Još jedna sezona HNL-a bliži se svome kraju, a Dinamo nakon remija s Rijekom i pobjedom na gostovanju kod RNK Split dolazi pred osvajanje još jednog naslova, ali kako bi vam rekli na uvijek lošim tv reklamama – to nije sve, uskoro će i finale Kupa u kojem će protivnik biti Slaven Belupo. Osvojit će se tko zna koji naslov u nizu (11?), no ionako već smo odavno prestali brojati. Međutim rezultati Dinama na nogometnim terenima ionako još malo koga zanimaju, eventualno koju interesnu ili mazohističku šačicu ljudi koji i dalje posjećuje groteskno maksimirsko zdanje. Za onog, nekad radikalnog, danas prosječnog navijača ipak je važnije kako će se odigrati “tekme” na sudu. Napadači su u zamahu, ali obrana je probrala ono najbolje ili najgore od našeg društva, što je uostalom bilo za očekivati.
“Eppur si muove!”
Napokon smo dočekali i prvu optužnicu protiv Zdravka Mamića, ali i Zorana Mamića, Damira Vrbanovića te javnosti do nedavno nepoznatog sesvetskog poreznika Milana Pernara. Optužnica je u skladu s onime što smo već imali prilike čitati tijekom one prve istrage, koju osim po navodnom izvlačenju više od 100 milijuna kuna iz Dinama pamtimo i vođenju u toplice starije gospođe Mamić čime je sin joj potvrdio šampionsku demagogiju. Osim što su optužnicom potvrđene sumnje iz istraga, iz toga se također može iščitati kako će svaka istraga imati odvojenu optužnicu. No pitanje koje ostaje jest hoće li se sad nakon što se započelo s podizanjem optužnica stati s istragama, ako hoće, koji je razlog tome? Malo je vjerojatno da je ponestalo sadržaja na poznatu formu. Također jedno retoričko pitanje – možete li zamisliti u nekom zapadnijem klubu kako momčad vodi (i kao sportski direktor i kao trener) osoba optužena za teški gospodarski kriminal u tom istom klubu?
Definitivno kao pozitivno iznenađenje treba pohvaliti napredovanje postupka koji se izgleda neće ili ne bi trebao beskrajno odužiti, iako je o tome još rano suditi dok se ne zakaže suđenje. Druga pozitivna promjena, atipična za sudove u Hrvatskoj je prihvaćeno premještanje suđenja iz Zagreba u Osijek, ne radi toga što je Osijek ima bolje i poštenije suce, već što budi optimizam u donekle pošteno suđenje bez naklonosti prijatelja ili zaposlenika iz sudstva.
Tko je Ivan Boras?
U srijedu je dotični raskinuo ugovor s Dinamom, iako ga malo tko pamti kad će uopće potpisao ugovor. Nekad veliki potencijal koji se prometnuo kao ponajbolji desni bek lige sa samo 19 godina (šest golova i šest asistencija u sezoni), danas igrač bez angažmana prosipao je najvažnije godine karijere na relaciji između Maksimira i Kantride bez prave afirmacije. Nakon navedene sjajne sezone u Lokomotivi odlazi u Rijeku u transferu bez odštete (!?) pri čemu se morate zapitati kako!?, poznavajući inače vrhunske odlazne transfere Lokomotive, neki se čak obračunavaju dvaput. Inače, istog ljeta su čak šest igrača Maksimir zamijenili Kantridom (Tomečak, Krstanović, Kramarić, Pokrivač, Maleš) i bili značajan faktor pri ulasku u Europsku ligu. Nakon neuspješne sezone u Rijeci, Dinamo ga kupuje za 100 tisuća eura da bi opet imao isti status i naganjao loptu u drugoligaškim susretima s Rudešom, Imotskim, Dugopoljem i drugima iako je potpisan višegodišnji ugovor do čak 2018. godine.
Malo je reći da postoje određene nelogičnosti u “slučaju Boras” koji kad sumiramo izgleda otprilike ovako; nakon odlične sezone u Lokomotivi odlazi besplatno u Rijeku, gdje nakon loše sezone odlazi uz odštetu u Dinamo i potpisuje višegodišnji ugovor, da bi većinu vremena proveo u drugoj momčadi zaključno s raskidanjem ugovora nakon dvije godine. Uz naravno nelogičnosti da takav talent odlazi u Rijeku, iako su poznati odlični odnosi na fiktivnoj relaciji Lokomotiva-Dinamo, te baš u to vrijeme Rijeka zaprima kvantitativno neobično puno poklona iz istoga smjera.
Igor Žuraj
