Dogodilo se i to mdash; reprezentacija Hrvatske odigrala je bitnu i kvalifikacijsku utakmicu na Poljudu, u Splitu. Baš protiv Italije, dvadeset godina nakon što je na istom mjestu bila dočekana, kažu mnogi, kao nitkomdash;nigdjemdash;nikad.
Potom je nije bilo dugi niz godina, ali ne samo nje, nego se kompletan nogometni savez udaljio od Splita i Dalmacije, a tu su se nogometni zaljubljenici stisli uz jedino nogometno što su imali, a to je Hajduk. Borbu Hajduka i HNSmdash;a, pogotovo njegovih navijača, pratimo već mjesecima i sigurno će se još neko vrijeme o njoj govoriti, ali dolazak reprezentacije u Split ispao je čak i gori nego kad nisu dolazili. Zašto?
Odbor za hitnost
Prvo Odbor za hitnost HNSmdash;a (dakle skraćeni saziv Izvršnog odbora HNSmdash;a) samostalno je donio odluku da se utakmica igra u Zagrebu. Potom su Šuker i Mamić samostalno donijeli odluku da se igra u Splitu, što je tek kasnije odobreno na Izvršnom odboru na Plitvicama, dokazujući još jednom tko i kako vodi Savez. Nikada nisu ni objasnili zašto su se predomislili mdash; iako je prilično očito: iz stranke iz koje dolaze mnogi pripadnici HNSmdash;a tako je naređeno. Ignoriranje Splita riješeno je jednim telefonskim pozivom, samo dodatno dokazujući da se problemi u kojima grca domaći nogomet mogu riješiti preko noći, kada bi za to postojala politička volja. Ono što su u tim trenucima u HNSmdash;u znali ili nisu znali je da će se utakmica igrati bez publike. Nakon višegodišnjeg ignoriranja, pa neobjašnjive promjene stava, utakmica bez publike nekako i najbolje oslikava način na koji HNS doživljava jug Hrvatske. Bila ona dodjela s figom ili bez nje.
Dobro došli dragi gosti
Ovaj ponedjeljak reprezentacija se pojavila u Splitu i već prvi dan problemi mdash; otvoreni trening samo je donekle bio otvoren. Pozvana su djeca iz nogometnih škola s pozivnicama, a roditelji koji su im bili pratnja nisu bili puštani na stadion(!). Stoga su se mnogi razočarani dječaci i djevojčice vraćali kućama, ne vidjevši reprezentativce. Iz HNSmdash;a su kasnije pokušavali javnost uvjeriti da su dijelili ulaznice ispred stadiona. Osim toga trening je pratilo i osiguravalo neuobičajeno velik broj policije na prilazima istočnoj tribini i ulazak je pratio rigorozni pregled tj. doslovni pretresi djece (!!). Sve ovo potaklo je već prvi dan pitanje zašto se ljudi iz HNSmdash;a toliko boje Splićana? Kao dokaz koliko je ponašanje odgovornih iz HNSmdash;a paranoično vidjelo se 500m dalje gdje je od 500 do 1000 ljudi u miru, na tribini bez i jednog redara, pratilo trening Hajduka.
Drugi gaf dogodio se oko prepirke s gradonačelnikom Splita, koji je tvrdio da je Vrbanović, izvršni dopredsjednik HNSmdash;a, obećao organizirati fan zonu za navijače koji ne mogu na stadion. U HNSmdash;u su tvrdili da se nisu dobro razumjeli pa ni navijačkog okupljanja u gradu nije moglo biti. S druge strane u Zagrebu je ona organizirana od strane navijača reprezentacije “Uvijek vjerni”. Opravdanje je dao glasnogovornik Pacak:
mdash; HNS je u načelu imao dobru želju organizirati fan zonu, ali za takvo što je potrebna dobra volja više sudionika.
Nismo očekivali da ste ovako dobri domaćini
Ipak vrhunac nesnalaženja u komunikaciji s povrijeđenim i uvrijeđenim nogometnim pukom s ove strane Sv. Roka dogodio se na konferenciji za medije prije utakmice gdje je Niko Kovač izjavio:
mdash; Domaćini nisu samo ispunili naša očekivanja, nego su ih potpuno nadmašili. Mi smo došli u ponedjeljak, bili smo na Rivi, bili smo u domu Maestral, družili se s djecom, malim nogometašima, ne sjećam se ni kad je tako kvalitetan travnjak bio u Splitu kao sada. Hvala svima na svemu što su učinili, neka to bude početak jedne lijepe hrvatske priče mdash; poručio je hrvatski izbornik.
Ono što odmah bode oči je činjenica da bi trebalo biti normalno da je reprezentacija doma gdje god igrala, pa tako nije njima Split domaćin, nego su oni domaćini u Splitu. Drugo kakva očekivanja oni mogu imati igrajući u Splitu i kako ih se to može nadmašiti? Naime ne čuje se često da u Zagrebu spominju očekivanja i dobre domaćine? Nije valjda da u Zagrebu nisu gosti, kao što su u Splitu? A tek spominjanje trave? Zlobnici bi ga pitali, kada li je on uopće vidio poljudsku travu posljednji put? Ne viđaju li je češće partijaneri s Ultre, nego reprezentativci. A oni revniji bi primijetili da, tijekom financijske krize u Hajduku, iz HNSmdash;a se nisu sjetili kazati da imaju program HatTrick koji daje UEFA za obnovu infrastrukture mdash; od čijih novaca su oni preselili u Hilton i napravili semafor na Maksimiru, a sad će Dinamu raditi kamp na Sveticama? Da, Splićani su sami travu zasadili, a platili su je građani grada Splita. Nisu spominjali, ali sigurno su primijetili, da stadion ima i brojače na ulazima i video nadzor. E, to je platio sam Hajduk …
Ljutu travu…
Nakon svega svastika iscrtana na travi očito će biti novi kamen smutnje u ovim narušenim odnosima. Izgovor za daljnje nedolaženje u Split, kao da je koketiranje s fašizmom nešto što se dogodilo u Splitu prvi put!? Uostalom ne bi li bilo kakav problem s reprezentacijom u Splitu najviše išao na mlin svima onima koji se redovito izruguju Splitu, Hajduku i njegovim navijačima? S obzirom da su iz HNSmdash;a, po vlastitom priznanju, stadion unajmili, očito su ga trebali bolje paziti mdash; mogao bi ovog puta njima Grad Split i Hajduk poslati račun zbog oštećenja.
Zbog svega navedenog još uvijek odzvanja izjava, izrečena prije utakmice, ali koju ćemo još jednom ponoviti: “neka ovo bude početak jedne lijepe hrvatske priče”. Tko prati domaći nogomet zna da on davno nije lijepa priča i početak jedne lijepe priče za većinu navijača može biti samo ako će se stvari u njemu početi drastično mijenjati mdash; a osim što su pod prisilom s vrha odigrali susret u Splitu ne izgleda li sve ostalo kao i prije?
BI
