Search
Close this search box.

PLAVE KRONIKE: Filho – slučajna legenda

Priča o igraču koji je slučajno ušao u legendu, iz potpuno krivih razloga. O Sammiru su napisani romani. Isti igrač biva proglašen ispičuturom i genijem, često u vrlo kratkim periodima.

Kao što se dalo zaključiti, kao najveći krimen predbacivao mu se noćni život na kojem bi mu pozavidjele mnoge starlete (što god to značilo), također često se spominjalo da i nije nešto naročito vičan kad je u pitanje zalaganje na treningu što se pripisivalo hirovima, lijenosti ili mamurluku. Da ne bi ispalo da ga samo kritiziramo, Sammir je itekako dobar tretman imao u medijima kada bi odigrao kako spada ili pokazao i više od toga, Malmo i Villarrealvrhunac su njegove karijere. Njegov nogometni talent nikad nije bio sporan, njegova duel igra je bila i ostala nedohvatljiva za ostatak lige, a stotine nastupa i deseci golova u dresu Dinama okrunjeni su brojnim naslovima.

Karijeru je ipak ispunio preskromno u odnosu na ono što su mu predviđali. Kada u startu imate referencu kako ste nastupali za mladu selekciju Brazila, a zenit karijere dočekujete sa epizodnom ulogom u Getafeu (nakon odlaska iz Dinama) i lutanjima po kineskoj ligi, onda znate da niste napravili sve kako treba. Tek će njegov bankovni račun sugerirati nešto drugo.

Njegov najveći prijatelj i neprijatelj je Zdravko Mamić. Njega brojni igrači, navijači i djelatnici pod sumnjom da boluju od stockholmskog sindroma zovu Tatta, ali on je samo jednog igrača učestalo nazivao sinom, Sammir je njegov Filho, njegov sin i miljenik. On je itekako obilato koristio tu poziciju i dopuštao si ono što si drugi nisu mogli dopustiti znajući da će ga njegov “tata” zaštititi, jer ipak on vodi glavnu riječ. S jedne strane, takav zaštitnički stav činio je Mamića najvećim prijateljem Sammira, ali s druge strane takav stav je Sammira uništio kao veliki potencijal. Ponašao se poput igrača iz mitova, istina i poluistina. Onako šmekerski riješio utakmicu potezom ili bio potpuno neprimjetan, neovisno o tome živio boemski, trenirao malo ili nimalo, a shodno tome se i kretao na terenu kao “klasična desetka” prije tridesetak godina.

Kupiti takvog talentiranog i kvalitetnog, ali nediscipliniranog igrača malo kome je palo na pamet, izuzev ishlapjelih kolumnista dnevnih tiskovina. Takvi igrači ne trebaju ozbiljnom klubu jer ne mogu kontinuirano igrati na vrhunskoj razini. Sammir se zadržao sedam sezona u Maksimiru, ne zato što je bio nešto posebno dobar, niti zato što mu je bio neki gušt igrati za Dinamo, nego zato što ga nisu mogli nikome prodati za cijenu koju su željeli. Tako je postao slučajna legenda. Čak niti kada je na silu, diktatom, uguran u selekciju reprezentacije Hrvatske kako bi upisao koji gol ili asistenciju u suradnji sa ponajboljim svjetskim igračima (Rakitić, Modrić) velike ponude nisu stigle, dotični se više blamirao nego prezentirao u nastupima za reprezentaciju. Više – manje svima je tada postalo jasno u što se hrvatska reprezentacija pretvorila. Kvazi – elokventni fajter Štimac objelodanio je svoj izbornički smisao. Ljubavni trokut između Štimca, Mamića i Sammira jedna je od najmučnijih scena u povijesti hrvatskog nogometa.

Sammir je konačno napustio Dinamo 2014. godine, napokon je dobio priliku igrati ozbiljan nogomet u ozbiljnoj ligi. Uz minimalnu ili nikakvu odštetu uzeo ga je Getafe, klub iz Primere, ali tamo se nije dugo zadržao. Tek godinu dana je bilo dovoljno da za njega nema mjesta i seli u egzotičnu Kinu gdje cijene neozbiljne nogometne virtuoze i plaćaju ih itekako bogato.

Nekoliko digresija. Budući da je otišao bez ili uz skromnu odštetu pokazalo se koliko je Zdravko Mamić vješt pregovarač, nakon godina i godina forsiranja najboljeg igrača u ekipi, pustio ga je pošto-poto. Lako je prodati mlade, zdrave igrače iz domaće škole uz svesrdnu logistiku, prodaj Sammira. Drugo, pokazalo se da je Zoran Mamić jedini trener koji je mogao potjerati Sammira, jer je kao brat od Zdravka imao autoritet i dozvolu za takvo što, drugi treneri su ga uglavnom morali trpjeti i tetošiti njegove nestašluke. Treće i konačno, Sammir je odlaskom iz Dinama zatvorio vrata reprezentaciji, nije više bilo potrebe za tom očiglednom predstavom, neki novi klinci zauzeli su mjesto u izlogu.

Consigliere, daj ostavku!

Do sada mu je najveći krimen bio potpisivanje sumnjivih ugovora kao direktor Dinama, ugovora koji su omogućili navodno gnjusnu pljačku, bez imalo srama. Šteta što nikada nismo saznali što je izvršni direktor HNS-a rekao USKOK-u na ispitivanju, ali zato nakon ispitivanja Ćorluke saznajemo kako je i Damir Vrbanović dobio svoj dio od iznosa koji je prethodno odobrio kao direktor.

>> Afer Godot: I Ćorluka “utopio” klan Mamić, kada će se “barem fiktivno” povući Vrbanović?

Što znači da je ovo prvi dokaz u istragama kako je i on zarađivao od te pljačke. Uglađen i fin, osim kad uz neposredno vitlanje bakljama i vrijeđanje rivala slavi naslov, zaprimio je dio od 5,15 milijuna eura koliko je u periodu od 2005. do 2009. godine uplaćeno iz Dinama na off-shore račun Real Sport Managementa. Primitak tog novca, dovoljan je razlog da podnese ostavku na svoju funkciju u HNS-u, iako to neće ništa promijeniti. Drugo, tvrtka Real Sport Management postoji isključivo i samo zato da bi se izvlačio novac iz Dinama, budući da joj je to uglavnom sav prihod. Treće, vlasnici tvrtke su Krota, Stipančić i Mario Mamić.

Novi sporni transfer je dolazak Diddja Guele, to je onaj atraktivni dribler kojeg najbolje pamtimo po asistenciji za Mandžukića protiv Ajaxa. Ničim izazvan, Vrbanović je potpisao otkup njegovih igračkih prava sa tvrkom koja nije vlasnik, a ta tvrtka je pogađate, Real Sport Management, ponavljam, u vlasništvu Krote, Stipančića i Marija Mamića.

Hoće li i Ćorluka biti prisiljen reći “koju lijepu” o Zdravku poput Dejana Lovrena, nakon što ga je i on doveo u nezavidnu situaciju svojim svjedočenjem. Kako drugačije interpretirati situaciju kada Ćorluka kaže da u razdoblju dok je bio u Dinamu nije imao niti jedan ugovor o zastupanju, a Dinamo naknadno isplaćuje 1,2 milijuna eura tvrtki na Brunejima za usluge posredovanja odnosno zastupanja. Šlag na torti jest kad ista ta tvrtka trećinu iznosa uplaćuje na račun Marija Mamića. To nije bio problem otkriti za istražitelje u Švicarskoj, koji su to do te informacije došli u svega par mjeseci. Kako onda objasniti da su institucije u Hrvatskoj godinama šutjele, bolje reći prešućivale takvu pljačku?

Za kraj, Ćorlukino svjedočenje u najboljem svjetlu predstavlja kakva je osoba Zdravko Mamić. Znajući kako njegov sin ne smije biti menadžer u isto vrijeme dok mu je otac u izvršnim tijelima, a kamoli obavljati poslove s Dinamom (u što se kleo da nije istina, i lagao), nagovarao je Ćorluku da ga Mario Mamić zastupa prilikom transfera u Manchester City.

Igor Žuraj


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter