Prijelazi iz igrača iz jednog kluba u drugi sastavni su dio nogometnog života. Transferi čine značajni dio ekonomije, a rasprave o (ne)uspješnoj transfer politici klubova ispunjavaju onih par mjeseci kada prvenstva utihnu. No kada se dogodi da igrač odluči zamijeniti dres dotadašnjeg kluba sa onim iz iste države stvari postaju mnogo kompliciranije. Posebno transferi između arhi rivala izazivaju kontroverze, podižu prašinu i uzburkaju emocije. Onda i ekonomska logika uzmiče pred društvenim i psihološkim zakonima, dokazujući da je nogomet još uvijek puno više od običnog biznisa.
Njemačka liga je u posljednje vrijeme postavila nove standarde cijeloj Europi. Tribine su pune, navijači sudjeluju u životu svojih klubova, a kvaliteta nogometa je vrhunska, što se očituje na klupskoj, ali i reprezentativnoj razini. Dortmundska Borussia pravi je primjer navijačke odanosti, a nogomet kojeg su igrali pod vodstvom najprijeJurgena Kloppa, a sada i Thomasa Tuchela, plijenio je pažnju navijača diljem globusa. Posljednji slučaj odlaska kapetana Hummelsa u redove Bayerna podignuo je mnogo prašine, najvjerniji navijači su bijesni. Još jedan od nositelja igre i simbola kluba prelazi u redove rivala. Samo par godina ranije vidjeli su sličnu priču.
Foto: wikipedia
Jedan od nositelja igre bio je i Mario Gotze. Mladić rođen 1992.godine odrastao je u akademiji dortmundskog kluba. Nakon punih 8 sezona prebačen je u prvi tim gdje je oduševio brzinom, driblinzima i sveukupnim doprinosom timu. Kada je Bayern 2013.godine odlučio dovesti Marija u svoje redove uslijedila je priča, koja će idola pretvoriti u otpadnika. Samo sezonu ranije produžio je ugovor i izjavio da dugo godina želi biti dio Borussije, a onda se sve promijenilo. Bavarci su iskeširali 37 milijuna eura za otkupnu klauzulu i on je prepao u redove najvećeg rivala. Navijači crno-žutih su na njegove stare dresove dopisivali “Juda”, a uvršten je i u “Hall of Fame izdajica”, a mnogi su dresovi spaljeni. Miljenik je postao najveći neprijatelj. U Njemačkoj se već bavarsko kupovanje igrača Dortmunda smatra pravilom, mnogi će u šali reći da se bavarska omladinska škola zove BVB, no za navijače crno-žutih stvar uopće nije smiješna.
Foto: wikipedia
Na toplim obalama Mediterana jedan je transfer izazvao još oštrije reakcije navijača, a bura se nije stišavala godinama. Luis Figo bio je nositelj igre Barcelone krajem 90-tih godina. Ordinirao je po desnom krilu, osvojio s Blaugranom Kup Uefa i dvije uzastopne domaće titule. Iako Portugalac, u Kataloniji je stekao status božasntva, nosio čak i kapetansku traku, kada nije bilo Guardiole. Pep mu je bio i kum djetetu na krštenju i nije mogao vjerovati onome što je uslijedilo. Obožavan i sjajno plaćen odlučio je testirati Katalonce i zatražiti još bolji ugovor. Potpisavši tajni predugovor sa Florentinom Perezom, tada kandidatom za mjesto predsjednika Reala, postao je samo dio velike igre. Perez je upravo zbog obećanja da će dovesti Figa osvojio izbore, a Portugalac više nije imao izbora. Ili će prijeći u Madrid ili mora Perezu uplatiti 34 milijuna dolara. Real uplaćuje rekordnih 10 milijardi tadašnjih peseta (62m eura), a on oblači bijeli dres Reala. Da je slučajno Perez izgubio izbore, Figo bi zaradio oko 2 milijuna funti i ostao igrač Barce. Nitko ne bi saznao, a on bi bio bogatiji čovjek.
Katalonija je u šoku. Uslijedit će bijes i otvorena mržnja. Njegov svaki povratak u Barcelonu pratit će nebrojeno osiguranje, a osim paljenja dresova prijetnje smrću biti će sastavni dio zastrašujućeg i pomalo morbidnog scenarija. Mobiteli, sitan novac, cipele, boce, flaše i praseće glave, sve što je moglo poslužiti kao projektil letjet će prema njemu. Prema podacima Canal Plusa buka na stadionu od zvižduka bila je veća nego u bilo kojem noćnom klubu u trenucima kada bi on primio loptu. Natpisi “Pesetero“ ili “Juda“ bili su posvuda. Figova reakcija bila je još čudnija. U maniri domaćih političara za sve je optužio medije, koji su palili atmosferu. Neki bi se i mogli složiti s njim, da istovremeno nije sudjelovao u reklamnoj kampanji za madrace u kojoj je doslovno izgovarao frazu: “Promjena je uvijek dobra, ako je na bolje!” Mržnja se mogla doslovno opipati, a Portugalca će pratiti do kraja karijere. Postao je persona non grata u Kataloniji, personifikacija izdajnika.
Screenshot: HRT
U domaćim je okvirima ostao upamćen transfer Jeličića iz Hajduka u redove najvećeg rivala, odnosno jedne od njegovih inkarnacija. Prijelaz u Croatiju izazvao je pravu emotivnu buru diljem Dalmacije, koja se te ratne 1993.godine nalazila u izolaciji. Dojučerašnji ljubimac smatrao je da zaslužuje više novca i da će to ostvariti u Zagrebu. “U Hajduku mi nisu htjeli dati što sam zasluživao.” Povratak na Poljud generirao je pravi koloplet uvreda, skandiranja. Nikada prije i poslije jedan transfer nije izazvao silnu reakciju, mržnju ako hoćete. Stvari bi se dodatno zapalile nakon njegovih patetičnih ljubljenja novog grba i proslava golova. Više od 20 godina nakon transfera Jeličić je još uvijek crvena krpa za pristalice Hajduka, dijelom i zbog svojih recentnijih komentara i nastupa.
Ovo su samo tri primjera prelazaka, koja su raspalila navijačke strasti. Unatoč specifičnostima zajednička im je upravo činjenica da su nekadašnji idoli ili ikone klubova prešli u redove najvećeg rivala. Od ljubavi do mržnje kroz samo jedan potpis, put je kojim su odlučili proći.
U obrani ovakvih transfera često će se koristiti termin profesionalac. U potrazi za boljim uvjetima i većim primanjima po tome igrač onda može i treba bez problema mijenjati dosadašnji klub onim najvećeg rivala, kao da je riječ o bilo kojem biznisu. No podvođenje sportaša pod obične plaćenike, pojednostavljenje je stvari i života. Sport i nogomet pogotovo imaju svoju psiho-socijalnu stranu, koja ih razlikuje od nekog drugog biznisa. Uz financijski postoji niz drugih čimbenika, koji obliku sport i nogomet i čine ih posebnim i drugačijim poslom. Čak i u SAD-u, gdje su klubovi franšize, podložne relokaciji i rebrandiranju, transferi poput ovih će izazvati negativne reakcije, a igrači će biti nazivani izdajnicima (slučaj James).
U rječniku stoji da izdati znači iznevjeriti nečije povjerenje, očekivanja lojalnosti ili povredu interesa skupine kojoj pripadaš. Veliki talijanski pjesnik Dante u svom je životnom djelu izdajice smjestio u posljednji, deveti krug pakla. U najnižem i najužem krugu od svih, na samom kraju. U nekoj navijačkoj inačici mjesta bi se u zaleđenom Kokitu našlo i za one, koji su zbog eura ili dolara više iznevjerili one, kojima je klupska pripadnost puno više od toga.
EdoZdravković
