Search
Close this search box.

Pobjeda i osjećaji

Real je osvojio svoj ukupno 11. trofej pobjednika elitnog klupskog natjecanja, a Atletico je po treći put u svojoj povijesti ostao na korak do raja. Neutješni Cholovi ratnici u potpunoj nevjerici s jedne strane i slavlje igrača u bijelom, zar je i moglo drugačije završiti? Gradski derbi, kao i onaj prije dvije godine otišao je na stranu najbogatijeg i najpoznatijeg nogometnog kluba u povijesti, kluba bliskog establišmentu, a onom iz radničkog dijela španjolske prijestolnice ostaju suze i žal za propuštenim. Glamur i prestiž još su jednom nadmašili osjećaja prkosa južnih predgrađa.

Utakmicu na San Siru otvorili su koreografijama navijači madridskih timova. I dok je na bijeloj strani stajala jednostavna poruka “Do kraja! Idemo Real!”, rivali su pripremili nešto maštovitiji slogan: “Zbog tvojih vrijednosti vjerujemo!”.

Oni koji vjeruju u sudbinu pronaći će već tu razliku u poimanju svijeta i nogometa, ali i razloge konačnog rezultata. Na jednoj strani bijeli dres i potpuna usredotočenost na pobjede, gotovo opsesivna potreba da se pobjeđuje i osvaja. Osvajanje, novi trofej. Biti najuspješniji, biti najbolji, pobjeđivati, srž je i esencija madridizma. Perez je dodao još jednu dodatnu notu glamura dovodeći u Real samo najveće svjetske zvijezde.

Navijači Reala ne pate od prevelikog sentimenta, bit ovog kluba je sasvim drugačija. Posprdno će se osvrnuti na moto Barcelone(mes que un Club), njima je uspjeh iznad svega. Koliko je Real Madrid lišen emocija govore i primjeriJuppa Heynckesa, koji je otpušten samo par tjedana nakon osvajanja trofeja pobjednika LP-a iliVicentea del Bosquea, čovjeka koji je proveo 30 godina u klubu, a onda hladno otpušten nakon što je osvojio 29. titulu prvaka Španjolske. Navodno se nije uklapao fizičkom pojavom ugalacticose. Real je uspješan, bogat i blještav odraz metropole. Njegov stadion ukomponiran je u poslovnu četvrt uz poslovne zgrade banaka.

S druge strane obala Manzanaresa, u radničkoj četvrti Arganzuela, dom je poraženih. U industrijom zagađenoj vodi te rijeke geografska je i metaforička granica dva kluba i dva svijeta. Unatoč titulama i uspjesima nogometna sudba je crveno-bijelim pristalicama zauvijek namijenila ulogu neuglednog susjeda. Možda je tome kumovalo i osnivanje od strane baskijskih studenata, kao da je već u tom trenutku zapisana sudbina kluba. Povijest je možda mogla biti i drugačija, naime klub je jedno vrijeme bio bliži režimu Francisca Franca. No, nakon drugog svjetskog rata odlučuju raskrstiti sa vojnom poveznicom i postaju Atletico Madrid, a režim se okreće Realu, koji postaje perjanica fašističke Španjolske. Danas se u Španjolskoj prikupljaju potpisi da se Realu oduzmu europske titule iz tog perioda zbog nedemokratskog i totalitarnog režima, koji je iznjedrio navedene titule.

Različitost njihovih svjetova ogleda se i u pjesmama, dok Atleticova himna za 100 godina kluba govori o osjećajima i patnji, kraljevskom klubu stihovi govore o zvijezdama na terenu u izvedbi slavnog Placida Dominga. Sinoć su se riječi pjesama oživotvorile na terenu, Atleti su dominirali pjesmom i osjećajima na tribinama, a zvijezde na terenu su bile Realove. Tuga je imala crveno-bijelo-plave boje.

Perez je od početka gradio klub slavnih i bogatih super-starova, galacticosa, koji se više nego igdje drugdje reflektira u liku i djelu Cristiana Ronalda, sjajnog igrača, ali i istinskog nogometnog celeba. Ništa drugo nije bilo moguće nego da u raspucavanju kaznenih udaraca upravo on potvrdi novo slavlje kraljevskog kluba. S druge strane prva zvijezda Atletica je njihov trener, sljedbenik reaktivnog nogometa, kojeg igrači bespogovorno slijede. Griezmann, Godin ili Oblak samo su dio Cholovog stroja koji je drugi put dospio do finala u samo 3 godine. Nažalost po njih, rezultat je opet bio nepovoljan, još su jednom izgubili veliko finale, Simeone ih nije uspio odvesti do konačne nagrade.

Nije to bila nogometno savršena utakmica, obje momčadi su izgledale umorno, energetski potrošene. Fortuna i suci su još jednom bili na strani kraljevskog kluba, centimetrima se mjerio offside kod gola Ramosa, centimetri su dijelili Griezmana i Juanfrana da zabiju s bijele točke. Nogomet koji smo gledali nije bio previše lijep, ali tome nije kumovala samo jedna momčad. Ronaldo je bio nevidljiv, a Pepe se trudio povratiti epitet mesara, dovodeći u pitanje teoriju o antinogometu.

Real je zabilježio 11. naslov europskog prvaka, a navijačima Atletica dodao sol na ranu od prije dvije godine. Neutralnim promatračima morala je imponirati sinoćnja pjesma Colchonerosa na tribinama Meazze, bilo je to pravo nogometno iskustvo. Dok su s druge strane dominirali turisti sa svih krajeva svijeta simbolizirajući najveću nogometnu tvornicu novca, Atletico je donio dašak europskog nogometa kakvog smo nekada poznavali. Pjesma i ritam bubnjeva u jednoj od najljepših navijačkih pjesama zadnjih godina završila je u suzama. Tuga na licima igrača i navijača mogla se opipati i osjetiti, a nama neutralnim promatračima dala je za razmišljati.

Ne bi li bilo ljepše, ako ne pravednije, da je titulu uzela druga momčad, ona sa manje celebova i manje fan klubova po svijetu? Makar kao privid da su u modernom nogometu i čuda moguća.


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter