Sutrašnjom utakmicom branitelja naslova, Seattle Seahawksai Green Bay Packersa, službeno započinje nova sezona američkog nogometa, najpopularnijeg američkog profesionalnog sporta. Punih 7 mjeseci nakon velikog slavlja u 48. izdanju Super Bowla, Seahawksi će pokušati obraniti naslov te se upisati u povijest kao osma momčad kojoj je to uspjelo; posljednji su to napravili New England Patriotsi, prije točno 10 godina. Neka vas ne zavara ova duga pauza koja je prethodila prvoj službenoj utakmici nove sezone mdash; nisu klubovi mirovali u tom periodu, dapače, odvijao se cijeli niz aktivnosti koje su započele prvim radnim danom nakon Super Bowla, a završile pripremama, te predsezonskim prijateljskim utakmicama. Klubovi koji nisu ostvarili očekivane rezultate mijenjali su trenere ili barem koordinatore (svaka ekipa, uz glavnog trenera, ima i ofenzivnog i defenzivnog koordinatora, koji su zaduženi za svoj segment, tj. obranu ili napad, kao i još cijeli niz trenera za određene pozicije u momčadi mdash; hijerarhija je jasno postavljena, pa tako, primjerice, trener linebackera ili defenzivne linije odgovara defenzivnom koordinatoru, koji, pak, odgovara glavnom treneru). Neki su mijenjali i generalne menadžere, ljude koji se brinu o cijelom sportskom segmentu kluba. Striktna financijska pravila lige, uvedena (i s godinama prilagođavana) da bi se održala kompetitivnost i zanimljivost natjecanja, čine posao generalnih menadžera jako kompleksnim. U današnje vrijeme, zbog salary capa, praktički je nemoguće stvoriti “mega momčadrdquo;, stoga obrana naslova iz godine u godinu postaje sve veći izazov. Dakle, posao generalnih menadžera je toliko važan da praktički cijela franšiza ovisi o njemu. Oni koji su stvorili kvalitetan sustav, koji forsiraju stabilnost i ne mijenjaju trenere kao čarape, koji imaju razrađenu skaut službu mdash; oni su uvijek tu negdje, pri vrhu. Ili, kako Amerikanci to vole kazati, “bogati uvijek postaju bogatiji, a siromašni siromašnijirdquo;. Ne misleći, pritom, na financije. Neki klubovi redovito na vrijeme produljuju ugovore najboljim igračima, oslobađaju se previsokih ugovora pronalazeći jednako kvalitetne, a bitno jeftinije igrače, dobro biraju na draftu… Jako dobar primjer pametne sportske politike su upravo aktualni prvaci, Seattle Seahawksi. Nakon dvije jako loše sezone, u kojima su ostvarili samo 4, odnosno 5 pobjeda (u 16 utakmica regularne sezone), Seahawksi su promijenili cjelokupni menadžment mdash; 2010. godine dolaze generalni menadžer John Schneider (iz legendarnih Green Bay Packersa, gdje je bio pomoćnik generalnog menadžera) i trener Pete Carroll, sa sveučilišta USC. Novi režim donosi bitne promjene, od mjesta koje su NFL igrači zaobilazili u širokom luku, Seattle je postao najpoželjnija destinacija. Ležerni pristup trenera Carrolla i izvrsne pregovaračke vještine, izbrušene na sveučilištu, osigurali su Seattleu kvalitetne slobodne igrače, najčešće u jeftinim, jednogodišnjim “dokaži serdquo; angažmanima. Na draftu su birali briljantno, najbolji branič lige, Richard Sherman, izabran je 2011. godine u 5. rundi drafta, kao ukupno 154 izbor. Godinu kasnije odabrali su jednog od najboljih mladih quarterbackova, Russella Wilsona, kao izbor 3. runde drafta. Stvorili su jezgru mladih, iznimno kvalitetnih igrača, osvojili Super Bowl, i imaju sve preduvjete da ostanu u vrhu i sljedećih nekoliko godina.
No, vratimo se utakmici otvaranja, kao i najavi nove sezone. Seahawksi su i dalje jedan od glavnih favorita; ekipa koja pobjeđuje čeličnom obranom potpisala je višegodišnje (i vrlo skupe) ugovore sa svojim glavnim obrambenim zvijezdama, već spomenutim Shermanom i sjajnim safetyjem Earlom Thomasom. Također, nakon izvrsne prošle sezone, produljili su ugovor i s linijašem Michaelom Bennettom, dakle još jednim obrambenim igračem. Ipak, ta su produljenja morala imati i cijenu, a ona je plaćena u vidu gubitka 3 igrača iz obrambene rotacije, te solidnog drugog hvatača, Goldena Tatea. Upravo je širina obrambenog kadra omogućavala Seahawksima odmaranje igrača i konstantni pritisak na protivničke napadače. Koliko će se ovaj gubitak osjetiti, ostaje za vidjeti, Seahawksi su više puta pokazali da znaju pronaći igrače u nižim rundama drafta. Osim toga, puno se očekuje od vanjskog linebackera Brucea Irvina, izbora prve runde drafta 2012. godine, koji je nakon obećavajuće rookie kampanje, imao prilično tihu prošlu sezonu. Na ruku Seahawksima ne idu ni promjene pravila, točnije, upozorenje sucima da se striktno pridržavaju postojećih pravila, koja ne dozvoljavaju protivničkim bekovima ometanje hvatača izvan pojasa od 5 jardi od mjesta početka napada. A upravo su naglašena fizikalnost obrambenih bekova, kojom bi remetili rute hvatačima, te snažni udarci bili zaštitni znakovi Seahawksa. Ako obrana i jest za nijansu slabija nego lani, napad Seahawksa bi mogao biti ugodno iznenađenje. Nakon praktički cijele izgubljene prošle sezone, fenomenalni hvatač Percy Harvin je potpuno spreman, a s njim u sastavu, Russell Wilson dobiva zaista moćno oružje. Harvin je najpolivalentniji hvatač u NFLmdash;u, čovjek koji je u stanju otrčati duboke rute, izvesti akrobatska hvatanja, ali i napraviti probijanje kao pravi running back. Ofenzivna linija i dalje ostaje poprilično problematična, a sjajni running back Marshawn Lynch je godinu stariji. Ipak, Seahawksi i dalje ostaju u krugu najužih favorita za novi Super Bowl prsten. Pogotovo ako osiguraju prednost domaćeg terena u play offu; naime, Seattle je apsolutno najteže gostovanje u NFLmdash;u i Seahawksi vrlo rijetko gube na svom CenturyLink Fieldu.
Otvaranje sezone garantira spektakl, između ostalog i zato što će se aktualnim prvacima suprotstaviti upravo Green Bay Packersi, treća najstarija momčad lige, te jedina američka profesionalna momčad (u bilo kojem sportu) koja nije u privatnom vlasništvu. Fascinantna povijest i kultni status Packersa nisu, naravno, dovoljni razlozi za spektakl, ali najbolji quaterback lige jest. S Aaronom Rodgersom u sastavu, Packersi apsolutno imaju pravo pretendirati na Super Bowl. Napad je njihova najbolja obrana mdash; sjajni zračni napad je lani dobio dimenziju više, kada je na draftu odabran trkač Eddie Lacy, koji odmah osvaja naslov najboljeg ofenzivnog novaka godine. Nepostojeća igra probijanja omogućavala je protivničkim defenzivnim koordinatorima fokusiranje na Rodgersa i njegove hvatače, međutim, dolaskom Lacya, stvari se potpuno mijenjaju. Nažalost, Rodgers je veći dio prošle sezone proveo na listi ozlijeđenih, što je u konačnici i koštalo Green Bay ozbiljnije prilike za napad na Super Bowl. Kako je obrana često znala biti limitirajući faktor, Packersi su iskoristili priliku, te doveli obrambenu legendu, linijaša Juliusa Peppersa iz Chicago Bearsa. Peppers, sa svoje 34 godine, zasigurno nije na vrhuncu karijere, ali je i dalje vrlo dobar igrač, koji može puno pomoći. Dodajmo tome oporavljenog linebackera Claya Matthewsa, jednog od najboljih pass rushera lige, te mladog rookie safetya HaHa Clintonmdash;Dixa, i obrana Packersa bi mogla biti dovoljno funkcionalna da ne bude kočnica iznimnom napadačkom arsenalu.
Kada govorimo o favoritima, moramo spomenuti i dvije momčadi u kojima igraju tako karizmatični igrači kao što su Tom Brady (New England Patriotsi) i Peyton Manning (Denver Broncos). Patriotsi su već godinama u vrhu, era velikog trenera Billa Belichicka i bacača Toma Bradya (izabran tek u 6. krugu drafta, kao ukupno 199. izbor) traje već dugih 14 godina, sve tamo od 2000., kada su obojica došli u Patse. Ta je suradnja rezultirala s 5 konferencijskih naslova i 3 Super Bowl prstena. Ipak, današnji Patriotsi nisu u onom najužem krugu favorita za Super Bowl naslov, iako im još jedno konferencijsko finale ne bi trebalo promaći. To dosta govori i o trenutnom odnosu snaga između dvije konferencije mdash; ovakvi Patriotsi bi imali problema uhvatiti i play off u NFC konferenciji, dok su u svojoj AFC konferenciji, uz Broncose, praktički glavni favorit za konferencijsko finale. Uz svakako silaznu putanju Toma Bradya (neki će reći da mu je supruga, brazilski supermodel Gisele Bundchen, “odnijelardquo; još barem 2 prstena, obzirom da ga se sve češće viđa na raznim eventima za slavne, s najrazličitijim modnim izričajima), veliki problem Patriotsa su ozljede i problemi sa zakonom. Ne tako davne 2010. godine, Bellichick je na draftu odabrao dva tight enda, Roba Gronkowskog i Aaarona Hernandeza, i stvorio je tandem za koji cijela liga nije imala pravo rješenje. Pozicija tight enda može se smatrati “hibridomrdquo; između ofenzivnog linijaša i hvatača; dakle, njihov je zadatak prvenstveno blokirati protivničke obrambene igrače i tako stvarati prostor svojih hvatačima, a i uhvatiti poneku loptu, ako su svi hvatači pokriveni. Evolucijom NFLmdash;a zadnjih godina i stavljanjem naglaska (konstantnim promjenama pravila, koje u principu štite napadače, posebno bacače) na dodavanja, važnost tight endova se značajno povećala, oni sve češće postaju prvenstveno hvatači. Istovremeno, vrijednost running bekova, dakle probijača, jako se umanjila. A upravo je Bill Bellichick, iako zapravo trener kojem je obrana specijalnost (prije nego što je postao glavni trener u Patriotsima, bio je obrambeni koordinator u New York Jetsima), napravio pravu malu revoluciju, koristeći istovremeno dva tight enda mdash; i Gronkowski i Hernandez su, fizički, iznimno nadareni igrači, koji uz to imaju i odlične ruke. Već u njihovoj rookie sezoni nazirale su se velike stvari za koje su sposobni, da bi sezonu iza postali praktički nerješiva enigma za sve obrambene koordinatore. Te su godine dogurali i do Super Bowla, gdje su zaustavljeni od New York Giantsa, u jednoj od najspektakularnijih utakmica svih vremena. Budućnost je izgledala sjajno, međutim, sve se vrlo brzo srušilo hapšenjem Aarona Hernandeza, te optužbom za ubojstvo. Posljedica je bila momentalni raskid ugovora. Kako jedna nevolja nikada ne dolazi sama, i Gronkowski je propustio veći dio zadnje dvije sezone zbog ozljeda ruke i leđa. Sada bi konačno trebao biti spreman, a s njim u sastavu, Patriotsi su potpuno drugačija momčad. Ostaje pitanje koliko dugo može izdržati bez nove ozljede, što će, vrlo vjerojatno, odrediti i ovogodišnje ambicije Patriotsa.
S druge strane, Denver Broncos slove kao prvi favoriti AFC konferencije. Momčad je to koja je zadnji naslov osvojila davne 1998. godine, i to drugi puta uzastopno. Posebno zanimljivo je što im je naslov donio najbolji njihov igrač svih vremena, bacač John Elway, inače današnji generalni menadžer kluba. A još zanimljivije je što je te naslove osvojio nakon što je prethodno čak tri puta poražen u Super Bowlu. I kao generalni menadžer, Elway pokazuje izniman talent, dovođenje Peytona Manninga, u konkurenciji barem još 6 klubova koji su bili zainteresirani za njega, je bio početak projekta, kojem je cilj osvajanje prstena. Ni manje ni više od toga. I tom cilju je sve podređeno. Lani nisu uspjeli, ali ove godine su još odlučniji, što pokazuju i novi igrači koje su potpisali. Obrana je označena kao glavni problem, te su dovedena tri vrhunska igrača, linijaš DeMarcus Ware iz Dallasa, branič Aqib Talib iz Patriotsa, te safety T.J Ward iz Clevelanda. Od ozljede se oporavio i sjajni Von Miller, jedan od najboljih linijaša lige, te obrana, barem na papiru, izgleda više nego respektabilno.
Zaštitni znak Broncosa ipak je napad, Peyton Manning je blizu 38. godine života, njegov prozor za osvajanje još jednog prstena se brzo zatvara, stoga bi ova godina za Broncose mogla biti zadnja ili predzadnja šansa za otići do kraja. I Elway ide na sve ili ništa. Sva obrambena pojačanja morala su ostaviti i posljedice, jer Broncosi nisu mogli platiti svog vrlo dobrog hvatača Erica Deckera, kojeg su ipak zamijenili veteranom Emmanuel Sandersom. Svejedno, grupa hvatača predvođena Demaryusom Thomasom i Wesom Welkerom je i dalje respektabilna, tight end Julius Thomas, bivši košarkaš, rastuća je zvijezda lige, a ofenzivna linija bi i dalje trebala biti vrlo stabilna i davati Manningu dovoljno vremena za bacanje. Problema bi moglo biti s probijanjem, jer je otišao Knowshon Moreno, najbolji njihov trkač i jako dobar bloker. Iako su lani oborili skoro sve rekorde u dodavanjima, vrlo je teško očekivati da će to ponoviti i ove godine. Razlog je fleksibilan NFL raspored, koji ove godine Broncosima donosi protivnike iz NFC West divizije mdash; najjače i defenzivno najstrašnije divizije NFLmdash;a. Seattle Seahawks, St. Louis Rams, San Francisco 49ers, tri najjače obrane lige. I Arizona Cardinals, još jedna momčad s top 10 obranom. Peyton i Broncosi se lani nisu susreli s takvom obranom sve do Super Bowla, gdje su doživjeli debakl. Kako će proći ove godine, ostaje za vidjeti.
Listu favorita zaključuju New Orleans Saints i San Francisco 49ers. San Francisco je momčad sjajne obrane, koja bi ove sezone mogla biti poprilično uzdrmana zbog suspenzija Aldona Smitha i Raya McDonalda, fenomenalnih linijaša koji, nažalost, ne mogu bez problema sa zakonom. Još se jedan Pro Bowler, linebacker NaVorro Bowman,oporavlja od teške ozljede ligamenata, te će propustiti prvi dio sezone. Napad, predvođen mladim bacačem Colinom Caepernickom,trebao bi preuzeti odgovornost i povući momčad, a sam Caepernick mora dokazati da, osim što je fenomenalan trkač, može pobjeđivati i bacanjem.
Pet sezona nakon pobjede u Super Bowlu, trener Sean Payton i bacač Drew Brees predvode New Orleans Saintse u lovu na novi naslov. Ako osiguraju prednost domaćeg terena, na kojem rijetko gube, Saintsi zaista mogu otići do kraja. Radi se o izbalansiranoj ekipi, s vrlo dobrom obranom i sjajnim napadom, u kojem se, osim bacača Breesa, posebno ističe Jimmy Graham, još jedan bivši košarkaš koji je postao elitni tight end.
Od momčadi koje bi mogle iznenaditi, treba spomenuti Indianapolis Coltse, Cinncinati Bengalse, Baltimore Ravense te Philadelphia Eaglese. Jednako zanimljiva će biti i borba za dno, odnosno, za prvi izbor na draftu. Za razliku od ovogodišnjeg, draft 2015. donosi nekoliko spektakularnih potencijala na poziciji bacača: Marcusa Mariota (Oregon), Jameisa Winston (Florida State), Bretta Hundleya (UCLA). U današnjoj “pass happyrdquo; ligi, imati pravog bacača je, zapravo, od krucijalnog značaja.
Valerio Zelić
