Punih 105 godina je prošlo od kada je HNK Hajduk upisan u knjige i započeo svoj životni put. Ako je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu, Hajduk je više od toga.
Povijest pamti češke dane u kojima je rođena ideja, koja je ubrzo zapalila jedan grad, a onda i cijelu Dalmaciju. Godine su prolazile, države se mijenjale, a požar se širio. Od Češke preko Splita, priča o klubu se prenijela, uskoro on više nije bio samo splitski. Virus je odavno izašao iz grada i infetao bijelom bolešću mlado i staro, lijeve i desne, siromaje i bogatune… Hajduk je povezivao ljude, negirao granice i podjele, brisao razlike. Klub koji je u vlastitom genomu baštinio slobodarske ideje iz Praga te mediteransku spontanost i kolorit postao je jedinstvena kombinacija lokal patriotizma i općih vrijednosti. Negdje i nekako, naočigled svima, a opet bez jasno definiranog trenutka, odbacio je svoju isključivo nogometnu i sportsku prirodu. Od kluba postao je simbol i fenomen. Postao je pokret!
Povezujući naizgled nepovezivo Hajduk je rastao i kada je tonuo u igračku i sportsku prosječnost. Rezultati su znali biti kriminalni, baš kao i uprave na čelu kluba, ali je Ideja postajala sve veća i sve jača. Sa svakim novim lošim i sumnjivim transferom, sa promašenim trenerom ili izgubljenim susretom rastao je Pokret, rasla je odanost onih kojima je on više od nogometa i više od kluba. Možda je za sve kriv profesor Barač, koji mu je dao ime. U dišpet carskoj vlasti, na ponos svom hrvatskom puku, prkos moćnome,zaštitu slabome. Ime je odredilo put otpora tiraniji, borbu za ideale i viši cilj.
Možda je u imenu skrivena i ta obrnuta logika, taj neobičan odnos sportskog (ne)uspjeha i simboličke vrijednosti u posljednjih 20 godina. Kako drugačije objasniti onu proslavu 100.rođendana? Spontano i neobuzdano slavlje, tu feštu puka za svog Hajduka. U vremenu dezorganizacije, nespremnosti i površnosti unutar kluba gorilo je nebo kao što nikad nije za neki sportski klub. Bio je to jedan od onih svevremenskih trenutaka, koji će ostati zauvijek upisan u kolektivnu memoriju. Bio je to trenutak ponosa i dišpeta, eksplozija emocija, trenutak koji je jasno dao do znanja- Hajduk će živit!
U ovih 105 godina Hajduk je svojim navijačima pružio pregršt razloga za slavlje, ali i onih drugih. Preživio je ratove i zabrane, pokušaje selidbi, preživio je i politike. Sve one pokvarenjake i samodopadne likove, glupake i pajace koji su rušeći Njega gradili sebe. Preživio je, preživjet će i sve druge, ne sumnjajte.
Sritan rođendan, Hajduče! Nastavi koračati svojim putem, ispravnim i jedinim mogućim. Onim koji ti je rođenjem određen.
