Rudeš stigao je nekadašnji norveški U21 reprezentativac – Etzaz Muzafar Hussain.
Mladić, kao što se može zaključiti iz imena, pakistanskog porijekla (rođen u Oslu, 27.1.1993.), počeo je trenirati u lokalnom niželigašu Langhus AIL-u. To nije bila prepreka da tehnički potkovan veznjak, danas visok 1.76m, postane i U-16 reprezentativac. Početkom 2009. primio je ogromno priznanje – nakon nekoliko probi, prešao je u Manchester United. Godinu dana kasnije, kada je navršio 17 godina, dobio je profesionalni ugovor na 2.5 godine. S obzirom da je u Manchesteru “norveška veza” jaka, rasplet događaja nije bio pretjerano iznenađujuć. U tom trenutku trener rezervne momčadi bio je Ole Gunnar Solskjaelig;r i već su 2 mlada igrača iz Norveške (danas reprezentativca) blizu Etzazove dobi bila tamo – godinu stariji, današnji napadač BournemouthamaJoshua King i današnji veznjak Malmouml;a Magnus Wolff Eikrem. Te 2010. godine Etzaz je bio i kapetan U17 reprezentacije te igrao za U18 momčad trenera Paula McGuinnessa.
Iduće godine uslijedio je blagi povratak u realnost. U siječnju 2011. vratio se kući u Norvešku. Izjavio je kako se to dogodilo njegovom željom – izgleda da je htio igrati seniorski nogomet, a prema njegovoj izjavi, rezerve Premierligaša i norveška prva liga na istoj su razini. Izbor je bio logičan – Varing;lerenga – klub za koji je već znao nastupiti na turnirima dok je bio u Langhusu. Olakotna okolnost bila je ta što je njegov Langhus, selo/predgrađe Osla, ishodište kultnog Mayhema, bio blizu.
Varing;lerenga i United brzo su se dogovorili i tu nije bilo problema. Problema je, međutim, bilo u različitim vizijama kluba i igrača. Za klub je on bio igrač na razini između juniorske i seniorske momčadi, a on je tražio seniorski nogomet. Kako klub nije smatrao da je dovoljno dobar za seniore, nakon 2 mjeseca odlazi iz Varing;lerenge i prelazi u Fredrikstad. Klub je bio novopečeni prvoligaš i tu je svakako imao više mjesta za igru nego u Varing;lerengi, koja je bila druga u prvenstvu sezonu prije i igrala kvalifikacije Europske lige. U novom se klubu etablirao u prvih 11 nakon par mjeseci, a od lipnja je bio standardan igrač. U kolovozu je u četvrtfinalu kupa golom u 117. minuti izbacio Molde (prvak te sezone), kojeg je vodio njegov stari trener Solskjaelig;r, a u listopadu je još zabio i pobjednički pogodak protiv Varing;lerenge, pokazavši da su ga možda i podcijenili. Etablirao se u međuvremenu i kao U19, pa potom U21 reprezentativac.
U 2012. je bio apsolutno standardan u Fredrikstadu, a nakon trećeg gola u 12 utakmica (ukupno 5 u 32 za Fredrikstad), uzima ga Molde.Standardan u startu, ali češće ulazeći s klupe kako je sezona odmicala, za Molde je zabio 2 pogotka u 10 utakmica do kraja sezone te s njima postao prvak. Također je debitirao i u Europskoj ligi, u 2-0 pobjedi nad Heerenveenom, navodno kao prvi Pakistanac u tom natjecanju.
U 2013. godini Molde je krenuo užasno u sezonu. Prvaci su do 11. kola bili posljednji (16.), ponajviše zahvaljujući nizu od 2 remija i 6 poraza u prvih 8 kola. Novopečeni U23 reprezentativac je tada ulazio s klupe, zapoečvši u prvih 11 u 2 gore spomenuta remija. Klub je brzo ispao iz kvalifikacija za Ligu prvaka pa i Europsku ligu. Kako je dobijao više šanse u prvih 11, tako je i klubu išlo bolje, slučajno ili ne – do kraja sezone Molde je stigao i do 4. mjesta, da bi pao na 6. porazom u zadnjem kolu kad Etzaz nije igrao. Kup su, međutim, osvojili. Te je sezone upisao 22 nastupa, 2 pogotka i 2 asistencije u ligi.
To mu nije donijelo bolji status pa je i sezonu 2014. godine započeo s klupe. Međutim, brzo se vratio u prvih 11 i kao standardni prvotimac sudjelovao u dominantnom osvajanju duple krune pod novim trenerom, Skullerudom. U EL-u je bio standardan u utakmicama protiv Gorice, ali u idućem kolu, protiv Zorye Luhansk, nije sudjelovao i klub je ispao. Učinak u 2014. godini – 19 nastupa, 1 gol, 2 asistencije.
2015. godina Moldeu je donijela osjetan pad. Skullerud nije uspio ponoviti prošlogodišnje rezultate te je Molde bio zacementiran na sredini ljestvice, a Etzaz je prvi put u karijeri bio od početka prvenstva standardan. Nakon što su prošli Pyunik u kvalifikacijama Lige prvaka, ispali su na gol razliku od Dinama, gdje se Etzaz istaknuo pogotkom. Klub je tog mjeseca vratio Solskjaelig;ra na klupu, a Etzaz je nastavio s dobrom formom, skupivši 4 asistencije i gol u zadnjih 8 nastupa te sezone. Sudjelovao je i u sasvim solidnoj epizodi Moldea u Europskoj ligi (u domaćem prvenstvu ipak nisu mogli više od 6. mjesta).
Ispostavilo se da mu je to bila posljednja godina u klubu. Početkom 2016. prelazi u turski Sivasspor. Počeo je standardno, ali klubu nije išlo. 3 utakmice, 3 poraza i Etzaz je, vjerojatno jer je stranac, prebačen na klupu s koje se više nije vratio u prvih 11. Još 5 ulazaka, mahom u trash timeu, uz dvomjesečno grijanje klupe i to je bilo to. Klub je ispao iz lige, a Etzaz, uz laganu ozljedu, izgleda i otpisan. Nije dugo toliko bio bez kluba.
Dogodila se priča ne toliko različita, od npr. one kada je Huseyin Beşok, tada možda najbolji turski centar, završio u KK Šibeniku. Etzaz će se oporaviti, preko Rudeša vratiti u formu, a na zimu bi trebao dalje.
Zagrebački drugoligaš može se nadati da će mu, usput, doprinijeti – ako nikako drugačije, barem medijskom eksponiranošću.
MODD
