Danas počinje sedmo izdanje Svjetskog prvenstva za žene koje će se održati u Kanadi, a za najbolju žensku reprezentaciju natjecat će se 24 momčadi. Tamo neće biti Hrvatske, jer su naše reprezentativke bile četvrte u grupi iz koje dalje ide samo prva ekipa, a to su bile Njemice koje su ostvarile 10 pobjeda u isto toliko utakmica. No, vratimo se Svjetskom prvenstvu.
Očekivano, u domaćim medijima ovaj se sportski događaj ne spominje, bar ne uz nikakve velike najave, analize i posebno izrađeni studio uz, manje ili više eminentne stručnjake koji će komentirati cijeli događaj. Ništa novo u zemlji u kojoj je ženski nogomet na vrlo niskim granama, o čemu smo već pisali. Kako bilo, ovo je sedmo izdanje, a prvi SP za žene odigrao se 1991. godine u Kini, “samo” 61 godinu nakon što je odigrano prvo Svjetsko za muškarce. Žensko izdanje FIFA je pogurala za vrijeme dok je predsjednik krovne svjetske nogometne organizacije bio Joatilde;o Havelange, a prvo izdanje u Kini okupilo je 12 reprezentacija. Kinezi i Kineskinje nisu ostali u kućama, nego je u prosjeku 19,615 gledatelja ispratilo natjecanje, a u prve svjetske prvakinje postale su Amerikanke koje su u finalu pred 63 tisuće gledatelja pobijedile Norvežanke s 2mdash;1, a dva gola zabila je Michelle Akers, jedna od legendi ženskog nogometa.
Na sreću, Svjetsko prvenstvo za žene od tada se ustalilo i igra se svake četiri godine. Isti broj ekipa bio je i na idućem izdanju u Švedskoj, naslov su uzele Norvežanke pobijedivši u finalu Njemice s 2mdash;0 (golove su postigle Hege Riise i Marianne Pettersen), no gledanost prvenstva bila je znatno manja nego u prvom izdanju. Nešto manje od 5.000 ljudi po utakmici pratilo je ovo prvenstvo, a finale je odgledalo ipak respektabilnih 17,158 gledatelja.
No, to nije zabrinulo FIFAmdash;u, te je već iduće izdanje, ono iz 1999 povećano na ukupni broj od 16 ekipa, a igralo se u SADmdash;u. Domaća reprezentacija osvojila je svoj drugi naslov, pobijedivši u finalu Kineskinje nakon boljeg izvođenja jedanesteraca (u “regularnom” dijelu bilo je 0mdash;0) 5mdash;4 pred čak 90.185 gledatelja, što je rekord za bilo koji sport s predznakom ženski. Finale se igralo na istom stadionu na kojem je Brazil pet godina ranije pobijedio u finalu Italiju uz čuveni promašaj Roberta Baggia, dakle na Rose Bowlu u Pasadeni. I u toj utakmici bilo je 0mdash;0, a odlučio je rulet penala. Kako bilo, treće su na tom natjecanju bile Brazilke koje su u utakmici za brončanu medalju pobijedile tada aktualne prvakinje Norvežanke.
Četvrto izdanje trebalo se ponovo igrati u Kini, no zbog epidemije SARSmdash;a, poznatije kao Ptičije gripe, prvenstvo je premješteno opet u SAD, iako je formalno Kina bila domaćin i imala izravan plasman bez kvalifikacija. Prvom krunom okrunile su se Njemice svladavši u finalu Šveđanke s 2mdash;1 (golove za Njemačku dale su Maren Meinert i Nia Kuuml;nzer, dok je za Švedsku jedini gol postigla Hanna Ljungberg, koja uzgred budi rečeno, nema nikakve rodbinske veze s poznatim muškim igračem nogometa također iz Švedske, Freddijem.
Domaćin za ono iduće prvenstvo bila je Kina, također kao kompenzacija za nenadano otkazanu smotru najboljih nogometašica, a te 2007. godine prvakinje su postale Njemice koje su u finalu pobijedile Brazilke 2mdash;0, golovima Birgit Prinz i Simone Laudehr, no možda najveća zvijezda turnira bila je Brazilka Marta koja je zabila čak 7 golova. Treće su bile Amerikanke dok su “drvenu medalju osvojile Norvežanke.
Posljednje prvenstvo, ono iz 2011. odigrano je u Njemačkoj, uz prosječnu posjetu od 26.430 gledatelja, a naslov su spektakularnom finalu osvojile Japanke nakon pobjede protiv SADmdash;a na jedanesterce nakon što je po isteku vremena bilo 2mdash;2. Finale je Commerzbankmdash;Areni u Frankfurtu gledalo gotovo 50.000 ljudi. Treće mjesto osvojile su Šveđanke koje su bile bolje od Francuskinja.
Ovogodišnje izdanje prvo je koje će se odigrati s 24 ekipe, domaćinstvo nosi 6 gradova (Vancouver, Edmonton, Winnipeg, Ottawa, Montreal i Moncton) a po dobrom starom receptu FIFAmdash;e ni ovo natjecanje ne može proći bez kontroverze. Naime, FIFA, a i nama bliža UEFA, vole na manje važnim natjecanjima provoditi eksperimente, bilo da je riječ o nekim novim sudačkim rješenjima poput petog suca, bilo da je riječ o uvođenju neke nove tehnologije poput one je li lopta prešla gol crtu. Ovog puta, cijelo će se prvenstvo odigrati na umjetnoj travi što je izazvalo mnoge prosvjede vrhunskih sportašica koje na ovom prvenstvu sudjeluju. Njih 50 pokrenulo je i tužbu protiv FIFAmdash;e, a najbolja nogometašica za 2012. godinu, Amerikanka Abby Wambach, poručila je da bi muškarci sigurno štrajkali da ih netko tjera da igraju na umjetnoj travi koja se smatra puno opasnijom, kad je riječ o mogućim ozljedama. Ova “diskriminacija po spolu”, izazvala je mnoge rasprave, no nakon što je glavna koordinatorica za ženski nogomet u FIFAmdash;i, Tatjana Haenni, poručila da ne postoji plan B i da se mora igrati na umjetnoj travi, nogometašice su ipak povukle su svoju tužbu koje su podigle pozivajući se na kanadski Zakon o ljudskim pravima. FIFA pak vjerojatno isprobava ove terene za neka buduća prvenstva muških kolega, poput onog koje bi se trebalo igrati u Kataru 2022. godine, ako se nešto u međuvremenu ne promijeni.
Prvenstvo otvara domaćin Kanada kojoj će se suprotstavi Kina u Edmontonu u ponoć po srednjeeuropskom vremenu, a kao što smo već spomenuli, na njemu neće nastupiti Hrvatska, koja nema niti jedan plasman na Svjetsko prvenstvo. No, ekipu iz Hrvatskog nogometnog saveza, čini se, to previše ne brine, jer su ulaganja u domaći ženski nogomet i dalje minorna. No, kako ne bi ostali zakinuti, ekipa iz nogometplusa potrudit će se izvještavati vas o tijeku natjecanja, kao i zanimljivostima koji će se vezati uz njega. Uživajmo u Svjetskom prvenstvu. Predstavljanje skupina možete pogledati ovdje:
