Search
Close this search box.

Njegovo visočanstvo, strategija Hajduka

Jedna izjava bivšeg trenera Hajduka Marijana Pušnika ostala je brzo zaboravljena, a iznimno je značajna:

“U mom Dravogradu, selu od 8.000 stanovnika, postoji napisana strategija i vizija kluba,
zna se tko što radi, znaju se obaveze i dužnosti svakoga u klubu, i tko kome odgovara.
Kad predsjednik predaje dužnost svom nasljedniku, to mora biti napismeno, mora postojati četverogodišni plan rada. Vrlo jasno. Nije ovo upereno protiv nekih ljudi koji nisu više tu,
nego je to jednostavno istina. Gospodin Burić je jedan od prvih i rijetkih koji je
koristio trenersku kancelariju, koji je nešto ostavio. Pa tamo nema testova, nema papira…
nitko ništa na papiru nije ostavio!? Ja ću možda ovdje biti mjesec, ili pet, daj Bože i više,
ali moj rad, i rad mojih suradnika, bit će odgovoran i za nama će nešto ostati.”

Strategija je dokument koji mora biti temelj bilo kakvog projekta. Bez toga se ne zna tko pije, a tko plaća. Bez toga nema jasne vizije i misije. Bez toga nema jasno određenih ciljeva ni mjerljivih razdoblja koliko je netko svoje ciljeve ispunio. Često se čelnici kluba znaju busati u prsa i glasno uzvikivati “Hajduk živi vječno”, “Nitko kao Hajduk iz Splita”, “Omladinska škola prioritet”, “HNS kriv”, “Politika kriva”… Svi krivi, osim mene. Dovoljno je staviti šal Hajduka oko vrata i to je to. I onda dođe Pušnik, koliki god bio populist, i ostane zabezeknut da ne postoji strategija kluba. Kluba kao što je Hajduk. A klub dok god nema strategiju, viziju, misiju i ciljeve sigurno ne može postati veliki klub.

Odmah treba istaknuti, izrada strategije je iznimno zahtjevan posao koji rade za to plaćeni i iskusni stručnjaci, s posebnim naglaskom da je kod sporta ona još i specifičnija u odnosu na ostale grane društva. Prije početka same izrade konzultiraju se brojni stručnjaci, u i oko kluba, sa svojim viđenjem trenutnog stanja i okruženja te gdje klub vide u budućnosti. Skupljaju se podaci sa svih strana i iskustva drugih klubova.

Strategija se ne može ni prepisati od nekog kluba, zbog svih specifičnosti koje ona nosi sa sobom. Povijest, sadašnjost, budućnost, navijači, cilj, zaposlenici, financijsko stanje, stanje struke, stanje infrastrukture, društveno i političko okruženje, politika kluba… Gomilu podataka treba osigurati stručnjacima za izradu strategije sportskog klub, a posebno kluba kakav je Hajduk. Čelnici kluba, dakle, moraju prikupiti sve te informacije, prikazati svoju viziju, oblik strategije i suziti izbor na neke klubove u koje bi se u nekom dijelu mogli ugledati.

Odlučili smo dati svoj doprinos tako bitnom dokumentu, analizirali smo uspješne primjere europskih klubova te pokušali amaterski napraviti primjer strategije Hajduka. Mnogo klubova smo analizirali u dostupnim podacima, ali za izradu prave strategije koja zahtijeva puno više vremena i profesionalan pristup treba se obratiti takvim tvrtkama koje će klubove izanalizirati u najsitnije detalje, u dužem razdoblju.

I ostali smo iznenađeni rezultatima. Često kod nas ljudi paušalno daju ocjenu kao “njihova omladinska škola je čudo”, “oni ne kupuju skupe igrače”, “oni kupuju skupe igrače” i slično. Ili, “trebamo se ugledati na Borussiju Dortmund”, “Benfica je odličan primjer”. Samo što se pri takvim stvarima nikad ne uzimaju izuzetno bitni parametri, a kao prvi je ogromna zarada zbog tržišta. Borussia Dortmundod gledatelja na utakmicama zarađuje 61 milijun eura, od TV prijenosa 83 milijuna eura i od marketinga 140 milijuna eura. Naravno da će nastavno na to imati gomilu inovacija u sportskom razvoju igrača, najstručnije trenere, gomilu skauta, priuštiti sebi pojačanja od 12-13 milijuna eura.

Takvi klubovi automatski otpadaju kao uzor za strategiju, iako, jednog dana… Nikad ne reci nikad.

Zatim se usmjerimo na tržišta koja su slična nama i klubove koji su uspjeli s relativno prilično niskim budžetom parirati najboljima, koliko-toliko. Vrijednost igrača Borussije je 350 milijuna eura i nalaze se na 7. mjestu UEFA tablice uspješnosti u posljednjih 5 godina, a Viktorije Plzen samo 21 milijun, a nalaze se na odličnom 47. mjestu i bili su 3 puta prvaci u posljednje 4 godine. U Europskoj ligi2 puta su došli do osmine finala, a 2 puta ispali u skupini. Međutim, Viktorija se sa svojim budžetom praktički samo koncentrirala na prvu momčad, malo priključuju mladih, malo prodaju, a zaradu su usmjerili u skauting i kupovinu iskusnijih igrača (23-25 godina) i to za 200.000 do 750.000 eura odštete. Prosjek godišta u prvoj momčadi na posljednjoj utakmici je bio 27,4 godine. Vlasnik je lokalna sportska grupacija.

Nasuprot njih je Sparta koja je u trci da postane prvakom ulagala ogromne novce i vlasnik je u 10 godina natukao 43 milijuna eura gubitka. Sparta ima sjajnu školu i infrastrukturu i proizvodi popriličan broj igrača, ali ne toliko kvalitetnih pa opet moraju skautirati i kupovati. Nalaze se na 40. mjestu UEFA tablice i momčad ima vrijednost 30 milijuna eura, prosjek gledatelja je isti kao kod Viktorije, 10.000, a jednaka je i prosječna dob igrača na posljednjoj utakmici, 27,4 godine. Toliko sličnoga, a opet jako različite strategije ova dva kluba.

U prilogu je tablica 15 klubova iz kojih smo izdvojili četiri koja su najsličnija poziciji Hajduka. Radi se o Rapidu, Feyenoordu, Malmouml;u i Rosenborgu. I opet svaki sa svojim specifičnostima i različitim strategijama. Sve su to navijački klubovi. Feyenoord ima puno veći proračun i tržište od ostalih, ali je specifičnost da je baziran na vrlo rano privlačenje mladih igrača (12-14 godina) i spašen je upravo zahvaljujući orijentaciji na omladinsku školu. Ostali klubovi osim specifičnih odnosa s navijačima imaju različite strategije koje, osim akademije, uključuju i vrlo jaku skautsku službu, koja mnogo radi u okruženju, ali i po cijeloj EU. Specifičnost su i posudbe igrača po drugim slabijim klubovima unutar velikih liga gdje se skuplja dragocjeno iskustvo.

Osim tržišta,Hajduku je veliki problem odgoj i kultura, točnije društveno okruženje, jer ono se godinama preslikavalo i u klub. Uobičajeno je bilo da skauti piju po konobama, da marketing ne radi ništa, da nema ni najosnovnijeg bontona kod djece, običnog pozdrava. Tako su se ponašali određeni djelatnici, treneri, djeca. Tako se ponašalo i okruženje, neki menadžeri i roditelji. Upravo je kultura i poštenje specifičnost koja skandinavskim državama daje ogromnu prednost. Za razliku od Hrvatske u kojoj se igrač, kad se vrati, ponaša se neodgovorno, neozbiljno i bahato, u skandinavskim je državama ispod časti biti takav. Vrati se i bude pojačanje u klubu, primjer djeci kako se treba boriti za svoj klub da ih izvede na pravi put.

Ukoliko Hajduk to uspije provesti, nikad više se neće dogoditi da nema pravog kapetana u momčadi. Nažalost, sada Hajduku dolazi igrač Dinama ili Rijeke i postavlja se na terenu kao gazda u Splitu. Takav Hajduk nikad nije bio kroz povijest.

U prilogu je analiza zanimljivih klubova i amaterski pokušaj sažetka strategije koju ipak moraju napraviti plaćeni profesionalci.










Jedna izjava bivšeg trenera Hajduka Pušnika ostala je brzo zaboravljena, a iznimno je značajna:

U mom Dravogradu, selu od 8.000 stanovnika, postoji napisana strategija i vizija kluba, zna se tko što radi, znaju se obaveze i dužnosti svakoga u klubu, i tko kome odgovara. Kad predsjednik predaje dužnost svom nasljedniku, to mora biti napismeno, mora postojati četverogodišni plan rada. Vrlo jasno. Nije ovo upereno protiv nekih ljudi koji nisu više tu, nego je to jednostavno istina. Gospodin Burić je jedan od prvih i rijetkih koji je koristio trenersku kancelariju, koji je nešto ostavio. Pa tamo nema testova, nema papira…, nitko ništa na papiru nije ostavio!? Ja ću možda ovdje biti mjesec, ili pet, daj Bože i više, ali moj rad, i rad mojih suradnika, bit će odgovoran i za nama će nešto ostati.

Strategija je jedan dokument koji mora biti temelj bilo kakvog projekta. Bez toga se ne zna tko pije, a tko plaća. Bez toga nema jasne vizije i misije. Bez toga nema jasno određenih ciljeva niti mjerljivih razdoblja koliko je netko svoje ciljeve ispunio. Često se čelnici kluba znaju busati u prsa i glasno uzvikivati “Hajduk živi vječno”, “Nitko kao Hajduk iz Splita”, “Omladinska škola prioritet”, “HNS kriv”, “Politika kriva” … svi krivi, osim mene. Dovoljno je staviti šal Hajduka oko vrata i to je to. I onda dođe Pušnik, koliki god bio populist, i ostane zabezeknut da ne postoji strategija kluba. Kluba kao što je Hajduk. A klub dok god nema strategiju, viziju, misiju i ciljeve ne može sigurno postati veliki klub.

Odmah treba istaknuti, izrada strategije je iznimno zahtijevan posao kojeg rade za to plaćeni i iskusni stručnjaci, s posebnim naglaskom da je kod sporta ona još i specifičnija u odnosu na ostale grane društva. Prije početka same izrade konzultiraju se brojni stručnjaci, u i oko kluba, sa svojim viđenjem trenutnog stanja i okruženja te gdje klub vide u budućnosti. Skupljaju se podaci sa svih strana i iskustva drugih klubova.

Strategija se ne može ni prepisati od nekog kluba, zbog svih specifičnosti koje ona nosi sa sobom. Povijest, sadašnjost, budućnost, navijači, cilj, zaposlenici, financijsko stanje, stanje struke, stanje infrastrukture, društveno i političko okruženje, politika kluba, itd … Gomilu podataka treba osigurati stručnjacima za izradu strategije sportskog klub, a posebno kluba kakav je Hajduk. Čelnici kluba dakle moraju prikupiti sve te informacije, prikazati svoju viziju, oblik strategije i suziti izbor na neke klubove koje bi se u nekom dijelu mogli ugledati.

Odlučili smo dati svoj doprinos tako bitnom dokumentu, analizirali smo uspješne primjere europskih klubova te pokušali amaterski napraviti primjer strategije Hajduka. Dosta klubova smo analizirali u dostupnim podacima, ali za izradu prave strategije koja zahtijeva puno više vremena i profesionalan pristup treba se obratiti takvim tvrtkama koja će klubove izanalizirati u najsitnije detalje, u dužem razdoblju.

I ostali smo iznenađeni rezultatima. Često kod nas ljudi paušalno daju ocjenu kao “njihova omladinska škola je čudo”, “oni ne kupuju skupe igrače”, “oni kupuju skupe igrače” i slično. Ili, “trebamo se ugledati na Borussiju Dortmund”, “Benfica je odličan primjer”. Samo pri takvim stvarima se nikad ne uzimaju izuzetno bitni parametri, a kao prvi je ogromna zarada zbog tržišta. Borussia Dortmund tako zarađuje od gledatelja na utakmicama 61 milijun eura, od prijenosa 83 milijuna eura i od marketinga 140 milijuna eura. Naravno da će nastavno na to imati gomilu inovacija u sportskom razvoju igrača, najstručnije trenere, gomilu skauta, priuštiti sebi pojačanja od 12-13 milijuna eura.

Automatski otpadaju takvi klubovi kao uzor za strategiju, iako, jednog dana … nikad ne reci nikad.

Zatim se usmjeriš na tržišta koja su slična nama i klubove koji su uspjeli s relativno prilično niskim budžetom parirati najboljima, koliko-toliko. Vrijednost igrača Borussije je 350 milijuna eura i nalaze se na 7.mjestu UEFA tablice uspješnosti u posljednjih 5 godina, a Viktorija Plzen samo 21 milijuna, a nalaze se na odličnom 47.mjestu i bili su 3 puta prvaci u posljednje 4 godine. U Europskoj ligi su 2 puta došli do osmine finala, a 2 puta ispali u skupini. Međutim, Viktorija se sa svojim budžetom praktički samo koncentrirala na prvu momčad, malo priključuju mladih, malo prodaju, a zaradu su usmjerili u skauting i kupovinu iskusnijih igrača (23-25 godina) i to za 200.000 do 750.000 eura odštete. Prosjek godišta u prvoj momčadi na posljednjoj utakmici je bio 27,4 godine. Vlasnik je lokalna sportska grupacija.

Nasuprot njih je Sparta koja je u trci da postane prvakom ulagala ogromne novce i vlasnik je u 10 godina natukao 43 milijuna duga. Sparta ima sjajnu školu i infrastrukturu i proizvodi dosta igrača, ali ne toliko kvalitetnih pa opet moraju skautirati i kupovati. Nalaze se na 40.mjestu UEFA tablice i momčad ima vrijednost 30 milijuna eura, prosjek gledatelja je isti kao kod Viktorije, 10.000, a jednaka je i prosječna dob igrača na posljednjoj utakmici, 27,4 godine. Toliko sličnoga, a opet jako različite strategije ova 2 kluba.

U prilogu je tablica 15 klubova iz kojih smo izdvojili 4 koja su najsličnija poziciji Hajduka, Rapid, Feyenoord, Malmouml; i Rosenborg. I opet svaki sa svojim specifičnostima i različitim strategijama. Sve su to navijački klubovi. Feyenoord ima puno veći proračun i tržište od ostalih, ali je specifičnost da je baziran na vrlo rano privlačenje mladih igrača (12-14 godina) i spašen je upravo zahvaljujući orijentaciji na omladinsku školu. Ostali klubovi osim specifičnih odnosa s navijačima imaju različite strategije koje osim akademije uključuju i vrlo jaku skautsku službu, koja radi dosta u okruženju, ali i po cijeloj EU. Specifičnost su i posudbe igrača po drugim slabijim klubovima unutar velikih liga gdje se skuplja dragocjeno iskustvo.

Osim tržišta Hajduku je veliki problem odgoj i kultura, točnije društveno okruženje jer se ono preslikavalo godinama i u klub. Uobičajeno je bilo da skauti piju po konobama, da marketing ne radi ništa, da nema niti onog najosnovnijeg bontona kod djece, običnog pozdrava. Tako su se ponašali djelatnici, treneri, djeca. Tako se ponašalo i okruženje, menadžeri i roditelji. Upravo kultura i poštenje je jedna specifičnost koja skandinavskim državama daje ogromnu prednost. Za razliku od Hrvatske u koju kad se vrati igrač i ponaša se neodgovorno, neozbiljno i bahato, u skandinavskim državama je ispod časti biti takav. Vrati se i bude pojačanje u klubu, primjer djeci kako se treba boriti za svoj klub da ih izvede na pravi put.

Ukoliko Hajduk to uspije provesti nikad više se neće dogoditi da nema pravog kapetana u momčadi. Nažalost, sada Hajduku dolazi igrač Dinama i Rijeke i postavlja se na terenu kao gazda u Splitu. Takav Hajduk nikad nije bio kroz povijest.

U prilogu je analiza zanimljivih klubova i amaterski pokušaj sažetka strategije koju ipak moraju napraviti plaćeni profesionalci.

Renato Čupić

Jedna izjava bivšeg trenera Hajduka Pušnika ostala je brzo zaboravljena, a iznimno je značajna:

U mom Dravogradu, selu od 8.000 stanovnika, postoji napisana strategija i vizija kluba, zna se tko što radi, znaju se obaveze i dužnosti svakoga u klubu, i tko kome odgovara. Kad predsjednik predaje dužnost svom nasljedniku, to mora biti napismeno, mora postojati četverogodišni plan rada. Vrlo jasno. Nije ovo upereno protiv nekih ljudi koji nisu više tu, nego je to jednostavno istina. Gospodin Burić je jedan od prvih i rijetkih koji je koristio trenersku kancelariju, koji je nešto ostavio. Pa tamo nema testova, nema papira…, nitko ništa na papiru nije ostavio!? Ja ću možda ovdje biti mjesec, ili pet, daj Bože i više, ali moj rad, i rad mojih suradnika, bit će odgovoran i za nama će nešto ostati.

Strategija je jedan dokument koji mora biti temelj bilo kakvog projekta. Bez toga se ne zna tko pije, a tko plaća. Bez toga nema jasne vizije i misije. Bez toga nema jasno određenih ciljeva niti mjerljivih razdoblja koliko je netko svoje ciljeve ispunio. Često se čelnici kluba znaju busati u prsa i glasno uzvikivati “Hajduk živi vječno”, “Nitko kao Hajduk iz Splita”, “Omladinska škola prioritet”, “HNS kriv”, “Politika kriva” … svi krivi, osim mene. Dovoljno je staviti šal Hajduka oko vrata i to je to. I onda dođe Pušnik, koliki god bio populist, i ostane zabezeknut da ne postoji strategija kluba. Kluba kao što je Hajduk. A klub dok god nema strategiju, viziju, misiju i ciljeve ne može sigurno postati veliki klub.

Odmah treba istaknuti, izrada strategije je iznimno zahtijevan posao kojeg rade za to plaćeni i iskusni stručnjaci, s posebnim naglaskom da je kod sporta ona još i specifičnija u odnosu na ostale grane društva. Prije početka same izrade konzultiraju se brojni stručnjaci, u i oko kluba, sa svojim viđenjem trenutnog stanja i okruženja te gdje klub vide u budućnosti. Skupljaju se podaci sa svih strana i iskustva drugih klubova.

Strategija se ne može ni prepisati od nekog kluba, zbog svih specifičnosti koje ona nosi sa sobom. Povijest, sadašnjost, budućnost, navijači, cilj, zaposlenici, financijsko stanje, stanje struke, stanje infrastrukture, društveno i političko okruženje, politika kluba, itd … Gomilu podataka treba osigurati stručnjacima za izradu strategije sportskog klub, a posebno kluba kakav je Hajduk. Čelnici kluba dakle moraju prikupiti sve te informacije, prikazati svoju viziju, oblik strategije i suziti izbor na neke klubove koje bi se u nekom dijelu mogli ugledati.

Odlučili smo dati svoj doprinos tako bitnom dokumentu, analizirali smo uspješne primjere europskih klubova te pokušali amaterski napraviti primjer strategije Hajduka. Dosta klubova smo analizirali u dostupnim podacima, ali za izradu prave strategije koja zahtijeva puno više vremena i profesionalan pristup treba se obratiti takvim tvrtkama koja će klubove izanalizirati u najsitnije detalje, u dužem razdoblju.

I ostali smo iznenađeni rezultatima. Često kod nas ljudi paušalno daju ocjenu kao “njihova omladinska škola je čudo”, “oni ne kupuju skupe igrače”, “oni kupuju skupe igrače” i slično. Ili, “trebamo se ugledati na Borussiju Dortmund”, “Benfica je odličan primjer”. Samo pri takvim stvarima se nikad ne uzimaju izuzetno bitni parametri, a kao prvi je ogromna zarada zbog tržišta. Borussia Dortmund tako zarađuje od gledatelja na utakmicama 61 milijun eura, od prijenosa 83 milijuna eura i od marketinga 140 milijuna eura. Naravno da će nastavno na to imati gomilu inovacija u sportskom razvoju igrača, najstručnije trenere, gomilu skauta, priuštiti sebi pojačanja od 12-13 milijuna eura.

Automatski otpadaju takvi klubovi kao uzor za strategiju, iako, jednog dana … nikad ne reci nikad.

Zatim se usmjeriš na tržišta koja su slična nama i klubove koji su uspjeli s relativno prilično niskim budžetom parirati najboljima, koliko-toliko. Vrijednost igrača Borussije je 350 milijuna eura i nalaze se na 7.mjestu UEFA tablice uspješnosti u posljednjih 5 godina, a Viktorija Plzen samo 21 milijuna, a nalaze se na odličnom 47.mjestu i bili su 3 puta prvaci u posljednje 4 godine. U Europskoj ligi su 2 puta došli do osmine finala, a 2 puta ispali u skupini. Međutim, Viktorija se sa svojim budžetom praktički samo koncentrirala na prvu momčad, malo priključuju mladih, malo prodaju, a zaradu su usmjerili u skauting i kupovinu iskusnijih igrača (23-25 godina) i to za 200.000 do 750.000 eura odštete. Prosjek godišta u prvoj momčadi na posljednjoj utakmici je bio 27,4 godine. Vlasnik je lokalna sportska grupacija.

Nasuprot njih je Sparta koja je u trci da postane prvakom ulagala ogromne novce i vlasnik je u 10 godina natukao 43 milijuna duga. Sparta ima sjajnu školu i infrastrukturu i proizvodi dosta igrača, ali ne toliko kvalitetnih pa opet moraju skautirati i kupovati. Nalaze se na 40.mjestu UEFA tablice i momčad ima vrijednost 30 milijuna eura, prosjek gledatelja je isti kao kod Viktorije, 10.000, a jednaka je i prosječna dob igrača na posljednjoj utakmici, 27,4 godine. Toliko sličnoga, a opet jako različite strategije ova 2 kluba.

U prilogu je tablica 15 klubova iz kojih smo izdvojili 4 koja su najsličnija poziciji Hajduka, Rapid, Feyenoord, Malmouml; i Rosenborg. I opet svaki sa svojim specifičnostima i različitim strategijama. Sve su to navijački klubovi. Feyenoord ima puno veći proračun i tržište od ostalih, ali je specifičnost da je baziran na vrlo rano privlačenje mladih igrača (12-14 godina) i spašen je upravo zahvaljujući orijentaciji na omladinsku školu. Ostali klubovi osim specifičnih odnosa s navijačima imaju različite strategije koje osim akademije uključuju i vrlo jaku skautsku službu, koja radi dosta u okruženju, ali i po cijeloj EU. Specifičnost su i posudbe igrača po drugim slabijim klubovima unutar velikih liga gdje se skuplja dragocjeno iskustvo.

Osim tržišta Hajduku je veliki problem odgoj i kultura, točnije društveno okruženje jer se ono preslikavalo godinama i u klub. Uobičajeno je bilo da skauti piju po konobama, da marketing ne radi ništa, da nema niti onog najosnovnijeg bontona kod djece, običnog pozdrava. Tako su se ponašali djelatnici, treneri, djeca. Tako se ponašalo i okruženje, menadžeri i roditelji. Upravo kultura i poštenje je jedna specifičnost koja skandinavskim državama daje ogromnu prednost. Za razliku od Hrvatske u koju kad se vrati igrač i ponaša se neodgovorno, neozbiljno i bahato, u skandinavskim državama je ispod časti biti takav. Vrati se i bude pojačanje u klubu, primjer djeci kako se treba boriti za svoj klub da ih izvede na pravi put.

Ukoliko Hajduk to uspije provesti nikad više se neće dogoditi da nema pravog kapetana u momčadi. Nažalost, sada Hajduku dolazi igrač Dinama i Rijeke i postavlja se na terenu kao gazda u Splitu. Takav Hajduk nikad nije bio kroz povijest.

U prilogu je analiza zanimljivih klubova i amaterski pokušaj sažetka strategije koju ipak moraju napraviti plaćeni profesionalci.

Renato Čupić

Renato Čupić


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter