilo iz vlaka. Policiji nije dugo trebalo da locira i uhiti prijestupnike, a postupanje iste bilo je vrlo miroljubivo i bez ikakve upotrebe sile. Rekli bismo, po pravilima struke.
Nažalost, ovakvo postupanje policije bila je iznimka, a ne pravilo. Povijest nas je naučila da se prema hrvatskim navijačima primjenjivala brutalna i uglavnom nepotrebna represija. Za početak, sjetimo se gaženja Torcide od strane policije.
brutalna reakcija policije from anonymous football on Vimeo.
Dvadesetsedmogodišnji navijač tada je svjedočio o tome kako su ih priveli po izlasku iz Importannea i odmah polijegali na pod tukući ih pendrecima. Mladić s videa odveden je i glavom udaran o staklo reklame, a kasnije je i u Prvoj policijskoj postaji, prema vlastitom svjedočenju, prošao pravu torturu uz 20-ak udaraca dok je prolazio kroz špalir interventne policije.
>>> VIDEO: Pogledajte iživljavanje policije nad Torcidom
Što tek reći na odnos policije prema Bad Blue Boysima, jedinoj opoziciji Zdravku Mamiću. Poznate su tzv.crne liste, kojima je klub udaljio jezgru grupe s Maksimira, a one koji su ostali pružati otpor, podvrgnuli su još jačoj represiji. Za primjer možemo uzeti utakmicu finala Kupa protiv Rijeke, iz svibnja 2014. godine.
I ne samo da su Bad Blue Boysi cijelu utakmicu sa svih strana bili opkoljeni policijom i redarima, već je stotinjak navijača prisilno zadržano na tribini više od sat vremena nakon utakmice. Dio njih zaradio je i prekršajnu prijavu jer su zatečeni u sektoru suprotnom od onog koji im je bio napisan na ulaznici, iako je na tribini jedva bilo 1000 ljudi, stoga prelazak u drugi sektor ne predstavlja nikakvu realnu opasnost po nečiju sigurnost. Pogledajte prekrasnu koreografiju interventne policije i zaštitarske službe. Zlobnici bi primijetili da su svojim opkoljavanjem nedužnih ljudi formirali zabranjeno crno slovo, no nećemo biti maliciozni.
Ranije te sezone, kada su BBB-i uglavnom dolazili na istočnu tribinu, sama procedura ulaska na stadion znala je trajati i više od sat vremena. Ulaznice za domaće utakmice uglavnom su se puštale u prodaju tek dva sata prije početka iste, a procedura kupovine, uz popisivanje podataka s osobne iskaznice, išla je jako sporo, te su navijači često ulazili na tribinu cijelo poluvrijeme. Naravno, završetkom prvog poluvremena blagajne su se zatvarale, stoga je redovito dio navijača ostao van stadiona. Oni koji su i ušli, prolazili su ponekad i kroz trostruki bedem policijskog pretresa (vidi naslovnu sliku), a da ne govorimo kako su mnogi od njih doslovce bili prisiljeni na skidanje odjeće sa sebe, u svrhu što temeljitijeg pretresa.
Navedeni primjeri samo su kap u moru primjera u kojima policija upotrebljava pretjeranu represiju prema hrvatskim navijačima. Nije tajna da su isti veliki trn u oku vladajućoj strukturi u Dinamu i Hrvatskom nogometnom savezu jer su im praktički pa jedina opozicija. Za kraj ćemo ostaviti citat Davorina Karačića, odvjetnika BBB-a:
– Kao jednog od pokretača represije i osobu koja utječe na represivna tijela, ljudi prepoznaju Mamića. Međutim, općenito nije moguće tako nešto raditi ako se sama vlast (dosadašnja) ne slaže s tim, dapače potiče i provodi tako represivno ponašanje.
