Nakon što smo jutros krenuli s kolumnom Kultna 22 koja će se baviti pitanjima veznim uz narodni Hajduk, vrijeme je da i plavi dio redakcije predstavi kolumnu koju ćete redovno moći pratiti, a koja će se baviti Dinamom odnosno onim što je ostalo od nekad građanskog kluba. U nadi da ćemo dočekati demokratizaciju kluba i povratak Dinama njegovim članovima kojima je uostalom i uvijek pripadao.
Bilanca, RDG, i zašto je Svetina prešutio istinu
Mjesec dana smo čekali i tapkali u mraku, točnije mjesec dana je prošlo od vremena kad je glavni direktor Dinama Tomislav Svetina na jedan krajnje nekonvencionalan način prezentirao financijsko stanje kluba. Istina, konferencija za medije u Maksimirskoj 128 znale su biti i inače nekonvencionalne kada bi izvršni predsjednik, danas savjetnik, tumačio kako je jurio zlobnike preko ograda, prodavao igrače nakon intervencije Svevišnjeg ili pričao o švaleraciji vječnog (ne)prijatelja, ali da će financijski izvještaji biti prezentirani na čudljivom arku papira u nekoliko natuknica bez nekog logičkog redoslijeda nismo očekivali. Uostalom, ne sumnjajući u stručnost glavnog direktora, o kojem je točno financijskom izvještaju riječ? Ne postoji financijski izvještaj koji se zove financijski izvještaj. Postoji račun dobiti i gubitka, bilanca, izvještaj o promjeni glavnice, izvještaj o novčanom toku, revizorske bilješke… Natuknice Tomislava Svetine, nisu niti jedan od navedenih. Uostalom kakav je to financijski izvještaj u kojem se koriste termini poput “tako da smo optimisti”, kako financijski izvještaj može biti optimističan? On bi trebao biti činjenično stanje, ne nečije želje i pozdravi.
Također treba reći da, nakon što smo analizirali financijske izvještaje kluba koje je objavilo ministarstvo financija (a nismo primjetili da su ostali portali o njima izvještavali), možemo zaključiti da je direktor Svetina prezentirao istinite stavke, ali puno je zanimljivije ono što je prešutio. Što se iz toga može zaključiti? Pa ono što je i laiku očigledno, u javnost su puštene informacije koje im odgovaraju, te koje će se ponavljati iz tjedna u tjedan dok ne postanu istina, dok prosječni promatrač izgubi interes za praćenje što se sa financijama kluba stvarno dogodilo.
To im je djelomično i pošlo za rukom, priča se o potraživanjima za transfere igrača (iako ne postoje bilješke kojima bi točno ustvrdili o kojima transferima je riječ) koje iznose oko 95 milijuna kuna, no koliko je to uspješno ukoliko obveze za kredite i zajmove, te obveze za rashode poslovanja iznose nešto više od 280 milijuna kuna? Druga stvar što ta potraživanja nemogu pružiti nikakvu stabilnost budućnosti. Koliko je uspješno povećati redovne prihode od prodaje roba i usluga, kad oni i dalje iznose zanemariv postotak u proračunu, a kada ih sučelimo sa ostvarenim redovnim rashodima stanje je još apsurdnije.
Zaključno, ukupni rashodi kluba trenutno iznose blizu 300 milijuna kuna, što je gotovo 40 milijuna eura. Treba li podsjetiti koliko klubova u Europi znatno ostvaruje znatno bolje rezultate, sa znatno manje sredstava? Iz kluba bi rekli, pa nismo krivi što imamo toliko velik proračun jer smo sposobni ga zaraditi, ali činjenično je ustvrđeno kako nemaju dovoljno jer cca. 160 milijuna kuna kumulativnog manjka u tri godine i nekontrolirani rast obveza vodi samo ka stečaju i likvidaciji ili prisilnoj – isforsiranoj privatizaciji. A ako nastave s ovakvom potrošnjom, a ove godine ne uđu u Ligu prvaka – prijeti im i probelem sa Financijskim Fair playom koji dozvoljava gubitak od 30 milijuna eura u tri godine. Dinamo je trenutno 80 milijuna kuna udaljen od potencijalne kazne – koja može biti i izbacivanje iz europskih natjecanja.
Igor Žuraj
>> GNK Dinamo unatoč Ligi prvaka u gubitku od 49 milijuna kuna
>>Nadamo se da financijsku reviziju Dinama ne rade u PR službi
