Search
Close this search box.

Plave kronike: Teška psihijatrija

PLAVE KRONIKE: Teška psihijatrija

Što drugo reći o press-konferenciji koja započinje sumnjom u naručivanje ubojstva glavnog državnog odvjetnika, nastavlja se memoarima višenarodnog zatvorskog cimerstva, a završava dnevno-političkim obračunom, tko je juda, a tko sotona?

Uostalom, kakav je to način komunikacije? Obraćanje javnosti iz elitnog hotela jer ste se prepoznali pod navodima razbijanja kriminalnih planova i pranja novaca preko off-shore računa. No dobro, to ne bi bilo toliko ridikulozno da se sve ne prenosi kao “urbi et orbi” poslanica na državnoj televiziji za koju svaki mjesec uplatnica stiže bez izminke; iako ovo zanima samo studente medicinskog usmjerenja koji su “markirali” praktičnu nastavu. Uz to, kakva je to država u kojoj potencijalni atentat na državnog odvjetnika spada pod javnu raspravu? Ukoliko su takvi planovi postojali (a pojačane zaštitne mjere govore više od ijedne izgovorene ili napisane riječi) i budući da je gospodin Cvitan i dalje živ i zdrav, zašto je izostala reakcija? Kakva je to poruka javnosti? Planirajte atentate, ukoliko vas razotkrijemo onda nikom ništa – evenutalno ćete završiti u novinama i televiziji. Takva pomisao stvarno ledi krv u žilama svakom kriminalcu.

Kakva bi to pressica u režiji “vlasnika” hrvatskog nogometa bila kada se ne bi dotakli i religije? Naime ukoliko ne znate koje su razlike između dotičnog i pape Franje po pitanju čestitosti i morala, sjetite se davljenja delegata, feštanja sa okupatorom Vukovara, sprinta s preponama u poljudskoj loži, nakon čega je uslijedilo šakački obračun s legendom kluba u poznim godinama te iskustva sa prostitukama u nehigijenskim uvjetima. Uspoređivati takvu osobu sa poglavarom Katoličke crkve bi u najmanju ruku trebalo izazvati prijezir javnosti koja se većinski izjašnjava pripadnikom te vjeroispovijesti, no umjesto toga završit će u urbanom rječniku kao i brojne druge verbalne kreature proklinjatelja i vidjelice.

Uz to, došlo je i do priznanja o druženju sa predsjednikom HHO-a i predsjednicom države, a to kao do danas nismo znali, jer su dvije spomenute institucije uvijek objektivne po pitanju hrvatskog nogometa; naročito nakon epskog blamiranja s tzv. orjunašima i selektivnog priziva presumpcije nevinosti. Saznali smo i da posjeduje “podatke iz sustava”, što god to značilo – izuzev ćaskanja s ravnateljem policije koji zbog toga postane predmet unutarnje kontrole; ili ustavne sutkinje koja radi toga umalo ostane bez posla i slobode. Zar je onda moralno u isto vrijeme tražiti zaštitu istog tog sustava kojeg potkopavaš?

Vezano uz nogomet, usprkos naporima PR-ovaca u Dinamu da ove godine serviraju blef kako Mamići više nisu u Dinamu, on ih je vrlo vješto demantirao predugim jezikom. Dao je do znanja da on i dalje vodi operativu u klubu, znači operativne poslove iz dana u dan, čemu zasigurno savjetnik kluba ne služi. Iako, za bolje poznavatelje situacije to i nije neka novost budući da je on doveo Cicu Kranjčara u svlačionicu, a tamo ga je i posjetio nakon posljednje utakmice, otpratio juniore u inozemstvo ostavivši im vrata širom otvorena, a strani mediji izvještavaju kako je i pregovarao oko transfera igrača.

Facebook novinarstvo i povratak navijača

Hipotetski, zamislite tekst profesionalnog novinara koji se bazira na “stalkanju” nečijeg profila na facebooku i neimenovanom insajderu koji svoja saznanja ne želi širiti dalje od uže jezgre navijačke grupe, ali zato vrlo rado detaljno opisuje polu-tajne sastanke za udarne dnevne tiskovine.

Tema je naravno sastanak predstavnika grupe Bad Blue Boys sa čelnicima kluba o kojem se ne zna previše, na kojem su predstavnici kluba bili evidentno Tomislav Svetina kao glavni direktor te Krešimir Antolić kao osoba zadužena za sigurnost, iako ostaje sporna činjenica da se pregovara s ljudima očigledno podložnim utjecaju Zdravka Mamića, ali isto tako postoji razumijevanje jer druga opcija ni ne postoji osim čekanja da pravna država napravi svoje, a vidjeli smo u prvom dijelu teksta kako stojimo po tom pitanju. Potez koji bi čelnici kluba mogli povući lagano podsjeća na ponašanje Zlatka Canjuge u kasnu jesen svoje namjesničke strahovlade tamo 2000. godine kada je vratio ime kluba navijačima prodavajući demagogiju i znajući kako mu je u tadašnjoj konstelaciji snaga vrijeme isteklo. O sastanaku se ne zna previše, iako je mnoštvo navijača zainteresirano. O čemu se razgovaralo nije teško pogoditi, interes i jedne i druge strane (svaka strana iz svojih motiva, netko interesno, netko iz ljubavi) jest vratiti Bad Blue Boyse mjestu gdje pripadaju – na sjever Maksimira. No, nešto što izgleda tako puko i jednostavno, godine politike nečinjenja od strane kluba i nadležnih institucija pretvorile su u agoniju.

Gotovo je nezamislivo navijanje za momke na terenu dok god će u loži sjediti Zdravko Mamić i/ili njemu odana klika koja će spremati postotak njihove plaće i transfera na off-shore račune. Tako da bi incijalni potez trebao biti određivanje datuma raspisivanja demokratskih izbora, izbora na kojima će svi članovi imati pravo birati i biti birani, izbora koji su propisani u Zakonu o udrugama (Članak 8.), ili će i po uzoru na HNS tvrditi da se na njih zakon ne odnosi. Kakve su peripetije izvođene radi izbora koje je naložila sportska inspekcija, a nikad se nisu dogodili zbog pokretanja postupka preoblikovanja kluba, preoblikovanja kluba do kojeg očigledno neće doći tako brzo jer je “netko i nešto” blokirao taj proces opstrukcije demokracije. Dakle, ukoliko od privatizacije nema ništa, što se čeka s izborima? Drugo što se podrazumijeva jest ukidanje apsolutno neprihvatljivih crnih lista za navijače koje je sam klub definirao kao nepodobne te okončanje degutantne represije na stadionu gdje navijači prolaze torturu poput potencijalnih terorista, a na stadion ulaze najranije nakon 20. minute.

Spominjanje politike u kontekstu navijača je deplasirano, iz razloga što su najvjerniji navijači Dinama imali potpuno jednak stav bez obzira koja politička opcija bila na vlasti, a jedino na čemu se inzistiralo su navedeni zahtjevi, bez obzira koliko puta ih se pokušavalo kupiti bilo gotovinom bilo na perfidniji način: foteljama, udjelima i prostorima. Druga stvar je što su političari obećavali i ne ispunjavali čitav niz godina, besramno podvijajući rep pred “močvarom” u nogometu.

Također, naknadno bi trebalo uzeti u obzir reviziju poslovanja i transparentno iznošenje podataka o vođenju kluba zadnjih godina da bismo ustvrdili kakvo je ustvari točno financijsko stanje, zaduženja, ali i ugovori sa igračima i Gradom Zagrebom. U bližoj budućnosti nakon povratka navijača, nema razoga čekati s raskidanjem svih veza s NK Lokomotivom koja u natjecanju sudjeluje de facto kao druga momčad Dinama, što je vezano uz osvajanje naslova, koliko je uopće moralno zadržati titule osvojene nakon 2009. godine u natjecanju u kojem Dinamo nastupa s dvije momčadi, što je ispod svake razine morala i čestitosti natjecanja. Treba ostaviti otvoreno pitanje kakve će biti posljedice svega toga. Primjera radi, kada vas ulove radi obične krađe u prodavaonici, morate vratiti oteto, ali i naknadno odgovarati za počinjeno djelo.

Igor Žuraj


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter