Engleski Leicester City i ruski FK Rostov su ovogodišnje lijepe priče o malim klubovima koji ruše velikane i nadomak su osvajanja prvenstvenih titula. Jedna identična priča se odvija i u poljskoj Ekstraklasi. Riječ je o nogometnom klubu imena Piast Gliwice. Piast, jesenski prvak i dugo vremena vodeći sastav lige, zaostaje za trenutno prvoplasiranom Legijom iz Varšave tri boda.
Piast dolazi iz Šleske, preciznije iz grada Gliwice, koji ima nešto manje od 200.000 stanovnika. Sama povijest kluba je još zanimljivija. Klub je osnovan 18.6.1945. godine. Osnovali su ga poljaci porijeklom iz ukrajinskog Lviva, a ime je dobio po dinastiji koja je od 10. do 14. stoljeća vladala Poljskom. Naime, Lviv je bio u sastavu Poljske dok prilikom prekrajanja teritorija krajem Drugog svjetskog rata nije pripao Ukrajini. Poljaci koji su prisilno, naredbom Crvene armije (uz odobrenje zapadnih sila), napustili zapadne djelove današnje Ukrajine (Lviv i Lutsk kao najpoznatiji gradovi) osnovali su u Šleskoj svoj klub. Jedan od klubova s identičnom povijesti, također osnovan od poljaka protjeranih iz Lviva je i trećeplasirani klub poljske Ekstraklase, Pogon iz Szczecina. Čak štoviše, neki izvori navode da se i Piast i Pogon Szczecin mogu smatrati sljednicima nekad jakog Pogona iz Lviva, kluba ugašenog početkom Hitlerove invazije na Poljsku 1939. godine.
Piast u Ekstraklasu ulazi tek 2008. godine, ali već nakon dvije godine ispada. U društvo najboljih se vraća 2012.. Sljedeće sezone završavaju na četvrtom mjestu i igraju kvalifikacije za ulazak u Europa ligu gdje odmah u drugom pretkolu ispadaju od azerbajdžanskog Qarabaga. Treba istaknuti da su kao niželigaš dva puta igrali finale kupa, izgubivši oba, prvo 1978. od Zaglebieja Sosnowiec, a drugo 1983. od Lechije iz Gdanska.
Preporod Piasta događa se dolaskom češkog trenera Radoslava Latala. Latal je kao igrač bio finalist Eura ’96 u Engleskoj s Češkom, osvajač Kupa UEFA naredne sezone sa Schalkeom, osvajač prvenstva i kupa Češke s Banikom i kupa bivše Čehoslovačke s Duklom. U Piast dolazi sredinom ožujka prošle godine i ostavlja ga u prvoligaškom društvu. Prošlog ljeta je momčad iz Šleske doista obavila vrhunski posao na polju transfera. Na posudbu su iz praške Sparte dovedeni veznjak Vaček i napadač Nešpor, iz ispale Zawisze naš Josip Barišić, iz GKS Belchatowa Mateusz Mak, iz slovenskih Domžala Korun, a Patrik Mraz iz Gornika Leczne. Svi oni su postali vrlo brzo nositelji igre.
Piast ne igra jednim uhodanim sustavom igre, već se prilagođava protivniku, iako je to najčešće 3-4-3 s prijelazom na 3-5-2 ili 4-1-4-1. Središnji napadač je Barišić. Upravo je bivši napadač Osijeka protekle nedjelje ispunio svoje obećanje dano prošlog ljeta navijačima. Naime, popularni Đozla je obećao postići točno 10 pogodaka, što je i ostvario. Uz to je i dodao i 3 asistencije. Od ove zime je stanovnik Gliwica i naš Kristijan Ipša, ali bez veće minutaže.
Financijski i strukturalno to izgleda ovako. Grad je vlasnik 66% dionica kluba. Klupski budžet je 4,8 milijuna eura, od čega 2,3 milijuna eura osigurava grad. Gradnju novog stadiona je također većinski financirao grad. Od potrebnih 13 milijuna eura, gradska vlast je iskeširala 10,3 milijuna. Treba napomenuti da Gliwice imaju posebnu industrijsku zonu u kojoj su se smjestile mnoge jake, posebno strane tvrtke, tako da i tu treba tražiti razloge zašto financije Piasta nisu problem.
Naredne dvije utakmice za sastav iz Gliwica su odlučujuće, domaćinstvo trećem Pogonu i gostovanje kod direktnog suparnika Legije u Varšavi. Može li klub Barišića i Ipše postati poljski Leicester City?
Domagoj Mikulić
