Branimir Kalaica, 17-godišnji mladi stoper Dinama koji je nastupao za drugu momčad kluba te U-17 reprezentaciju Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Čileu i dalje odbija potpisati ugovor s Dinamom.
Prije nekoliko dana, o čemu je pisao i Nogomet Plus,portugalski list “O Jogo” Kalaicu seli u Benficu na kraju sezone 2015/2016. kada mu istječe ugovor s klubom što znači da Benfica ne bi trebala platiti nikakvu transfer odštetu.
Međutim što se krije iza sintagme “odbija potpisati ugovor” koja se spominje u vezi mladih igrača i što to točno znači. O kakvim ugovorima je riječ? Kakav ugovor se konkretno stavlja pred igrače – je li riječ o građanskom ugovoru o ulaganju, ugovoru o profesionalnom igranju ili menadžerskom ugovoru te koje anekse sadrže sporni ugovori?
Treba li se sportsko novinarstvo u Hrvatskoj i svi njeni voždovi zapitati koji je stvarni problem s ugovorima u Dinamu, zašto Dinamo i njegova (po)najbolja nogometna škola u Europi ne uspijevaju zadržati golobrade mladiće u seniorskom uzrastu dulje od godinu ili dvije dana, i zašto Kalaica ide težim putem poput Murića i Brodića gradeći svoj nogometni put stotinama kilometara daleko od kuće. Da su ostali u Dinamu, bi li doživjeli sudbinu Kramarića i Tomečaka,koji su prema mišljenju mnogih, godinama držani po strani bez da su dobili pravu priliku kao domaći dečki i vrhunski potencijali.
Iako su godinama privatni ugovori igrača s obitelji Mamić javna tajna u Hrvatskoj, pravi opseg menadžerskih odnosa i pravnih bitaka izašao je u javnost aferom Godot, utuživanjem na relaciji Eduardo da Silva – Mamić te optužnicom usmjernom ka Zdravku Mamiću nakon prijetnji Branku Muriću, Željku Pakasinu i Davoru Ćurkoviću prilikom pregovora o potpisivanju ugovora Roberta Murića.
Afera Godot, nakon dvostrukog vala pritvaranja nogometnih i obiteljskih dužnosnika u srpnju i studenom otkrila je način na koji se iz Dinama izvlačila zavidna količina novaca kroz fiktivna posredništva i antidatirane anekse ugovora o čemu je svjedočio i odnedavni član najbolje momčadi svijeta – Luka Modrić. Afera je interesantna i s gledišta tko posjeduje prava na transfer igrača koji danas igraju u Dinamu, poput Ante Ćorića. Ako je vjerovati informacijama koji su izašli u medije, 50% transfera pripada poduzeću DigiSport sa sjedištem u Dubaiju iza koje navodno stoji Mario Mamić, dok će preostalih 50% transfera klub također isplatiti DigiSportu kao naknadu za obavljenu uslugu posredništva. Što znači da poduzeću iza kojeg navodno stoji Mario Mamić pripada potpuni iznos transfera možda i najvećeg talenta Dinama, a naravno ako ste imali sumnje, oba navedena postotka su utvrđena aneksima ugovora. Optužnica i dalje nije podignuta, ali je radi opasnosti od utjecaja na svjedoke i ponavljanja kaznenog djela izvršnom predsjedniku zabranjen rad u klubu. Naravno uz svesrdno obećanje da neće ometati istragu.
Nakon što je Zdravko Mamić posredno blokirao imovinu Eduarda da Silve radi neisplate potraživanja, Eduardo da Silva uzvratio je kontra-tužbom radi sklapanja lihvarskog ugovora. Na Općinskom sudu u Zagrebu ugovor je proglašen lihvarskim, dok na drugostupanjskom presudom na Županijskom sudu pobjedu odnosi Zdravko Mamić te mu Eduardo mora isplatiti 8 milijuna kuna s pripadajućim kamatama. Sud jest presudio u korist Mamića, te će se pravna bitka nastaviti na Vrhovnom sudu, alisu potvrđene sumnje kako su mladi igrači nakon što su potpisali ugovor sa Dinamom, morali isplaćivati određen postotak svoje plaće obitelji Mamić.
Da je takva praksa nastavljena, (osim u slučaju Murića kada je eskaliralo prijetnjama) dokazuju i primjeri igrača koji su istoga dana potpisivali više ugovora i pripadajućih aneksa ugovora.
Je li moguće da kada igrači potpisuju ugovore kojima dobivaju “milione i kamione” s Dinamom “nema nikih problema”, pa čak niti ako određen postotak spomenutog završava u džepu izvršnog predsjednika kluba što je eklatantan primjer sukoba interesa, a svaki pojedinac koji to odbija potpisati ugovor i pripadajuće anekse kojima postoci od transfera završavaju na računima posrednika s nerijetko egzotičnih destinacija, onda igrač traži “milione i kamione” i to predstavlja problem.
Igor Žuraj
