Lustracija je pojam koji je bio poznat još u antičkim vremenima, a označavao je različite običaje ili postupke, koji su služili za pročišćenje pojedinaca ili skupina u staroj Grčkoj i Rimu. Danas se izraz rabi najčešće u političkoj konotaciji , označavajući praksu odstranjivanja politički neprihvatljivih osoba iz javnog života, odnosno organa uprave i tijela neke države. Lustracija se najčešće događa nakon velikih promjena u društvenomdash;političkom uređenju društva, danas je pitanje lustracije posebno aktualno u postmdash;komunističkim društvima. Osnovna ideja lustracije je zapravo “očistiti” sustav od kadrova, koji su u “starom” sistemu bili odgovorni za represiju i zatvaranja, nezakonita postupanja. Kad se kaže očistiti, misli se na zabranu daljnjeg rada. Treba li i nogometu prihvatljiv model “nogometne lustracije” kako bi stvarno krenuo naprijed?
Domaći nogomet posljednjih mjeseci definitivno se više nego ikad približio političkomdash;pravosudnim temama. Sudski proces Širiću i Djedoviću u aferi “Pošteno suđenje” jedan je od eklatantnih primjera domaćeg nogometnog apsurda. Unatoč nepravomoćnoj presudi Širiću, u kojoj sutkinja Mihaela Grahovac eksplicitno navodi: “U njegovo vrijeme, u HNLmdash;u se nešto moglo napraviti samo u dogovoru s njim. Ponašao se kao suvereni vladar virtualne nogometne igrice.” mdash; nitko od sudaca, kontrolora ili drugih nogometnih djelatnika nije uklonjen sa svoje dužnosti. Skoro godinu i pol dana nakon presude još uvijek čekamo na prvu osobu, koja bi bila prepoznata kao pomagač u kaznenom djelu. Kako je moguće da “vladar nogometne igrice” uzima i dijeli novac za pošteno suđenje godinama, a svi koji su “pošteno suđenje” odrađivali još uvijek sude i kontroliraju suđenje?
U najnovijoj aferi “Godot” spominje se i ime disciplinskog suca Krešimira Vlajčevića. Ukoliko se navodi o pozajmici pokažu istinitima bio bi to u normalnijem društvu prvorazredan skandal. Zamislite situaciju u kojoj bi visoki dužnosnik španjolskog ili njemačkog Saveza uzimao pozajmice od nekog domaćeg kluba? Je li uopće zamislivo? No, u našem nogometu to nije čudno, dapače navodno je čak i dopušteno, ako ćemo vjerovati uvaženom pravniku Iveti iz HNSmdash;a. Njegovo obrazloženje u jednoj domaćoj tiskovini vjerojatno bi završilo u rubrici “vjerovali ili ne” da se ne radi o domaćem nogometnom miljeu. “Pozajmice nisu kažnjive”mdash; mudro rezonira Iveta. U tom i takvom sustavu sve je moguće i ništa nije čudno. Osim ostavke iz moralnih razloga. U obranu gospodina Vlajčevića skočit će odmah i poneki sportski novinar, reći da nema tu ništa sporno. Očešati se izravno o Hajduk, koji je navodno bio protežiran od Vlajčevića. Treba li napominjati da je dotični apologet istovremeno kontrolor suđenja na utakmicama pod ingerencijom HNSmdash;a? Sportski novinar i kontrolor suđenja, koji očito ne misli da se nalazi u sukobu interesa, kada brani kolege iz Saveza. Istovremeno je manje aktivan u obrani novinarskih kolega, kada napadi dolaze od osoba iz Saveza.
Ovo su samo dvije male sličice iz šume čudnih i apsurdnih situacija koje vladaju u našem nogometu. Zakoni morala i logike ovdje jednostavno ne važe. Njihova savjest je uvijek mirna. Želimo li uistinu da nogomet krene dalje neće biti dovoljno da se nominalno promijeni njegova vrhuška ili predsjednik. Za novi sustav trebat će i novi ljudi, neopterećeni grijesima ili hipotekama prošlosti. Od sudaca, kontrolora, disciplinskih sudaca i djelatnika u Savezu. Svi oni koji su sudjelovali u pozajmicama ili poštenom suđenju nemaju što raditi u sportu, kao i oni koji tu nisu vidjeli i ne vide ništa sporno. Potrebno je promijeniti čitavu piramidu nogometnog sustava kako bi razum, logika i moral opet mogli biti u suglasju.
Novi i bolji sustav traži jednostavno nove i kvalitetne ljude na svim razinama. Vrijeme je.
Edo Zdravković
