Švicarske vezane uz istragu težeg gospodarskog kriminala što je sramota za klub na međunarodnoj razini, zatim sumnjive pozajmice KK Ciboni što je sramota na lokalnoj razini, pa moguće malverzacije oko transfera Marka Roga iz Splita u Dinamo, te zaključno (ali ne i najmanje važno) – suđenje i svjedočenja zbog ponašanja Zdravka Mamića na Poljudu. Sve to u relativno kratkom vremenskom periodu, tko zna što ćemo doznati u narednih tjedan, mjesec ili godinu dana. Jedino što možemo jest prijateljski savjetovati – budite spremni na sve.
Kako je moguće da gotovo nitko ne piše o navodnoj besramnoj krađi, koja je za cilj imala steći vlasništvo nad klubom? Treba naglasiti kako je vlasništvo nad klubom ipak najvažnije samom klubu, jer će se sve ravnati prema vlasniku, prema onome kako on odluči pa je zbog toga pitanje vlasništva, pitanje svih pitanja. Nije to nešto posebno teško za shvatiti, ali je zabrinjavajuće kada pomislite da za pretvorbu i stjecanje vlasništva papirologija mora proći čitav niz ruku, potpisa i pečata i to nizom uglednih ljudi. Nije to banalna krađa u prodavaonici, nije samo netko došao u klub i odnio kofere pune gotovine preko granice. Za ovu krađu potrebno je odobravanje brojnih birokrata, inspekcija, nadzornika, odvjetnika, bankara, poreznika, političara – pa kako je moguće da nitko nije vidio grešku od 20 milijuna eura? Zaključak je naravno da nije želio ili nije smio vidjeti. Naročito kad se uzme u obzir kako se sve pripremalo i trajalo godinama, a navijači su redovito upozoravali i upirali prstom u krivce. Zadnje što želimo jest braniti tzv. Mamićev klan, ali sigurno jest kako su oni samo vrh ledene sante. Zaboravlja se na sve one koji su im “držali ljestve” u krađi. Npr. što će nam reći Nadzorni odbor Dinama na iznos posredništva koji deseterostruko premašuje iznos transfera? Što su radili (ili što nisu radili) kad im je nešto tako promaklo, jesu li uopće ikakav posao radili ili su se samo bavili potpisivanjem papira.
Generalno, ova kolumna nije bila zamišljena kao tjedno iznošenje smeća i “prljavog rublja” vezanog za Dinamo. No isto tako je dužnost da ne šutimo o temama o kojima drugi šute, da pišemo o temama o kojima drugi ne pišu, jer u konačnici cilj je neki bolji i pravedniji Dinamo. Za neki budući trenutak kada ćemo bez grča u želudcu moći lamentirati o formacijama za iduću utakmicu, tko je rješenje na lijevom beku ili zadnjem veznom, te tko je nova plava devetka. To se trenutno, dok traje akcija “svakog tjedna – afera jedna”, čini jako nebitnim.
Kult ličnosti
Za to vrijeme, drugi se bave nadogradnjom kulta ličnosti u našem nogometu i našem klubu, samo superlativi dolaze u obzir. Pa tako legende drugih klubova, valjda razočarani samim sobom i svojom nebitnošću, recitiraju poučke kako stasaju igrači u Dinamu kao najbolji put za druge klubove. Jedino su propustili spomenuti kako je jedini razlog stasanja mladića – čim brža prodaja. Ali teško im je zamjeriti na neznanju i površnosti, njihovo vrijeme je prošlo.
Ali što kada se i oni kudikamo pismeniji i inteligentniji bave brojanjem kuna doniranih NK Bjelovaru od strane Zdravka Mamića ?! Ili Dinama ?! Teško je reći, a još teže napraviti distinkciju između toga što se plaća iz klupske blagajne, a što iz privatnog džepa. “Ja i Dinamo ćemo sve platitrsquo;”, kaže on. Hoće li “gazda” kao veliki emotivac, kako ga nazivaju njegovi apologeti, biti široke ruke prema svom rodnom Bjelovaru, kao što je nekad bio prema NK Mladost Ždralovi. Dok oni čekaju koliko će izvaditi iz džepa, mi ćemo staviti točku za kraj rečenice i zapitati se, nije li to mito? Hipotetski, prije utakmice dolazimo do saznanja kako će protivnik nakon utakmice dobiti značajnu novčanu isplatu. U najmanju ruku je nemoralno, ali takav je kmetovski mentalitet – pokupiti sve mrvice koje padnu sa stola.
Temelj novog Dinama
Nije sve tako crno (ili sivo), svijetla točka u svemu su Bad Blue Boysi, ta zadnja nit Dinama u Dinamu. Navijači, njih oko 1000 koji su hodočastili sjever na utakmici protiv Cibalije trebaju biti temelj izgradnje velikog Dinama, kojeg će gledati tisuće i deseci tisuća gledatelja; bilo na utakmici Lige prvaka bilo na utakmici županijske lige. Zvuči pretenciozno, ali tako se prepoznaju veliki klubovi i tako veliki europski klubovi izgledaju. Ako si možemo dozvoliti optimizam, bilo bi lijepo da nakon toliko godina maltretiranja ti navijači mogu okrupniti i očvrsnuti svoj broj ubuduće. Barem imaju svoju tribinu. Kakvu takvu, ali je imaju.
Nakon oscilacije u posjeti u utakmicama s Hajdukom, Juventusom i Sevillom, potpuno neatraktivna utakmica s Cibalijom konsolidirala je redove. Nema onih “gladnih” velikog eventa, velikog povratka, velikih utakmica. Ostali su samo oni koji su za svoj klub uvijek tu, koji ne biraju utakmice i koji ne traže razlog da se ne pojave na utakmici.
Igor Žuraj
