Vijest koja je na prvu loptu zaslužila udarni plasman u sportskim (ili športskim?) rubrikama portala, neosporni kompliment omladinskom pogonu. Međunarodni centar za sportske studije objavio je vijest da se Dinamo nalazi na trećem mjestu u Europi po proizvodnji igrača. Da preciziramo, treći klub po broju igrača u europskom prvoligaškom nogometu, pod uvjetom da je igrač između 15. i 21. godine odigrao bar tri godine za matični klub.
Zvuči sjajno, pa to mora da je rezultat vrhunskog rada i još bolje vizije top-menadžmenta, kad ono malo morgen! Dovoljno je vidjeti da se na istoj ljestvici u top 10 klubova nalaze omladinske škole Partizana, Hajduka i Dinamo Minska, klubova koji u najmanju ruku ne obiluju vrhunskim radom i vizijom koji bi bio nositelj izvrsnosti. Društvo im prave i divovi poput Real Madrida i Barcelone, što potvrđuje poantu, a to je da poante nema. Ne postoji nikakva logika zašto su baš ti klubovi u vrhu prema broju igrača u prvoligaškom nogometu, osim da su njihovi igrači u prethodnom periodu bili talentirani i ambiciozni te su slijedom okolnosti napravili inozemnu karijeru. Nije problem naći navijača Dinama koji će pristati na društvo sa Realom i Barcelonom, ali sumnjam da bi se netko hvalio da radi poput Partizana ili imenjaka iz Minska. Baš zato, navijači Dinama sa potpuno nekritičkim razmišljanjem su po mjeri uprave, više su nego plodno tlo za izmišljanje mitova o proizvodnji igrača iako sam klub nema ništa od toga što oni zbrišu prvom prilikom. Takvi navijači su bili žrtve mantre o europskom Dinamu iako je Dinamo u povijesti bio znatno veća “faca” nego sada, žrtve su genijalnog menadžera i poslovođe Mamića iako dotični nije menadžer ni obrazovanjem ni formalnim zvanjem, a kao poslovođa ostavlja rasulo i višemilijunske minuse gdje god se pojavi. Bez da širimo priču na transfere, gdje je udio koji pripada klubu nužno zlo.
Svi vole Zdravka
Po uzoru na svevremenski sitcom “Svi vole Raymonda” imamo hrvatski pandan u kome svi vole Zdravka Mamića. Bez obzira što ga u zadnje vrijeme sudovi najviše vole, to nije prilika da se ne počastite kakvim dobrim druženjem, putovanjem ili komplimentom na račun našeg junaka. Sa kakvim ulizicama je Ray Barone imao posla, dobro je i prošao u odnosu na Zdravka.
Veliki intervju za Sportske Novosti dao je Ivan Buljan, kojeg svaka pomisao na “jednoga gazdu” istog trena uzbudi. Pa tako izražava brigu što njegov klub vodi “ulica” dok su Rijeka i Osijek procvali pod jednom osobom koja je ustrojila klub i riješila mnoge brige koje more te klubove. To je djelmično točno, nitko ne spori da su i Rijeka i Osijek nakon Volpija i Meszarosa boljestojeći klubovi nego ranije, ali isto tako se ne mogu sakriti tragovi snubljenja onoga sa kime se druže po jahtama i onoga kome prijateljski poklanjaju infantilno personalizirani dres. Ono gdje Buljan neupitno griješi jest što je rekao samo pola istine, nemaju li Split i Istra također velike gazde u Žužulu (koji također ima problema sa pravosuđem) i misteru Gloveru? Druga greška jest što Mamića doživljava gazdom Dinama, što on de facto jest, uz neizbježnu činjenicu da on to nije! Udruga građana ne može i ne smije imati gazdu, udruge nisu ničije vlasništvo, a to što je Ivan Buljan rekao velika je uvreda za svakog navijača Dinama. Ne, mi nemamo gazdu, niti ga ikad želimo imati! Ovo što trenutno Dinamo proživljava posljedica jest kad si netko pripisuje nešto što mu ne pripada.
Ništa bolji nisu niti u Zagrebu, doajen novinarstva proživljava svoje najljepše trenutke razmišljajući kako će Dinamo spiskati nekoliko milijuna eura na pojačanja te dovesti stopera Bayerna Juliana Greena, koji je doduše krilni napadač i da sramota bude veća, igrao je desno krilo baš protiv Dinama na Maksimiru i sve se to može provjeriti vrlo brzo kad se ne bi bavili novinarstvom kao u srednjem vijeku. Također ga zabrinjava neefikasnost napadačkog para Fernandes – Soudani kojima prema njegovim riječima Mamić plaća 1.9 milijuna eura. Nećemo otkriti toplu vodu ako kažemo da njih dvojicu ne plaća Mamić nego Dinamo, što je poistovjećivanje ispod svake razine, niti da je Soudani jedan iznimno rijedak primjer stranca koji je opravdao svoj dolazak u Dinamo i tako bi trebao biti zadnji u redu za kritike. Ali zato je spomenuti Alžirac uspio dokazati koliko je nezainteresiran za događaje van terena, kaže ostao je u Dinamu ovoga ljeta zbog Mamića, a Mamić je mjesecima ranije podnio ostavku na mjesto izvršnog predsjednika i tobože ne gospodari klubom. No bez obzira na to, Mamića se navijači Dinama srame, a on je očaran nasilnikom i osumnjičenikom za teška kaznena dijela, ali s obzirom da mu godišnje na račun sjeda milijun eura godišnje koje nigdje drugdje ne bi dobio za tako lagodnu ulogu i to zaslugom “gazde”, matematiku razumijemo. Možda je to normalno u njegovom Alžiru, ali je jako ružno za jednog privrženog vjernika kakvim se želi prikazati.
Političari imaju razumijevanja za Mamića i u Bjelovaru, tamo su uz Mamićevu počasnu gerijatrijsku gardu sjeli gradonačelnik Antun Korušec i njegova zamjenica Lidija Novosel, pa nadamo se da su njihovi glasači jako dobro zapamtili tu sliku u glavi. Koliko je ono Mamić obećao NK Bjelovaru i je li to cijena obraza?
Svojevremeno je predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić putovao čarter letovima skupa s HNS-om i reprezentacijom na daleki Island, nismo saznali tko je njegove troškove pokrio, ali jesmo saznali za “interesni trokut” između Ivana Tudurića, Ivice Veselića kao predsjednika Sudačkog vijeća i Mamića kao alfe i omege Dinama i HNS-a. Treba podsjetiti da Turudić ne vidi problem u tome što istovremeno sudi bivšem dopredsjedniku HNS-a Željku Širiću. Zašto to spominjemo, pa zato što i Dinamo također na gostovanje u Sevillu vodi goste koji nemaju pretjerane veze sa nogometom – odvjetnički tandem Prodanović – Sloković, koji je trenutno važniji no onaj Fernandesa i Soudanija. Što je razlog tome? Stiska s vremenom nakon povlačenja žalbe, strah od novog uhićenja ili obično čaščenje dobrim provodom, uskoro ćemo saznati. Suđenje u Osijeku sve je bliže, a mi nestrpljivo čekamo nove optužnice.
Igor Žuraj
