Trebao je Pašalić igrati. On se naviknuo na igranje kontra protivnika i sudaca. Japanac koji izgleda simpatično, a udara poput Yamamota, kao zapeti revolveraša je čekao da neki Brazilac padne u kaznenom prostoru kako bi svirao penal. Podsjetio me na onog mladog Bebeka, kad se igra u Hrvatskoj.
Normalno, Zdravac nije htio dopustiti Kofaču da povede Pašalića, pa je sad najebao. Njegov se recept primjenio i na njegovom lutku, i sad čujem da pizdi po Brazilu. Iako je sjebao Kofača toliko da je i Brozovića morao uvesti, koji je bio pogubljeniji od Alise u zemlji čudesa. A još moram provjeriti, ali čini se kako i druga ekipa osim mog prezimenjaka ima vlasničke udjele u timu, jer kako drugačije objasniti jučerašnjeg startnog centarfora, zbog kojeg je prije nekoliko godina Luka Bonačić dobio po pički. Odnosno po glavi.
Jebiga, najgore je što mi je na kraju ostao dojam da imamo tim koji bi se, da je situacija u HNS-u i FIFA-i normalna, sasvim lako nosila s Brazilom. No, FIFA i HNS su sve osim normalnih organizacija. Još mi je onaj konj Brendon digao živce svojim uobičajeno besmislenim trabunjanjem prije utakmice, sreća da je u kadru bila i Mila Horvat, najljepša pojava sinoćnje večeri. Mila, volim te!
I da, raskrvario sam ruku. Unatoč poznim godinama, višku alkohola u jetri i nikotina u plućima, urnebesno sam visoko skočio kad je Marcelo zabio gol. I očešao plafon, ozljedio ruku, a iznad glave ostavio krvavi trag. Sad mogu reći i da sam krvario za ovu reprezentaciju. Kratka analiza za neznalice: vrhunski su u našoj reprezentaciji odigrali Modrić, Perišić i Srna, podbacili su Pletikosa, Ćorluka i Kovačić, a za Jelavića zbilja ne znam što bih rekao. Doduše, nejasno je i što se od Brozovića očekivalo kod ulaska, jasno osim da si digne cijenu, dok je Rebić svojom drskošću unio živost ulaskom. Daleko je još Kofač od ozbiljnog trenera. A Scolari je daleko od vremena kad je bio dobar trener.
Stanislav Piksi Mamić
